TKO JE NAGOVARAO TAMARU DA ŠPIJUNIRA CICU KRANJČARA
Trakošćanska ulica (veljača 2023.)
Uvijek mi je bila draga ulica.
Kao klincu Ljubljanica.
Kasnije Ilica.
Pa Frankopanska, Hebrangova… i ostale adrese mojih omiljenih birtija.
Na Zagrebačkim pločnicima proveo sam dobar dio svog ludog života.
Pa kad fali "štofa" za "Putna pića", eto me na cesti.
Tek što zakoračih u Trakošćansku, ispred Sherlocka sretoh lijepu susjedu Tamaru Despot.
Oni koji vole glazbu i cupkanja u ritmu sjećaju se Tamare iz "Plesa sa zvijezdama".
Oni koji preferiraju sport znaju da je 20 godina provela u nogometu.
U Dinamu.
Kao kondicijska trenerica.
U ovom ratu do istrebljenja zaraćene "modre" snage spominju i njeno ime.
– Nisam već dvije godine u Dinamu. Ni u nogometu. Kad sam osjetila da Zdravku Mamiću polako okreću leđa ljudi koje je izmislio i stvorio, shvatila sam da ne ide na dobro. Trebalo se na vrijeme maknuti.
– Protiv tebe su stizale anonimne prijave…
– Kad ti ne mogu pronaći ništa kompromitirajuće, onda te anonimno optužuju, ni manje ni više, za seksizam. A to je itekako škakljivo jer sam u klubu radila i s mlađim kategorijama.
– Tko stoji iza prijava?
– Mislim da je svima jasno osim policiji koja to nije željela ni namjeravala istražiti. Sama sam doznala odakle su prijave poslane. S koje pošte. Da su htjeli, brzo bi detektirali tko stoji iza njih.
– Je li bilo još neugodnosti dok si radila u klubu?
– Nećeš vjerovati, tražili su od mene da špijuniram trenera Cicu Kranjčara. Kad me uzeo u svoj stručni stožer kao kondicijsku trenericu, nekima se učinilo zgodnim da pratim što sve radi i to dojavljujem u klub. Naravno da sam, s gađenjem, odbila.
– Tko je konkretno to tražio?
– Moje neprihvaćanje nečasne špijunske uloge razljutilo je nekoga u klubu. Otad sam na crnoj listi.
– Čijoj?
– Nakon što sam iskazala totalnu lojalnost Kranjčaru, koji me birao u stožer, od mene je glavu okretao Antolić. Nije više želio ni razgovarati sa mnom. Pa ti zaključi…
Ima Tamara još puno štofa za one prave modre priče.
Udaljila se od nogometnog gnijezda i posvetila poslu koji najviše voli.
I prekrasnoj kćerkici Anji.
Ona ide maminim stopama.
Rumba je ipak ljepša od nabijanja lopte.
Ovaj kratki razgovor potaknu me da u "Putnom piću" napišem priču o Zdravku Mamiću, s kojim sam prijatelj 40-ak godina.
Znamo se dobro.
Neka mi dežurni lešinari oproste.
Poštujemo jedan drugoga.
A ja, Boga mi, imam dosta toga za ispričati.
Sad kad najavljuje povlačenje, s velikom sigurnošću mogu istaći da će se nogomet u Zagrebu i Hrvatskoj podijeliti.
Na Mamićevu eru.
I onu poslije njega.
Zna se što su Dinamo i repka učinili dok je Mamić bio gazda.
Što će biti poslije?
Sam Bog zna.
Više o svemu u drugu nedjelju.
ŠPIČEK SE BOJI VISINA, A OTO LEVAJ FLAJŠMAŠINA
Rikverc (veljača 2023.)
– Cerin i Faćo su u bolnici. Idem do njih – reče mi prijatelj Džemal Mustedanagić dok smo tamanili burek i baklave njegove supruge Nune.
Za prste polizat.
Rekoh mu da puno pozdravi bivšeg Dinamova golmana Fahriju Dautbegovića Faću i Snješka Cerina, zadnjeg nogometnog romantika.
Želim im brz oporavak.
Sjetim se kako se Snješko bojao aviona ko vraga.
Tresao se od trenutka uzlijetanja pa sve dok makina zrakoplova nije utihnula na pisti.
Među onima koji se, poput Cerina i moje hrabrosti, pakleno boje čeličnih ptica je i gastronomski kralj Tomica Špiček.
Dosta davno, kad je na emisiju "Gušti su gušti" prvi put uzletio i poletio dugo, dugo ni "došel k sebi".
– Priznal bum ti. Prestrašil sam se kakti grlica. Nebum više nigdar izigraval Gagarina. Najsigurnije je iti cugom ili busom – povjerio mi se tada Tomica.
Zanimalo me kako sad stoji njegovo druženje sa zrakoplovima.
– I dalje izbjegavam letove. Za koji dan bum moral avionom za Dubrovnik. Bum ti pripovedal kak mi je bilo. Morti pobedim strah.
Od Špičeka sam pokupio nekoliko dobrih savjeta koje primjenjujem u svojoj kuhinji.
Često zavirim i u kuharice koje mi je darovao moj, nažalost pokojni, prijatelj Dragec Vukušić.
Hobotnica na ribarski sve mi bolje ide.
Ali, brate, skupo.
Pa nije često na šparetu.
