Kao u noćnoj mori. Netko baca suzavac u prepunom noćnom klubu smještenom u neprikladnoj bivšoj tvorničkoj zgradi, bez prave ventilacije, bez nužnih dozvola za rad. Do nedavna prikladno ime: Katran. Danas zavaravajuće: Super Super. Naravno, izlaz je niz pogibeljne uske stepenice s prvog kata. Očekivano, u stampedu partijaneri gaze jedni preko drugih, neki se i porežu razbijajući stakla kako bi došli do zraka. Slučajno ili namjerno, mogla su tu biti i djeca bilo koga od nas. I svatko normalan javno bi osudio takav napad. Tko je pustio suzavac? Naravno, ne zna se. No, iako je moguće i da se ponovno radi o sukobu konkurentskih klubova, kao u nedavnoj prošlosti, neki nimalo ne dvoje. Članica mladeži SDP-a i zaposlenica agencije kojoj je Zagreb Pride klijent baca prvu iskru i pali društvene mreže.
Njima je sve odmah kristalno jasno: To je desničarski napad na LGBT klub (koji to inače nije), na gej party (koji to barem eksplicitno nije), a krivci za to jesu HDZ & co., od Plenkovića do Ilčića, ta navodno homofobna vlade koja tolerira i potiče nasilje u društvu. A i Trump, vele, u tome sigurno ima svoje prste! Dan poslije, masovna histerija je već na vrhuncu, eto nam već rekordno brzo odobrenog antivladinog prosvjeda na Trgu žrtava fašizma, pod prozorima HDZ-a. Novi šef SDP-a, stranke koja je prije njegovog rođenja zbog homoseksualnosti bila slala ljude na robiju, danas poziva: “Jučer je napadnuta LGBT manjina.
Danas možda bude neka nacionalna ili vjerska manjina. Sutra si možda ti na redu!” Za suzavac u noćnom klubu idealni krivci su im svi oni koji su protiv istospolnih brakova, njima već samo na temelju toga prišivaju mržnju, a u paketu s tim i široku toleranciju na nasilje. Nema dvojbe, umjesto da su pozvali sve nas, zajedno s članovima vlade, da zajedno sudjelujemo u prosvjedu protiv zasad još neidentificiranih nasilnika, organizatori unaprijed povlače neprelaznu crtu ispred svih onih koji ne žele sudjelovati u njihovom dnevnopolitičkom cirkusu. Jer, kako podržati skup koji se od inače uvijek opravdanog prosvjeda protiv nasilja pretvara u protuvladin, samo zato što to odgovara skrivenim manipulatorima? Takvim dizanjem zida prema onima koji drugačije misle, oni i sami nanose nemjerljivu štetu svim homoseksualcima u Hrvatskoj.
Plagirat ću još jednom besramno samog sebe: Okrivljavati cijelo društvo zbog nečeg što je napravio još nepoznati pojedinac, beskrajno je neodgovorno, iako možda na neki način i dalje ljudski shvatljivo, no zloupotrebljavati zločin kako bi se krivnja prebacila u krilo svima koje smatraš svojim političkim i ideološkim protivnicima te tako zapravo postati arhitekt mržnje i netrpeljivosti protiv koje navodno ustaješ - beskrajno je dvolično, zlurado i pokvareno. No, zaludu, dulje od medija taj dan će pamtiti čistači na Trgu žrtava fašizma, a skandal s dnevnicama ukradenim u Banskim dvorima dok je u njima banovao Zoran Milanović ponovno će se razbuktati u punom plamu. Ne likujem nad onim što se događalo u Banskim dvorima. Gotovo da bi mi bilo draže da je to napravio neki mali sivi činovnik čije ime nikada do sada nismo ni čuli. No, po svemu sudeći, ni na Iblerovom trgu ne vjeruju u to. Ovo nije SDP-ova Fimi Media, imao je potrebu reći Zoran Milanović, koji se novinarima nakon duge medijske suše nacrtao pred zgradom Sabora.
TV ekipama jednostavno nije dao odu, doslovce ih moljakajući da ga još nešto pitaju. Otužno je podsjetio na Ivu Sanadera kad je tražio da mu vrate ključeve Žrtava fašizma, predosjećajući da mu se bliži lavež pasa tragača. Milanoviću je očito bilo stalo da ga DORH što prije sasluša kao svjedoka, a oklijevanje tužitelja govorilo je da itekako ozbiljno s bivšim premijerom računaju kao s jednim od osumnjičenika. Posve je jasno svima u SDP-u: mogućnost da je Saucha za sebe uzimao novac apsolutno nije najcrnji scenarij. Svi su tamo već javno oprali ruke od Herr Flicka, kako ga neki i tamo zovu, a u prvoj epizodi SDP-ovog CSI-ja, Bernardić je pobjegao iz televizijskog kadra brže od Horatia Cainea. Bernardić, naravno, nije za to odgovoran, a sad ima i priliku zauvijek se riješiti Milanovića, no sasvim sigurno ni on ne spava mirno, jer, pokaže li se da je Saucha ili netko drugi krao novac za sitne stranačke dnevne gotovinske potrebe, bit će to za SDP još pogubnije od HDZ-ovih milijuna sindiciranih iz državnih poduzeća.
