U slučaju da temperatura do kraja ovoga stoljeća, po najcrnjem scenariju, naraste četiri Celzijeva stupnja, plavac mali uzgajat ćemo u Zagorju, upozorio je nedavno naš poznati klimatolog Branko Grisogono.
No zna li se da su se i NASA, Američki državni ured za oceane i atmosferu (NOAA) te Svjetska meteorološka organizacija (WMO) ovih dana usuglasili da je 2016. bila ekstremna godina za globalnu klimu i najtoplija u povijesti mjerenja, teško je i zamisliti da bi Zemljani krenuli u suprotnom smjeru od onoga koji im i u idućim godinama garantira ubrzano topljenje leda na Arktiku i Antarktici, razorne ciklone, poplave i suše, koji ne samo da destabiliziraju proizvodnju hrane i uzrokuju nestašicu vode nego i vode u nove migracije stanovništva, sukobe i ratove oko sve manjih resursa te do podizanja razine mora koje će obalna područja i ona niske nadmorske visine učiniti nenastanjivima.
Prema podacima WMO-a, prosječna globalna temperatura u 2016. bila je oko 1,1 °C viša nego u predindustrijskom razdoblju, oko 0,83 °C viša od dugoročnog prosjeka referentnog razdoblja WMO-a od 1961. do 1990, te oko 0,07 °C viša nego u 2015., koja se prije nje smatrala rekordnom.
A vjerovali ili ne – tih neslavnih rekorda čini čak 14 od 17 najtoplijih godina u povijesti mjerenja koje su zabilježene upravo u ovom stoljeću.
– Od 1880. do danas globalna temperatura na Zemlji u prosjeku je narasla 0,85 °C. To nije ravnomjerno raspoređeno, u Europi je to oko 1 °C, a na polovima je to već 4 stupnja – i bilo bi i više da veliku količinu ugljika nije upio ocean pa se i kiselost oceana promijenila i može imati posljedice koje sada još ne možemo ni predvidjeti – ističe i dr. Deni Porej, direktor programa zaštite WWF-a (Svjetske organizacije za zaštitu prirode) Mediteran.
– No temperatura je tek dio priče s obzirom na to da su i dugoročni pokazatelji klimatskih promjena prouzročeni ljudskim djelovanjem u 2016. dosegnuli nove rekordno visoke razine – izjavio je glavni tajnik WMO-a Petteri Taalas.
To znači, objašnjava on, da su zabilježene i nove rekordne koncentracije ugljičnog dioksida i metana, koje doprinose klimatskim promjenama. Ugljični dioksid se stoljećima zadržava u atmosferi, a u oceanima još dulje, gdje podiže kiselost vode. Njegova koncentracija u atmosferi prešla je simboličku značajnu razinu od 400 dijelova po milijun (ppm).
– Osim toga, nadmašili smo rekordne minimalne površine morskog leda na Arktiku i Antarktici – rekao je Taalas, ističući kako se Arktik zagrijava dvostruko brže od globalnog prosjeka.
Kontinuirani gubitak površine morskog leda utječe na vremenske, klimatske i oceanske cirkulacijske obrasce u drugim dijelovima svijeta, a moramo obratiti pažnju i na moguće otpuštanje metana zbog otapanja tzv. permafrosta (trajno smrznutog tla), upozorio je. Tijekom prvih mjeseci 2016. na rekordno visoke temperature evidentan je i utjecaj El Niña, no i nakon njega, temperature su ostale dobrano iznad prosjeka.
U ovom stoljeću jedino je 2005. u RH bila u granicama prosjeka prema razdoblju 1961.-1990., ali zato ni jedna godina nije bila hladna
agrometereologinja DHMZ-a
Ekvivalentni podaci za 2016. još nisu dostupni, no prema podacima Ujedinjenih naroda za izbjeglice, samo je u 2015. raseljeno novih 19,2 milijuna osoba zbog opasnosti povezanih s vremenom, vodom, klimom i geofizičkim opasnostima u 113 zemalja.
