Gotovo četiri desetljeća nakon najveće tragedije hrvatskog alpinizma predstavnici Hrvatskog planinarskog saveza odlaze u Gruziju kako bi utvrdili je li slučajno pronađeno tijelo na području ledenjaka ispod Ušbe zaista tijelo jednog od hrvatskih planinara nestalih na Kavkazu 1974. godine. U toj su ekspediciji poginula četvorica Hrvata, a tijela dvojice, Zagrepčanina Vladimira Tabakovića i Splićanin Nenada Čulića nikad nisu pronađena, donosi Novi list.
Velika jugoslavenska ekspedicija koju je sačinjavalo 15 članova, od kojih šest Hrvata, 10. je srpnja 1974. krenula s ljubljanskog aerodroma Brnik prema Kavkazu. Nakon dva osvojena vrha, prilikom pokušaja uspona na Križ Ušbe, vrh na granici Gruzije i Rusije, u velikoj lavini poginula su četvorica hrvatskih alpinista. Tijela dvojice, Zagrepčanina Urse Vrdoljaka i Šibenčanina Ante Bedalova, nekoliko dana nakon tragedije s planine su skinuli ruski spasioci.
Nadu za pronalazak posmrtnih ostataka Tabakovića i Čulića njihovim obiteljima i članovima HPS-a dao je češki alpinist koji je pronašao tijelo i alpinističku opremu. Kako je među opremom bila čuturica s oznakama slovenskog planinarskog saveza, Čeh je prvo kontaktirao njih, ali kako nitko iz slovenskog saveza nije nestao na tom području, kontaktiran je HPS iz kojeg su uvjereni kako pronađena oprema najvjerojatnije pripada Tabakoviću ili Čuliću jer odgovara opremi iz toga vremena, a među pronađenim stvarima uočeni su zavoji "Ivo Lola Ribar" i neki "Plivini" lijekovi na hrvatskom jeziku.
HPS-ova ekipa mora biti brza jer se ledenjak u ovo doba godine brže kreće i postoji mogućnost da ponovno sakrije tijelo i opremu. Sa sobom nose i penjačku opremu kako bi mogli detaljnije pretražiti ledenjak i pokušati pronaći i drugo tijelo.
I sami pišete da je to bila jugoslovenska ekspedicija. Kako ste onda tragediji dali hrvatski predznak? Da li biste, recimo, osvajanje neke medalje od strane jugoslovenske reprezentacije takođe proglasili hrvatskim uspehom?