Nakon ruskog opovrgavanja informacija o tome kako su devedesetih godina naoružavali Hrvatsku vojsku, podsjećamo na intervju novinara Tomislava Krasneca iz 2016. u kojem je razgovarao s francuskim Hrvatom Marinom Tomulićem, nekadašnjim službenim predstavnikom Ureda za zaštitu ustavnog poretka u pregovorima oko cijene ili načina isporuke.
– Rusija je bila naš prijatelj i saveznik u nabavi naoružanja početkom 1990-ih. Rusi su nam isporučivali oružje na zahtjev Francuske. Ja sam tome svjedok – rekao je Marin Tomulić u razgovoru koji su novinar i on vodili u Parizu. – Sad se smatra da su Rusi bili i ostali saveznici Srba. Ali, za vrijeme Domovinskog rata naoružavali su nas, a ne Srbe – dodaje.
Marina Tomulića, kao “prvog dobavljača” kojeg je doveo predsjedniku Franji Tuđmanu, spominje i Josip Manolić u svojoj novoj knjizi “Špijuni i domovina”, drugom nastavku memoara tog bivšeg hrvatskog premijera i visokopozicioniranog dužnosnika tajnih službi, kako iz doba bivše Jugoslavije tako i iz doba stvaranja Republike Hrvatske.
“Kao premijer Hrvatske, Tomuliću sam dao punomoć ovlaštenoga kupca Vlade, a kasnije službenoga predstavnika Ureda za zaštitu ustavnog poretka u pregovorima oko cijene ili načina isporuke”, pisao je Manolić u svojim memoarima. “Vrlo brzo nakon što je angažiran, Tomulić je donio dobre vijesti: da je francuska država spremna Hrvatskoj pomoći u nabavi svih vrsta naoružanja. Tako je on postao ishodište skupine – činili su je još Željko Tomljenović, Ivan Čermak i (Dubravko, op. a.) Novak – koja će se trajnije baviti tim poslom. Ne samo da je Francuska prijateljski otvorila svoja skladišta nego nam je otvorila i vrata u Kremlju, koji nam je omogućio kupnju diljem Europe: u Mađarskoj, Češkoj, Poljskoj i Bugarskoj, ali i u Ukrajini i Kazahstanu.”
Manolić i Tomulić upoznali su se preko Ivana Denca, narodnog heroja i hrvatskog političara iz vremena SFRJ, inače vjenčanog kuma Josipa Tomulića, Marinova oca.Denac je sa mnom kontaktirao 1990. i ja sam iz Francuske došao u Zagreb, upoznao Manolića, koji me odveo Ivanu Čermaku u ured predsjednika Tuđmana. Čermak me zamolio da pomognem u nabavi oružja – rekao je Marin Tomulić.
Rusko oružje preko Francuske do Hrvatske
– Rekli su mi da je odluka francuske države da će nam pomoći u naoružavanju – tvrdio je tada Tomulić. – Dali su mi dokumentaciju, katalog svih mogućih vrsta naoružanja ruske proizvodnje. I ja sam nekoliko dana kasnije odletio u Zagreb s tom dokumentacijom. Manolić me odveo k Čermaku u Ured predsjednika. Dao sam Čermaku tu dokumentaciju i on me pitao kad bi ti ljudi mogli doći na razgovor. Odmah sam ih nazvao i oni su rekli: "Dolazimo sutra zrakoplovom!" – opisuje Tomulić kako je dogovorena prva narudžba u toj hrvatsko-francusko-ruskoj vezi.
– Katalog koji nam je pokazan sadržavao je sve osim nuklearne bombe. Apsolutno sve – rekao je i nabrajao: puške, streljivo, granate, sofisticirano oružje, helikoptere…
Tada smo upitali stručnjake upoznate s nabavkom oružja što misle o Tomulićevom svjedočenju.
