Za tri dana počinje primirje u Siriji koje su usuglasili SAD, Rusija i Assadova vlada, primirje koje bi doista moglo značiti prekretnicu u sada već petogodišnjem ratu i najkrvavijem sukobu ovoga stoljeća. Ipak, uspjeh tog procesa ne znači da više nećemo gledati masovna smaknuća zarobljenika odjevenih u narančaste kombinezone, da više neće svakodnevno dolaziti vijesti o zračnim udarima, da će utihnuti autobombe.
Jer ovo nije ni planirano kao “baš pravo” primirje s kojim se okončavaju svi sukobi u ratom rastrzanoj zemlji. U pregovorima o primirju nisu i ne mogu sudjelovati pripadnici ISIL-a, zločinačke organizacije koja pod kontrolom drži središnji dio zemlje. I obračuni na tim područjima nastavit će se u najmanju ruku jednakom žestinom kao i dosad. Primirje se ne odnosi ni na Al-Nusra frontu, islamističku organizaciju koja sebe smatra dijelom protuasadovske koalicije, dok je sav ostali svijet vidi kao terorističku organizaciju povezanu s Al-Qai’dom. Primirje koje bi trebalo stupiti na snagu trebalo bi odvezati ruke Assadu, Rusiji i SAD-u za borbu protiv radikalnih islamista, ali će vrlo vjerojatno zacementirati podjelu Sirije.
Malo je vjerojatno da će Sirija ikada više biti jedinstvena zemlja, s granicama kakve su bile do 2011. godine. Assad je najavio izbore, ali je malo vjerojatno da će budući parlament biti poveznica, ljepilo koje bi moglo ponovno spojiti zemlju. Izglednije je da će to biti tijelo koje će, nakon što islamisti nestanu, kreirati buduće granice dviju novih država, a uzimajući u obzir i Kurde, možda i triju.
>>Bashar al Assad prihvatio rusko-američki dogovor o primirju
>>Assad raspisao parlamentarne izbore za 13. travnja