Oni to, za razliku od HDZ-a, ne bi bili u stanju politički preživjeti. Do sada ih je održavala jedino klimava percepcija javnosti da su ipak donekle drugačiji od HDZ-a: pošteni, ali nesposobni – ili, u najgorem slučaju, barem manje spretni – lopovi. Pravi cilj prosvjeda ponovno je bio prije svega dosegnuti Plenkovića, baš kao prije neki dan u saborskoj raspravi o nepovjerenju ministru znanosti. Jasno je, njih u stvarnosti ne zanima Barišićeva etika, on je puko sredstvo u SDP-ovom pokušaju javnog ucjenjivanja Mosta: Podignete li ruku za HDZ-ovog ministra, to znači da ste isti kao i HDZ! Dječja posla. Most ovaj put nije zagrizao na tako proziran mamac, već i zato što im je jasno da moral i etika ne caruju (ni) u toj stranci, te da bi doista bili SDP-ova harmonika dugmetara da su se dali razvlačiti onako kako s Iblera sviraju. A ni Bernardić baš ne zna svirati onako volšebno kao Milanović, pa je SDP-ova predstava u Saboru doista bila jadna. Plenković ih je otpuhao kao malu djecu.
Da nije Ivana Đikića, tu bi priči bio kraj. On je jedini doista uspio dohvatiti Plenkovića. Popularni znanstvenik ne odustaje od javnih pisama, u očitom uvjerenju da bi iz nekog razloga njegova javna riječ trebala biti presudna. Vrhunac predstave njegov je teatralni oproštaj od domovine, kojoj, eto ne može oprostiti što je vode ljudi poput Plenkovića, pa zato sad traži da mu vrate njegove krpice. On tako sad iz inozemstva(!) šalje poruku da odlazi, gotovo na isti način na koji je to radio 2010. kad se javno posvađao s Miroslavom Radmanom, protiv kojega je također objavljivao javna pisma, najavljujući još tada da će laboratorij iz Medilsa prebaciti u Frankfurt. Da, ako govorimo o egu, to je doista bio sukob titana! Iz Hrvatske je otišao još 92., što je logičan put za većinu hrvatskih znanstvenika koji žele napredovati. No, koliko će puta još odlaziti iz Hrvatske? Što će odlučiti sveučilište u Augsburgu tek ćemo vidjeti, ako bude negativno, Barišić će morati sam odstupiti bez obzira na to što o tome rekao Most.
No, do tada, ovo što rade Đikić i društvo također je duboko neetično. Čak mi je i jedan od profesora koji su 2011. prijavili Barišića, iako i dalje vjeruje da je njegov propust velik, u TV emisiji priznao da to nije dovoljno jak razlog da bi ga se javno nazivalo plagijatorom. Posve je očito da meritum afere ovdje uopće više nisu navodno ili stvarno plagijatorstvo u znanstvenoj zajednici, već duboka posvađanost dojučerašnjih prijatelja i suradnika, interesne zajednice, kumstva, dnevna i stranačka politika, bitka za ideologiju, status i novac. Ne nužno tim redoslijedom! U cijeloj ovoj priči doslovce vrišti splitska veza glavnih protagonista, te posvađane i uvrijeđene taštine, a Đikićeva je tu najveća. Uostalom, čak i saborski odbor jednakim riječima opisao je Barišićev propust, kao i hajku njegovih progonitelja: kršenje etičkog kodeksa. Otprilike kao kazna za parkiranje nekom ministru prometa.
>> Ozlijeđeni posjetitelj kluba Super Super: 'Nastao je pravi stampedo dok smo bježali van'
Želim samo istaknuti kako su ad.ministratori Večernjaka vrlo marljivo brisali sve postove komentatora koji su prije nekoliko dana, na vrhuncu histerije oko "napada na LBGT zajednicu" upozoravali jednako kao i Vi sada, Hrstiću, da je na djelu zloupotrebljavanje zločina kako bi se krivnja prebacila u krilo svima koje dotični smatraju ideološkim i političkim protivnicima, čime su oni koji su to činili (uključujući medije, pa i Večernji koji je brisao sve komentare koji su na to upozoravali) postali arhitekti mržnje i netrpeljivosti protiv koje navodno ustaju. Da, sve je to zajedno beskrajno dvolično, zlurado i pokvareno. Na znanje i ravnanje osobama koje kao ad.ministratori brišu komentare i baniraju korisnike koji na tu beskrajnu zluradnost, dvoličnost i pokvarenost arhitekata mržnje i netrpeljivosti (očigledno uzalud) upozoravaju.