Zašto je uopće izdana naredba sjevernokorejskoj mornarici da torpedom potopi južnokorejski brod koji je plovio blizu crte razgraničenja u vodama na granici dviju država? Prema mišljenju brojnih analitičara sjevernokorejski "dragi vođa" popustio je tvrdom krilu vojske, ideološki potpuno radikalnim visokim časnicima kojima je najveća želja obračun s "neprijateljima đučea" (đuče je društveno-ekonomski sustav koji se slavi kao najveće dostignuće pokojnog "velikog vođe" Kim Il Sunga). Podrška visokih časnika Kimu je potrebna da bi oni prihvatili njegov izbor nasljednika: 68-godišnji diktator počeo je shvaćati da, kao ni njegov otac, neće živjeti vječno ma koliko ga hvalospjevi proglašavali besmrtnim i nezamjenjivim, i taj najveći sin korejskih naroda i narodnosti htio bi za nasljednika na čelu države postaviti svojega najmlađeg sina Kim Jong Una. (Najstariji sin, Kim Jong Nam, bio je "viđen" kao očev nasljednik dok 2001. nije napravio veliku glupost: pokušao je s krivotvorenom putovnicom ući u Japan da bi zadovoljio svoju žarku želju da – posjeti tokijski Disneyland.)
Kao i svaka vojska u socijalističkim zemljama, i sjevernokorejska ima časnički kadar koji predstavlja pretorijance vladajuće ideologije, najčvršće fanatike unovačene iz redova onih kojima je ta vojska i ideologija dala sve, jer inače ništa ne bi imali, uglavnom mlađih sinova iz siromašnih seoskih obitelji. (Stariji sin nasljeđuje ono malo zemlje, a mlađi se može bogato oženiti negdje, postati lumpenproleter u gradu ili otići u svećenike ili vojnike, te mu Crkva ili vojska postaju i otac i mati i sve što ima.) A Kim Yong Hyun, stručnjak za analizu sjevernokorejske politike sa sveučilišta Dongguk u Seulu, ističe da je državnom i vojnom vrhu već sasvim dosta dinastije Kim i da bi im prihvatljiviji kandidat bio suprug diktatorove kćeri, ili suprug njegove sestre Chang Sung Taek koji uživa veliki ugled u vojsci i navodno bi imao podršku vojnog vrha za državni udar protiv Kim Jong Nama, ili čak general O Kuk Ryol koji nije rodbinski vezan s dinastijom Kim.
Kim Jong Il već je dao da se Kim Jong Un proglasi "briljantnim drugom", ali nikakav izmišljeni kićeni naslov neće donijeti podršku tvrdog krila vojske da "Kim treći" zasjedne na očevo mjesto; da bi prihvatili njegov izbor nasljednika, Kim Jong Il trudi se fanaticima u vojsci dati ono do čega im je najviše stalo – "prst na okidaču" u čarkama na osjetljivom području između dviju Koreja. Visoki časnici, zadojeni tvrdom ideologijom, najviše žude za pobjedom nad neprijateljima poretka kojem su toliko odani, i širenje te bajne utopije i na južni dio države, te eliminiranje svih koji rade na obaranju poretka kojem su odani. (Koliko ideološki tvrdi časnici znaju biti uporni u obrani sustava koji je već očito propao, mi smo naučili ranih devedesetih.) S koliko oružja pri tome raspolažu, i koliko bi funkcionalnih nuklearnih projektila moglo biti ispaljeno prilikom izbijanja otvorenih neprijateljstava, nepoznanica je koja tjera Južnu Koreju i njezine zapadne saveznike da oprezno koračaju, i pored više nego očite provokacije i poziva na konačni obračun, torpediranja južnokorejske korvete.
Hoće li se u mogućem sukobu sjevernokorejski sustav urušiti poput kule od karata, kao što se dogodilo s isto tako (na riječima) ideološki tvrdom Istočnom Njemačkom, ili bi se cijela stvar mogla pretvoriti u ozbiljni ratni sukob i čak i prvo ratno korištenje atomskog oružja nakon kolovoza 1945.? Najvećim dijelom to ovisi o podršci koju je komunistička Kina spremna pružiti ili uskratiti državi koja je početkom pedesetih uopće opstala samo zbog kineske vojne pomoći. Dok u Seulu očekuju dolazak američke državne tajnice Hillary Rodham-Clinton, koja na korejski poluotok stiže u srijedu, tamo je već Wu Dawei, posebni kineski izaslanik za korejska pitanja koji već obavlja razgovore s južnokorejskim ministrom vanjskih poslova Yu Myung Hwanom. Što će iza zatvorenih vrata biti odlučeno u zapaljivom četverokutu SAD - Južna Koreja - Sjeverna Koreja - Kina, i hoće li dinastija Kim zadržati mjesto na čelu države kojom vlada već 62 godine, doznat ćemo u drugoj polovici tjedna.
Ne znam tko će vladati, ali neće biti dobro na Korejskom poluotoku. Velike su napetosti, vojska u pripravnosti s obje strane granice. Tužno je gledati da je među jedan narod ubačen razdor. Ja bih predložio dva modela za ujedinjenje Koreje:: 1) nakon smrti Kim Yong Illa provesti višestranačke izbore i na taj način mirno bez nasilja završiti komunizam na Sjeveru i dovesti demokratsku vlast. 2) Amerikanci bi se trebali povući iz Juga gdje imaju stacioniranih 30.000 vojnika. Gospodarski moćan Jug + vojno moćan demokratizirani Sjever = stabilna i ujedinjena Koreja. Ali Amerikancima ne bi bilo dovoljno pad komunizma na Sjeveru. Oni bi htjeli jedinstvenu Koreju pod svojom čizmom i dovesti tenkove i rakete na kinesku granicu.