Kina počinje polako tonuti u paniku nakon što su objavljeni rezultati o rastu tamošnjeg gospodarstva. Pokazalo se da je treći kvartal 2018. donio rast gospodarstva od samo 6,5 posto, što je manje i od razine koju je Reutersov analitičar predvidio prije nekoliko mjeseci, razine koja je izazvala lavinu negodovanja kineskih dužnosnika koji su tvrdili da se radi o neobjektivnoj i namjerno iskrivljenoj analizi. Reuters je, naime, predvidio rast gospodarstva za treći kvartal od 6,6 posto, no stvarni rezultat očito je još porazniji. Toliko porazan da je protekli kvartal po rastu gospodarstva najlošiji u Kini još od 2009. kada je svijet potresala velika ekonomska kriza.
Ovoj situaciji ni najmanje ne doprinosi činjenica da se Peking sada nalazi usred velikog trgovinskog rata sa SAD-om, svojim najvećim kupcem na globalnoj razini, kao ni činjenica da je Kina u prilično velikim dugovima prema svojim kreditorima. Kineski dužnosnici pokušavaju sada umiriti tržište na sve moguće načine.
– Ako se analizira kinesko gospodarstvo fokusirajući se samo na jedan njegov segment ili samo na jedan period, može se činiti da se nalazimo u teškoćama. Ali ako se promatra cijela, velika slika iz povijesne perspektive, prilično je izgledno da će cjelokupni ishod biti pozitivan – ustvrdio je zamjenik kineskog premijera Liu He.
Smanjenje uvoznih carina
Ipak, unatoč svim umirujućim porukama koje sada šalju, prilično je jasno da kinesko vodstvo sada pokušava sve kako bi se zaustavilo usporavanje rasta kineskog gospodarstva i ublažilo negativne rezultate trgovinskog rata koji već mjesecima vode sa SAD-om.
Upravo u tom svjetlu treba promatrati i odluku kineske vlade da smanji carine na 1585 proizvoda. Ovo smanjenje carina stupa na snagu 1. studenog, a u prosjeku će carine biti smanjene s 9,8 na 7,5 posto. Proizvodi koji su “pokriveni” ovom odlukom uključuju tekstilne proizvode, metale, minerale, strojeve i elektroopremu, dakle proizvode koji su mahom glavni izvozni proizvodi Kine i koji su ujedno bili i glavni ciljevi na koje je SAD uveo svoje carine. Riječ je o pokušaju liberalizacije tržišta unutar same Kine čime bi se prisililo kineske proizvođače da i sami snize cijene svojih proizvoda čime bi ih, naposljetku, bilo lakše i jednostavnije prodati na međunarodnom tržištu.
Promjena strategije
Još je jedan bitan razlog usporavanja kineskog gospodarstva koje predstavlja drugu po veličini globalnu ekonomiju na svijetu. Riječ je o postupnoj promjeni modela poslovanja koji lider Kine Xi Jinping polako uvodi u zemlju. Kineski je gospodarski div izrastao na ideji jeftine proizvodnje na temelju tehnologija koje su Kinezi, najblaže rečeno, “kopirali” sa Zapada. Upravo na temelju jeftine radne snage i bez ulaganja u razvoj proizvoda i tehnologija Kina je izrasla u globalnog trgovinskog diva. U svom proteklom mandatu Xi Jinping najavio je kako je vrijeme da Kina počne transformaciju iz proizvođača jeftinih i nekvalitetnih proizvoda rađenih po tuđim idejama u zemlju koja razvija svoju visoku tehnologiju i nudi rješenja koja nitko drugi na tržištu nema.
I pokazalo se da ovaj pristup košta. Jer ulaganje u istraživanje i razvoj proizvoda nije jeftino, a kada se ta praksa počne primjenjivati na razini cijele države poput Kine, troškovi počinju dosezati astronomske razine. S druge strane, tržišnu nišu “jeftinog proizvođača”, poziciju koju je Kina suvereno držala, naglo su počeli popunjavati novi igrači poput Vijetnama ili Burme. Skuplja proizvodnja uz porast standarda prosječnog Kineza koji se više ne zadovoljava “jednom zdjelicom riže na dan” smanjili su konkurentnost i povećali cijene kineskih proizvoda. Kada se tomu doda i udarac koji je Kina primila nakon što je SAD uveo carine na cijeli niz proizvoda, nije ni najmanje čudno što je kinesko gospodarstvo počelo znatno usporavati.
Što se događa, Pekingu je već mjesecima jasno. I već su počeli vuči neke poteze, poput onih za poboljšanje likvidnosti kineskih tvrtki. No još uvijek su oprezni s mjerama kakve su povukli nakon izbijanja krize iz 2008. jer su upravo zbog toga kao država upali u teške kreditne obaveze na međunarodnom tržištu kapitala. Jednostavno, za sada se pokušavaju izvući, preokrenuti negativni trend rasta vlastitim snagama. A koliko će uspjeti, vidjet će se već za nekoliko mjeseci.
Trump im je stavio soli na rep. U meduvremenu u Americi ekonomska situacija nije nikad bila bolja od 1969. Sto anemicni i nasa "kraljica" ne posalju naseg financijskog patuljka kod Amerikanaca da vidi nesto pozitivno sto bi mogao primjeniti na Hrvatsku, umjesto da se vuce sa loserima iz Bruxella, kao Juncker ili Macron?