Most od 55 kilometara koji spaja Hong Kong, Zhuhai te Makao, tri velika grada na delti Biserne rijeke, danas je svečano otvoren. Riječ je o sada najvećem prekomorskom mostu na svijetu koji je za kilometar nadmašio tajlandski Bang Na koji je dugačak 54 kilometra.
Otjerali bijelog dupina
Devet je godina trajala njegova gradnja koja je stajala 20 milijardi dolara zajedno s pratećom infrastrukturom. Njegovu je današnjem otvaranju, naravno, nazočio i kineski predsjednik Xi Jinping. Sutra će biti otvoren i za javnost. Njime će se spojiti nekih 68 milijuna ljudi koji žive u tri spomenuta velika grada te u još osam drugih, uvjetno rečeno, manjih gradskih sredina.
>> Pogledajte snimku mosta s njegove službene stranice:
U kineskim se priopćenjima tvrdi da će se sada vrijeme putovanja između Hong Konga i Zhuhaija skratiti s dosadašnjih tri sata na samo 30 minuta. Procjena je kineskih vlasti za početak skromna – očekuju da će se dnevno mostom kretati 9200 vozila, no koliko će to zaista biti, vidjet će se uskoro. Za prelazak mosta treba se tražiti posebna dozvola ako dolazite iz Hong Konga, a za svako vozilo plaćat će se cestarina. Veći broj vozača morat će tako parkirati u hongkonškoj luci te koristiti shuttleove koji stoje između osam i deset dolara, ovisno o dobu dana, u jednom smjeru jer javnog prijevoza preko mosta nema.
Most može izdržati potres magnitude 8 stupnjeva po Richteru, najsnažnije tajfune i udarce najvećih brodova zato što je u njegovu gradnju utrošeno 400.000 tona čelika. U Hong Kongu su skeptični kad je riječ o novom gigantskom mostu i smatraju ga tek lukavim kineskim pokušajem da bogati grad još za korak približe matici zemlji. Tamo, naime, nema neke potražnje za putovanjima prema Makau ili Zhuhaiju, dok je prisutna bojazan da bi novi most mogao privući valove turista s kineskog kopna u Hong Kong.
Ima prigovora i na ekologiju jer zahtjevna gradnja golemoga mosta otjerala je, primjerice, bijelog dupina, ugroženu vrstu koja nastanjuje upravo deltu Biserne rijeke koja je “pretrpjela” velike zahvate isušivanja zbog gradnje.
Otvaranje mosta zapravo kasni, trebao je biti otvoren još prije dvije godine, no česti zastoji probili su taj rok. Među njih spada i pogibija 18 radnika, devetorice s hongkonške i isto toliko s kineske strane.
Za nas u Hrvatskoj zanimljivo je da je ovaj unatoč svemu ipak dragulj ljudskog znanja i arhitekture gradila i tvrtka koja je poznata i u nas. China Communications Construction Group preko svojih nekoliko tvrtki kćeri sudjelovala je na nekoliko projekata velikog mosta. Najbitniji je projekt gradnje tunela ispod površine mora duljine 6,7 kilometara u suradnji s drugim kompanijama za što su im trebala 63 mjeseca.
Šest godina planiranja
Ova je kineska građevinska kompanija vlasnik China Road and Bridge Corporationa, tvrtke koja je pobijedila na natječaju za gradnju Pelješkog mosta. A već je odradila i nekoliko projekata u Srbiji i Crnoj Gori. Ta je kompanija dobila posao povezivanja umjetnog otoka u Makau s isušenom površinom na kopnu također kao dio konzorcija oformljenog da bi se stvorio umjetni otok i da bi ga se povezalo s kopnom. Kao vodećeg čovjeka cijelog projekta novog velikog mosta kineski mediji ističu Menga Fanchaoa, inženjera školovanog na sveučilištu Chongqing Jiaotong. Fanchao ima ekstenzivno iskustvo u mostogradnji, no ništa dosad nije ni slično povezivanju triju velikih kineskih čvorišta.
– Trebalo nam je šest godina planiranja i projektiranja te osam godina gradnje. Za jednog inženjera riječ je o jako, jako dugom periodu, o čak 14 godina. Recimo samo da smo se moja obitelj i ja prilično promijenili za vrijeme gradnje mosta – rekao je Meng Fanchao koji je sada pred mirovinom. Na gradilištu i u konstruktorskim uredima provodio je godišnje po devet mjeseci.
– Ovaj most potpuno će promijeniti koncept ljudi kad je riječ o prostoru i vremenu. Mnoge će ljude konačno povezati sa svijetom. Jasno je kako ovaj projekt konačno ispunjava moje životne ambicije – rekao je čelni čovjek projekta najduljeg mosta na svijetu. Bez obzira na spomenute kritike sasvim je sigurno da je riječ o arhitektonskom dragulju i visokoj ekonomskoj vrijednosti.
nitko Hrvatskoj neće branit gradnju to je gotova stvar...žao mi je jedino što smo spasili Bihačku enklavu...trebali smo je prepustit Srbima