Deni Porej ističe kako se klimatske promjene, prema studijama Američke akademije znanosti, povezuju i s ratom u Siriji. Nakon što su se u toj zemlji između 2006. i 2010. dogodile nezapamćene suše, odjednom je 1,5 milijuna izbjeglica emigriralo unutar zemlje iz ruralnih sredina u gradove koji su ubrzo s 9 narasli na 14 milijuna stanovnika.
To je, među ostalim, u zemlji s 22 milijuna stanovnika dovelo do potresa unutar socijalnog sustava, a ostali događaji koji su uslijedili samo su produbili krizu koja danas izravno utječe i na Hrvatsku i ostale europske zemlje.
– NATO već razmišlja kako će spriječiti priljev izbjeglica i iz subsaharske Afrike u Europu jer kad i oni izgube bitku sa sušom, slijede novi valovi migranata, a vidjeli smo koliko su oni nezaustavljivi – napominje Porej.
A neka predviđanja, ističe, do 2100. predviđaju globalno povećanje temperature od 0,3 do čak 4,8 °C, ovisno o tome kako ćemo se ponašati u nadolazećem razdoblju. Znanstvenici naglašavaju da bi nam već 2 °C mogla donijeti katastrofalne posljedice, a dok se misli kako će nedavni Pariški sporazum o klimi zauzdati dizanje temperature na Zemlji za najviše 1,5 °C, Porej kaže kako prijedlozi doprinosa svake od zemalja potpisnica u smanjenju zagađenja zajedno vode u porast temperature i od 2,9 do 3 °C.
– Kina i SAD zajedno emitiraju 45% svih plinova i ima napretka u tom smjeru. No pitanje klimatskih promjena je i pitanje ravnopravnosti, bitke između razvijenih i nerazvijenih. Jedni su se već razvili i imaju svoju industriju i sada bi da se nerazvijeni ne razvijaju ili uspore.
Možda je jeftinije uvesti jabuke iz Čilea, ali je po pitanju klimatskih promjena, transporta, sječe šuma... to opasna stvar
WWF Mediteran
A u toj grupi su različiti igrači – siromašne zemlje koje već osjećaju porast razine mora, suše i slično, i oni koji od industrijskih zemalja traže da im pomognu novcem da se obrane od očekivanih promjena.
Druga politička igra je pak između SAD-a i Kine. Amerikanci kažu da se neće obvezati ni na jedan međunarodni protokol koji ne obvezuje i Kinu da napravi isto. Ni za Clintona ni za Obame nisu ratificirali ni sporazum iz Kyota, a sad i novi američki predsjednik Donald Trump u dodatnoj mjeri otežava da se SAD uključi u tu igru – kaže Porej.
Iako Trump najavljuje okretanje fosilnim gorivima, uđu li ona u dodatnu cijenu proizvoda u odnosu na kompetitivne industrije koje se neće zasnivati na ugljenu i nafti, neće dugo trebati da njegova administracija i poslovni sektor shvate kako je u obnovljivim izvorima energije bolja zarada.
Politika je jedno, a drugo realnost biznisa, uvjeren je. Ispada da su dosad najviše smanjenja zagađenja po Kyotu odradili Rusija i istočna Europa. Ali ne zbog osviještenosti, nego zbog tranzicije tijekom koje su mnoge industrije propale, a s njima je od 2008. do 2012. emisija štetnih plinova smanjena za 32% u odnosu na 1990.
No zna li se da i poljoprivreda u emisiji stakleničkih plinova i globalnom zagrijavanju čini trećinu, a populacija stanovništva nezaustavljivo raste, potrebno je puno više od očekivanja kako će se globalno zagrijavanje odvijati postupno, malo po malo, te nadanja kako ćemo to moći kontrolirati.