Sugovornik Večernjeg lista u Hrvatskoj, upoznat s načinima nabave naoružanja početkom 1990-ih godina, komentirao nam je, pod uvjetom anonimnosti, Tomulićeve tvrdnje. Rekao je da ga se sjeća, da ga je viđao u tim krugovima koji su se bavili nabavom oružja, i da je Tomulić zaista bio povezan s Manolićem.
No, na pitanje je li točna Tomulićeva tvrdnja da je Rusija prešutno ipak pomagala Hrvatskoj da zaobiđe UN-ov embargo na oružje, rekao je: – Da i znam taj odgovor, ne bih vam ga rekao. Takve stvari se ne pričaju. Ako im je on i svjedočio, malo mi zvuči čudno da o tome priča – rekao je misleći na Tomulića.
Još jedan sugovornik, visoki diplomat s iskustvom iz vremena stvaranja hrvatske države, također je pod uvjetom anonimnosti rekao da zna da su ruski dužnosnici, poput nekadašnjeg veleposlanika Rusije pri UN-u, a danas ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova, govorili hrvatskim kolegama da ni oni sami (službeni Kremlj) ne kontroliraju tko sve prodaje i gdje sve završava rusko naoružanje zaostalo po istočnoeuropskim ili bivšim sovjetskim republikama.
– Meni se čini da su time trgovali neki ljudi iz tih ruskih, bivših sovjetskih vojnih struktura. Ne bih rekao da su nam Rusi izravno pomagali, ali nisu nam ni odmagali – rekao je taj diplomat, podsjećajući da je ponekad Hrvatskoj odmagao upravo francuski predsjednik Francois Mitterrand sa svojim benevolentnim stavovima prema Srbiji, što nimalo nije u skladu s Tomulićevom tezom da je francuska država pod Mitterrandom pomagala u tajnom naoružavanju Hrvatske.
S druge strane, tajna dokumentacija, koja je dopirala do javnosti prije desetak godina, kad se podizala optužnica protiv Vladimira Zagorca zbog malverzacija pri kupnji oružja tijekom 1990-ih, zaista jest pokazivala da su sa sofisticiranom vojnom opremom kupljenom iz, primjerice, Bjelorusije dolazili i tamošnji časnici koji su u Hrvatskoj obučavali Hrvate na kupljenoj opremi. Takva vrsta kupoprodaje, praćena obukom, teško se može događati bez neke vrste blagoslova političkog i vojnog vodstva te zemlje, a budući da je riječ o Bjelorusiji, onda vjerojatno i same Rusije, pisao je Tomislav Krasnec.
Dalje je Tomulić pričao i o svojem susretu s ruskim generalom Mihailom Kalašnjikovom te zaključio što misli o sankcijama koje su uvedene Rusiji.
– Rusi su znali da to što prodaju ide u Hrvatsku, a u nekoliko navrata otvoreno su rekli: “Mi ne možemo odbiti Francuze.” Francuska država otvorila nam je Rusiju i sva skladišta naoružanja u zemljama u kojima su Rusi imali takva skladišta – rekao je.
– Zbog svega što je za nas napravila za vrijeme rata, Rusija ne zaslužuje da joj sada nekritički uvodimo i produljujemo sankcije. Bili su naši prijatelji i saveznici. Samo apeliram na to da se ne zaboravi – zaključio je francuski Hrvat.
Cijeli intervju pročitajte OVDJE.
>> Josipović: Znam što je bilo sa S-300, ali to je vojna tajna
>> Hrvatska je poligon Zapada za sukobe s Rusima
Jad i bijeda,kome koriste ovakovi šugavi napisi,sto se s time želi postići i kome je ovakovo pisanje u interesu.Nekome je jako stalo da Hrvatska ima sto manje prijatelja i na tome se radi na svim poljima.Nasi vodeći listovi prednjače u blaćenju svoje zemlje,jadno je pisati protiv vlasti,ali pisati protiv interesa države u kojoj živiš govori sve o onima koji potenciraju pisanje ovakovih stvari...