Svjedoci ratnih zločina, žene koje premlaćuju muževi i mnogi drugi
svjedoci i žrtve na suđenjima u Hrvatskoj do prošle su
jeseni na sudovima bili sami, neupućeni u to što ih tamo
čeka i u pravilu su na hodnicima sudova imali bliske susrete s
okrivljenicima protiv kojih su svjedočili.
Sada su se stvari promijenile i oni više nisu
prepušteni sami sebi, barem na četiri županijska suda, u
Zagrebu, Zadru, Osijeku i Vukovaru, te na zagrebačkom Općinskom
kaznenom sudu. Već devet mjeseci svjedocima tamo pomažu zaposleni i
volonteri u uredima za podršku svjedocima i žrtvama,
pokrenutima u suradnji Ministarstva pravosuđa i programa Ujedinjenih
naroda za razvoj, UNDP-a.
Bili na suđenju
Glavašu
Svjedoci na suđenju Branimiru Glavašu, udovica
muškarca koji je ubijen na očigled prolaznika, djevojke koje
se oporavljaju od silovanja, prodavačice koje su preživjele oružanu
pljačku...
Svi su oni dobili pomoć u Uredu za podršku svjedocima i
žrtvama na Županijskom sudu u Zagrebu, gdje ih je dočekivala
voditeljica Ana Ergović-Kuzmanović, mr. socijalnog rada i sociologinja.
Kroz Ured je dosad prošlo 430 svjedoka i žrtava različitih
kaznenih djela. Uz voditeljicu, još je jedan zaposlenik te
14 volontera, studenata različitih studija, od prava, socijalnog rada,
psihologije...
– Svi svjedoci i oštećeni imaju tremu, neki se i
jako boje, a gotovo nitko ne zna ništa o tome što
ga čeka u sudnici, pa čak ni da imaju pravo na naknadu putnih
troškova – kaže voditeljica.
Tu su stoga volonteri koji će svjedoku pružiti emocionalnu
podršku, popričati s njim, ali ne o samom sudskom postupku
ni o onome o čemu će govoriti na sudu. Pokazat će im i nacrt sudnice,
objasniti gdje će oni biti, upozoriti ih da će okrivljeni sjediti iza
njih.
Nerijetko su svjedoci, a osobito žrtve, u lošem psihičkom
stanju.
Žrtve silovanja same
Posao volontera nije da im pruže pomoć, ali ih zato upućuju na
nevladine udruge ili neke druge institucije u kojima mogu dobiti
psihološku pomoć.
Bilo je čak i žrtava seksualnog nasilja koje do dolaska na sud uopće
nisu dobile stručnu pomoć, pa je za njih ugovoren sastanak sa
stručnjacima u sklopu nekih ženskih udruga, poput Ženske sobe.
Naša sugovornica posebno ističe da su prodavačice u
trgovinama i zaposlenice u kladionicama koje su bile žrtve razbojstva
uglavnom jako traumatizirane.
Kako im je vrlo teško zaposliti se na nekom drugom poslu,
nastavljaju na istom ili sličnom poslu, ali u svakom
muškarcu koji uđe u dućan ili kladionicu vide –
razbojnika.
Mogu tražiti da ne vide zlostavljače
Nitko od svjedoka i žrtava na tim se sudovima više ne mora suočiti s optuženikom izvan sudnice jer čekaju poziv u Uredu za podršku, a volonteri će im napomenuti i da mogu tražiti da optuženik ne bude u sudnici. U takvom slučaju sud odlučuje hoće li prihvatiti prijedlog žrtve. Posebno su tu osjetljivi slučajevi obiteljskog nasilja, kada žene često kažu da im se grlo stisnulo, pa u sudnici ne mogu čak ni od suca tražiti da iskaz daju bez nazočnosti nasilnoga muža.
Uskoro uredi u Rijeci, Splitu i Sisku
Kako svjedoci uopće doznaju da mogu zatražiti podršku volontera? Svi sudski pozivi za odabrana kaznena djela, od razbojstva do silovanja, trebaju imati plavu naljepnicu koja ih o tome obavještava, a ponekad ih, na molbu iz tog ureda, i na porti upućuju na Ured za podršku. Dakle, ako budete u takvoj situaciji da ćete morati na sud kao svjedok ili žrtva, ne zaboravite tražiti pomoć na koju imate pravo. Nakon Zagreba, Osijeka, Vukovara i Zadra, podrška svjedocima uskoro će početi i na sudovima u Rijeci, Splitu i Sisku. U Uredu planiraju proširiti sustav podrške na cijelu zemlju, kao što je to u Velikoj Britaniji ili Švedskoj, gdje se to čini godinama, a svaka sudnica ima posebnu čekaonicu za svjedoke i žrtve.