Prave klimatske promjene osjetit će tek iduća generacija koja će zbog topline i suše praktički živjeti pod staklenim zvonom
stručnjak za ekopoljoprivredu
Zadnjih 10.000 godina živimo u izuzetno stabilnom klimatskom periodu, no povijest Zemlje i klime uopće nije takva. Postoje dokazi da je temperatura rasla za 4-5 °C u samo nekoliko stotina godina, čak i manje. A dok diskutiramo koliko će svaka zemlja tome “pripomoći” zaboravlja se da globalnu klimu i zatopljenje povezuje i globalna ekonomija.
Francuska i Kina, primjerice, po stanovniku imaju jednaku potrošnju ugljičnih plinova, no kad se ne gleda gdje se ti plinovi proizvode nego gdje se troše, Francuska ima dvostruko više...
– Smanjimo li vlastite emisije stakleničkih plinova, a nastavimo jesti voće, povrće ili nabavljati cvijeće iz Butana, Indije..., ne možemo reći da su onda oni loši momci. Naša je odgovornost zato da pazimo što kupujemo.
Možda je jeftinije uvesti jabuku iz Čilea, ali je po pitanju klimatskih promjena, transporta, sječe šuma zbog zemlje, gnojiva, proizvodnje hrane, energenata, struje... to opasna stvar. Također, danas na svijetu imamo 1,5 bilijuna krava, koje proizvode oko 20% ukupnih plinova koji utječu na klimu, više nego svi transporti zajedno.
Za litru mlijeka trošimo i 1000 litara vode te je jasno kako ni piti mlijeko i imati mesoždersku prehranu u budućnosti neće biti lako – objašnjava Porej. Sve je jasnije da opći nivo konzumerizma i globalnog tržišta ne vode u globalni dogovor – zaključuje on.
A gdje je Hrvatska? Dr. sc. Višnja Vučetić, voditeljica Službe za agrometeorologiju DHMZ-a, kaže kako je prošla godina bila najtoplija i u Hrvatskoj, i to za oko 1,5 stupnjeva od višegodišnjeg prosjeka.
Analiza srednjih godišnjih temperatura zraka pokazuje da je na cijelom području RH u 21. stoljeću bilo čak sedam ekstremno toplih godina (2007., 2008., 2009., 2012., 2014., 2015. i 2016.). U ovom stoljeću jedino je 2005. bila u granicama prosjeka prema razdoblju 1961.–1990., ali zato ni jedna godina nije bila hladna.
– Potrebno je naglasiti da osim vrlo toplih ljeta imamo i vrlo tople ili čak ekstremno tople zime. Svakako da se to odražava na biljni svijet koji prvi reagira na promjene u prirodi. Opažanja razvojnih (fenoloških) faza višegodišnjih biljaka kao što su voćke, vinova loza, šumsko drveće i grmlje pokazuju raniji početak cvjetanja 2–5 dana u 10 godina.
To se možda ne čini puno u ovom kratkom razdoblju, ali u 100 godina to može biti i mjesec dana raniji početak vegetacije, što bi znatno poremetilo razvojni ciklus biljnog svijeta – kaže ona. Žetva ozimih kultura je također uranila, a u jesen zamijećen raniji početak berbe voća, maslina, grožđa, kukuruza...
Fenološka istraživanja pokazuju da je došlo do prosječnog skraćivanja razdoblja zrenja grožđa i do dva tjedna u kontinentalnoj Hrvatskoj i za 10 dana u Dalmaciji u novijem razdoblju 1981.–2010. u odnosu na prosjek 1961.–1990., objašnjava Vučetić.
– Stoga se, primjerice, u kontinentalnoj Hrvatskoj uzgajaju sve više crne sorte vinove loze, a zbog povećanog šećera u grožđu i bijela vina imaju sve više alkohola, što je do sada bilo karakteristično samo za dalmatinska vina.
Toplinskim stresom koji se definira kao više od 10 uzastopnih dana kada maksimalna dnevna temperatura zraka prelazi 30 °C prije su pak u poljoprivrednoj proizvodnji bili ugroženi srednjodalmatinski otoci i dalmatinsko zaleđe, a danas cijela jadranska obala i otoci te nizinska Hrvatska.
