Otkada je sredinom listopada 2009. na svim naslovnicama u regiji osvanula vijest o zapljeni više od dvije tone kokaina u međunarodnoj operaciji “Balkanski ratnik”, Pljevlja su postala crnogorski grad čije se ime najčešće izgovaralo. Grad rudara, tamburaša, sportaša, ali i magle i smoga, postao je tako “znamenit” i kao rodno mjesto Darka Šarića (43), koji je označen kao organizator šverca tona kokaina iz Latinske Amerike.
Mjesecima nakon što su mediji brujali o rutama kokainskog puta koji je razradio klan Darka Šarića, njegova rodna Pljevlja su mu bila utočište. Za mnoge sugrađane Šarić je bio dobročinitelj, a ako i danas pitate mnoge, on je neka vrsta njihova Robin Hooda.
Njegovo ime u medijima u regiji prvi se put počelo objavljivati nekoliko mjeseci prije nego što je “Balkanski ratnik” počeo mljeti njegovu suradničku mrežu. Tek kada je preko povezanih osoba počeo kupovati vrijedne kuće, hotele, komplekse i diskoteke na crnogorskom primorju, on je za većinu Crnogoraca postao novo ime na podugačkom popisu moćnih biznismena. Do tada mnogi i nisu čuli za njega jer je za veći dio crnogorske, ali i srpske javnosti bio neznanac, ali ne i za Pljevljake. Upućeni tvrde da je Darko Šarić još od gimnazijskih dana postao poznat po srednjoškolskim tučnjavama te da je često zakazivao megdan s drugim vršnjacima. Nakon školovanja otišao je na služenje vojnog roka, a nakon povratka u Pljevlja dočekale su ga tektonske političke promjene – u osvit 1990. i u Crnoj Gori pada komunistički režim.
Početkom devedesetih Darko Šarić je, kako tvrde njegovi sugrađani, prvi novac zaradio sitnim švercom cigareta, a poslije i streljiva preko pljevaljskih sela, koja se nalaze na tromeđi Crne Gore, Srbije i Bosne i Hercegovine. U ratnim vremenima mnogi se sjećaju da je često svojim crvenim “golfom 2” išao u BiH, gdje je bio umiješan u šverc. Zarađeni novac volio je trošiti na provod u gradu, gdje je svojom karizmom brzo širio krug prijatelja. U policijske dosjee ime Darka Šarića prvi je put upisano u svibnju 1991. nakon krađe prehrambene robe iz prodavaonice u Priboju (Srbija). Za tu krađu nikada službeno nije odgovarao.
Izbjegavao zatvor
Nakon toga protiv njega je vođena istraga jer je tijekom 1992. iz pljevaljske vojarne nestala velika količina pušaka i municije, ali nikada nije dokazano da je on sudjelovao u toj pljački.
U ljeto 1993. Šarić je iz susjedove kuće s još jednim sugrađaninom ukrao 72.000 maraka i nešto više od kilogram zlata, a potom je s polovicom novca pobjegao u Italiju. Poznatom pljevaljskom krojaču Draganu Kneževiću Šarić nakon pet godina vratio je veći dio ukradenog novca. Za tu krađu Šarić je u odsutnosti bio osuđen na četiri i pol godine robije, ali ni dana nije proveo u zatvoru. U inozemstvu se Šarić brzo povezao s ljudima iz jugoslavenskog podzemlja, a onda se nakon pet godina crvenim porscheom carrerom vratio u Pljevlja. Tada je preko brata Duška Šarića susjedu Kneževiću vratio ukradeni novac, ali uz uvjet da povuče tužbu protiv njega. U lipnju 1996. u odsutnosti je osuđen na četiri mjeseca zatvora. Ta kazna mu je izrečena je jer je s prijateljima, tri godine prije, naoružan uletio u jedan kafić u Pljevljima, pucao u vis, demolirao lokal, a potom pretukao mladića s kojim je često imao ulične tučnjave.
