Paul Kerswill, profesor sociolingvistike na sveučilištu u Lancasteru, u svojoj studiji "Multikulturalni londonski engleski", tvrdi da bi generacija današnjih četrdesetogodišnjaka u Londonu mogla biti posljednja koja govori slavnim narječjem cockney, karakterističnim za nekoliko londonskih okruga, najviše u East Endu.
Nekad je za cockneyja, Londonca, bilo mjerilo da je rođen tamo gdje se čuju "Bow Bells", zvona crkve St. Mary-le-Bow, a to područje se širilo i skupljalo. Gutanje "h" i "t", izgovaranje "l" i "rhyming slang", davanje nadimaka ljudima i stvarima u stihovima, obilježje su Londona koliko i crveni dvokatni autobusi, Buckinghamska palača ili Tower Bridge, ali se sve rjeđe čuje na londonskim ulicama.
No to ne znači da će taj Estuary English izumrijeti zbog istiskivanja novim uličnim govorom s karipskim obilježjima; zbog brojnih preseljenja i društvene mobilnosti, pravim cockneyjem danas govori više stanovnika Essexa i Kenta nego samog Londona. Neki novi Michael Caine ili Ray Winstone koji će cockney izgovarati pred kamerama samo se više neće rađati u Rothertitheu ili Hackneyju, već po seoskim bolnicama u "home counties".
\'Arry Red\'np... \'The cockney master\'