Nisam s kuhačom spretan kao Špiček, ali spretniji sam od prijatelja Ota Levaja.
Sreo sam ga jednom u zagipsanoj "ambalaži".
– Nemoj me nikaj pitati. Niš ti nebum rekel – otpilio je moju znatiželju.
Papali smo kolače pa mu se, uz slatke zalogaje, otprl gupček.
– Gurnul sam doma ruku u mašinu za mljevenje mesa. Bila je uključena pa je krvi bilo do kolena. I faširanog za pljeskavicu. Doktori su me brzo zakrpali i, da nije puknula tetiva, mogel bi reći da sam dobro prošel.
Vražja flajšmašina.
Na one druge, životne kuhinje podsjetio me producent Željko Sablić.
– Na filmskom festivalu u Puli Arena kipi od kuhinja. Nemreš ni u snu poverovat kaj se tu sve mućka.
Pri svježoj pameti mi je sudbina Ivandina "Konjanika".
Mog omiljenog filma.
– Slažem se da je "Konjanik" izniman film. Samo možeš biti siguran da će ga zbog Aralice sasjeći i da će u Puli dobiti mrvice – upozorila me tadašnja predsjednica Društva filmskih radnika Nada Gačešić.
I bi tako.
Zlatna za sporednu Danku Ljuštini i još jedna za scenografiju.
Sve ostalo pušiona.
– Čuj, dobio sam Arenu, a film nisam ni pogledao. Kad ga vidim, ako ne budem zadovoljan svojom glumom, vrnul bum im Arenu – uvjeravao me tada Danko Ljuština.
Zato je vani na festivalima od Houstona do Mar Del Plate "Konjanik" dojahao do ovacija i zasluženih nagrada.
Toliko o konjaniku.
Sad odoh u Cinestar na projekciju oskarovaca.
Posebno me zanima "Tar".
I čudesna Cate Blanchett.
U nedjeljnom Večernjaku Jelena Ružić, inače škrta kritičarka, dade mu čistu desetku.
Ku'š bolju preporuku.
MIRO GAVRAN: DOBILI SMO NOVOG PERU KVRGIĆA
Dvorana Lisinski (veljača 2023.)
Bio sam na svim Gavranovim premijernim letovima.
Ovaj put u Lisinskom.
"Bit će sve u redu".
I bilo je.
Čudesni Sven Jakir.
Čovjek ansambl.
– Dobili smo novog Peru Kvrgića – šapnu mi Gavran nakon briljantnog rolanja mladog glumca.
– Ovo je prvi put da je glumac bolji od teksta! – pecnem pisca.
– Drugi put! – ispravi me.
– Da. "Hotel Babilon" i čudesna Mladena – prisjetim se.
Anja je pošlihtala pisca, glumca i slikara za fotkanje.
Nakon bliceva krenuh s Dimitrijem Popovićem na deci crnog.
– Nema! – reče gazdarica cateringa.
– Kako nema? Pa Galović i ja smo od Pintarića dovukli 40 litara.
– Nema crnog!
Ostah ja suha grla pa krenuh u spiku s premijernom "kremom".
Zoran i Lavanda Vakula ponosno cvrkuću.
– Naša kćer Luna na studentskoj je razmjeni u Hong Kongu. Fali nam. Ali nije isključeno da je posjetimo – kaže čarobnjak vremena koji će sad brižno pratiti prognozu u Hong Kongu.
Sandra Bagarić i Darko Domitrović već pomalo razmišljaju o ulogama bake i dede.
Njihov sin Marko, moje kumče, opasno ljubi jednu slatku Dalmatinku.
– Stalno su skupa. I vole se – pjevuši sretno Sandra.
A kod nestašnog umjetnika Lovre.
Njihova mlađeg sina, također mog kumčeta.
Nikad se ne zna.
Možda ih prvi iznenadi.
I Zlatko Ožbolt pojavio se u društvu sina Marka.
Zamalo ga prerastao.
Eto i njemu razloga da razmišlja o statusu mlađahnog djedice.
Najljepši ukrasi premijere bile su Gavranova snaha Zorana, histrionska Manduša Vini Jurčić i sve slađa Ana Vilenica.
Modne ikone na kazališnoj pisti u Lisinskom bili su Miran Kurspahić i Vlado Sviben.
U obleki prigodnoj za prijem kod kardinala Richelieua.
U pratnji trojice mušketira.
Šteta što ih ne vidješe modni mačak Marko Grubnić i botoksirani Neven Ciganović.
Za njih bi sigurno bili TOP.
Meni su FLOP.
S Dimitrijem sam spikao o slikama koje sprema za izložbu "Mit mode".
Vidio sam ih tridesetak.
Moćno i mračno.
– Putujem sutra u Crnu Goru pa letim s Jagodom u Pariz. Nakon toga posvetit ću se slikama za izložbu i, naravno, unučici Greti.
Vina i dalje nema.
Vrijeme je da se otisnem prema gradu.
I navlažim suho grlo.
P. S. Dok ovo pišem, stiže tužna vijest. Napustio nas je čovjek koji je bio dio naših života. Dio naših obitelji. I ne samo trener svih trenera. Više u idućem "Putnom".
>> VIDEO: Pokrenuta peticija protiv nastupa Leta 3 na Euroviziji: Ovako bolesno ispiranje mozga se mora zaustaviti