Ta mu je presuda u kolovozu 1998. smanjena na dva mjeseca, a u prosincu 1998. godine sud je konačno izrekao kaznu tromjesečne robije. To su jedine presude koje se nalaze u dosjeu Darka Šarića, ali optužba koju je Specijalno tužilaštvo u Beogradu podiglo u travnju 2010. godine svrstava ovog Crnogorca sa srpskim državljanstvom u red možda i najvećih regionalnih kriminalaca.
Potkraj 90-ih godina Šarić je u rodnom gradu bio poznat kao imućan biznismen, gdje je otvorio veliku i poznatu diskoteku, a potom svojoj sestri Danijeli pekarnicu, butike, prodavaonice...
Početkom novog tisućljeća počeo je ozbiljan Šarićev uspon jer je u to vrijeme iskoristio veze u podzemlju pa je uspio dobro se pozicionirati na mapi švercera narkoticima. Tijekom 2003. naruku mu je išla i operacija “Sablja” kada je srpska policija, nakon ubojstva tadašnjeg premijera Zorana Đinđića, krenula u rat s beogradskim klanovima. Tada je Šarić, kako se vjeruje, uz blagoslov nove vlasti u Srbiji stvorio jedan od najjačih narkoklanova koji je nabavljao kokain iz Južne Amerike i prenosio ga do zemalja Zapadne Europe. Novac zarađen od trgovine narkoticima Šarić je, kako piše u brojnim optužnicama podignutim protiv njega, investirao u kupnju oranica i tvrtki u Vojvodini i Srbiji, gradnju hotela, diskoteka, zgrada i vila, a nakon nezavisnosti Crne Gore u svibnju 2006. godine biznis je počeo širiti i u rodnoj zemlji. Uz blagoslov crnogorske vlasti, Šarić je u Pljevljima osnovao tvrtke, a s kotorskim pomorcem Draganom Dudićem, koji je ubijen u svibnju 2010. godine, kupio je Luku Risan, ali i brojne luksuzne komplekse na crnogorskom primorju, gdje je postao vlasnik najveće diskoteke, ali i brojnih hotela duž obale. U rodnom gradu planirao je napraviti aerodrom...
Ne nosi skupu odjeću
Oni koji dobro poznaju Darka Šarića tvrde da je veliki vjernik te da je godinama novac davao za obnovu manastira i džamija. Događaj iz Italije, kad mu je u jednoj potjeri ubijen prijatelj koji mu je izdahnuo na rukama, bio je razlog što se, navodno, okrenuo vjeri.
Nakon petogodišnjeg bijega, a potom i povratka u Pljevlja, 1998. godine dao je pozamašan prilog manastiru Svete Trojice u Pljevljima, ali i velik prilog za obnavljanje Husein-pašine džamije. U tim godinama posebno je bio blizak i s vladikom mileševskim Filaretom, koji je poznat po ratno-huškačkoj retorici.
Pljevljaci Šarića pamte i kao čovjeka koji je posebno bio privržen obitelji. S prvom suprugom Natašom ima 17-godišnju kćer, a razveli su se 2005. Tri godine poslije Šarić je 2008., nakon kratke avanture sa Slovakinjom, počeo živjeti u izvanbračnoj zajednici sa sugrađankom Lanom Popović, s kojom ima petogodišnjeg sina.
Šarić je, kažu upućeni, posebno bio privržen baki po majčinoj stran, koja ga je podigla. A svi ističu da nije volio biti dugo odsutan iz Pljevalja i da je uvijek isticao da se najljepše osjeća u svojoj kući, gradu i bakinoj kući u selu Radevica. Osim za baku, vezan je i za majku Ivanku, mlađeg brata Duška, sestru, ali i njezine sinove.
Šarić nije volio bogatstvo isticati skupom odjećom, ali su mu automobili bili strast – posljednjih godina njegove slobode na relaciji Srbija – Crna Gora vozio se u blindiranim automobilima. Za razliku od Darka, za kojeg kažu da je bio prilično skroman, njegov osam godina mlađi brat Duško volio je više uživati u novcu, noćnim provodima, putovanjima...
Evo , rasplakao sam se ....