Slučaj Zdravka Vanjka, bivšeg karlovačkog policajca, koji datira otprije 17 godina kada je Vanjak bio zamjenik načelnika postaje granične policije Ribnik, u riječkom Odsjeku prvostupanjskog disciplinskog suda MUP-a u ponovljenom se postupku iznova rasvjetljava. Dvojica policijskih službenika saslušana su na jučerašnjem ročištu, a prihvaćen je i prijedlog obrane za nove dokaze pa postupak još nije okončan.
Vanjak je ostao bez posla nakon disciplinskog postupka u kojem je terećen da je izvjesnom H. Ć. u svibnju 1996. pomogao dobiti krivotvorenu potvrdu o hrvatskom državljanstvu, odnosno da je posredovao u predaji 3000 njemačkih maraka mita službeniku koji je pribavio dokument. Vanjak je, uporno tvrdeći da je priznanje potpisao psihički slomljen nakon cjelonoćnog ispitivanja, nastojao dokazati da su optužbe neosnovane, no sve njegove žalbe bile su odbijane, sve do Strasbourga. Policajci saslušani jučer napokon su potvrdili dugotrajnost ispitivanja, no odbacili su tvrdnje da je Vanjkovo priznanje bilo pod prisilom.
Europski sud za ljudska prava presudio je protiv RH ocijenivši da Vanjak nije imao pravedno suđenje zbog nezakonitog policijskog ispitivanja i nepravednog disciplinskog postupka te da nedokazana krivnja u kaznenom postupku – jer je karlovačko tužiteljstvo odustalo od kaznenog progona protiv Vanjka i ostalih upletenih u događaj – mora imati utjecaj na svaki drugi sudski postupak, pa tako i disciplinski. Temeljem te presude Ustavni sud ukinuo je sva prijašnja rješenja Disciplinskog suda MUP-a i presudu Upravnog suda te je slučaj vratio na ponovni postupak u MUP.
>>Policajac ucjenjivao srpske političare snimkom oralnog seksa
Zašto se ne piše o tome, kako i zašto su sudovi mogli (smjeli) donositi odluke kakve su donosili. Povreda čl.xy konvencije (čije odredbe RH mora poštivati) koje je RH potpisnik, se dogodila prije donošenja presude međunarodnog suda u kojoj je zaključeno da se radi o povredi esencijalnog, najbitnijeg prava, pravičnosti u postupku i omogućavanje da sve stranke u postupku imaju ista prava i mogućnost sudjelovanja u istim razmjerima. Kako su niži sudovi pa i ustavni sud RH smjeli ne samo povrijediti to pravo (disciplinski sud) , nego i dalje to isto pravo povrijeđivati ( odnosno potvrđivati tu povredu- Upravni/Ustavni sud). A onda nakon presude eurospkog suda i njihovog zaključka da je povrijeđeno navedeno esencijalno pravo, niži sudovi opet nastavljaju sa istim povredama, da bi najzad ustavni sud pametovao i filozofirao o tome kako niži sudovi nisu smjeli tako postupati. Postavlja se pitanje kome ova žabokrečina od ustavnog suda pametuje kad je prije toga i sam to isto pravo povrijedio, a u naravi mu je glavna bit postojanja upravo zaštita takvih prava. Kome služi taj suda kad mu pravnici nisu upoznati niti sa domaćim pdredbama a kamoli sa nekakvim konvencijama. Za što se troše novci hrvatskih poreznika kad ti isti pokemoni putuju po svijetu po raznoraznim skupovima, u skupim odjelima i glume bandite, čemu sve to kad oni ne znaju niti gdje su bili niti o čemu se radi. Ako pak znaju, kako onda da donose ovakve odluke ??? Čemu nam služe sudovi ako moramo po pravdu u neku drugu zemlju ??