Dapače, od početka ovog stoljeća javljaju se razdoblja dulja od 10 dana s maksimalnom temperaturom tla na dubini od 2 cm većom od 45 °C duž cijele obale i otoka, a ne samo na dubrovačkom području što je prije bio slučaj. Prvi put od 1951. od kada postoje mjerenja temperature tla u nas, takva situacija zabilježena je i na đakovačkom području 2007.
– Zna li se da je kod nas najrasprostranjenija poljoprivredna kultura kukuruz, koji se uzgaja na jednoj trećini poljoprivrednih površina, projekcije za budućnost pokazuju da bi se vegetacijsko razdoblje kukuruza do kraja stoljeća moglo skratiti do mjesec i pol, a prinosi i do 25%, što bi moglo uzrokovati gospodarske gubitke od oko 55 milijuna dolara – kaže Višnja Vučetić.
Sve to upozorava agronomske stručnjake i poljoprivrednike da nema vremena napretek, već prilagođene sorte i odgovarajuće agrotehničke mjere treba poduzimati odmah kako bi se ublažile posljedice ekstremnih vremenskih nepogoda.
– Krajnje je vrijeme da shvatimo da se to ne događa nikome drugome nego nama – upozorava.
No neovisni agrarni analitičar Darko Znaor, stručnjak za ekološku i održivu poljoprivredu i gostujući predavač na sveučilištu Wageningen u Nizozemskoj, skeptičan je. Dosadašnji klimatski sporazumi bili su manje-više samo mrtvo slovo na papiru, a čini se da ni dosadašnje posljedice klimatskih promjena još ne osjećamo na način koji bi nas prisilio na akciju.
– To će osjetiti tek iduća generacija koja će zbog sve više topline i suše praktički živjeti pod staklenim zvonom i jesti ono što pod njim uspije narasti – tvrdi on. Prije 20 godina gotovo nitko u Hrvatskoj nije imao klima-uređaj, a danas, ne samo da su dostupniji nego su i nužni.
Isto je i s površinama pod plastenicima i staklenicima koje su u Europi višestruko povećane zadnjih 20-ak godina. Zbog klimatskih promjena povrće i cvijeće postalo je prerizično uzgajati na otvorenom, a i mreže u novije doba nad voćnjacima i vinogradima govore dovoljno.
– Daleko najveći problem je sa sušama, a kako smo mi u zemlji sagorjeli humus, koji poput spužve skladišti vodu i najbolji je obrambeni mehanizam i protiv suša i protiv poplava, više od polovice potpora u poljoprivredi pojedu nam klimatske promjene. Cijeli lanac od polja od stola, odnosno od petrokemije preko stola do kante za smeće, kod nas tako čini i 30% emisija zagađenja – kaže Znaor.
– Naša su tla žedna i postaju sve žednija, a kako je humus praktično ugljik, najodrživiji način je da u njega ugradimo ugljični dioksid iz atmosfere, a da se značajnije ne odreknemo blagodati civilizacije koje danas imamo. Koliko bi ih mogla dodatno pogoršati nova politika američkog predsjednika Trumpa, pitamo i njega.
– Ja za Trumpa mislim da je šoumen i glumac, ali ne mislim da je glup. Treba pričekati i vidjeti hoće li zaista ignorirati klimatske promjene, jer on, bez obzira na to tko što misli o njemu, ima dobar njuh za biznis, a obnovljivi izvori energije ogroman su biznis, čak i ako mu nisu svjetonazorski bliski.
Fizičar i klimatolog prof. dr. Branko Grisogono kaže kako je u prosječno sve toplijoj klimi logično očekivati i sve više ekstremnih meteoroloških pojava. S obzirom na to da i dalje raste koncentracija stakleničkih plinova u atmosferi i oceanima, globalni trend zagrijavanja nastavit će se još nekoliko desetljeća uz određene varijacije ili odstupanja.
2016. je za 1, 1 Celzijevih bila viša temperatura nego u predindustrijskom razdoblju
0,85 Celzijevih stupnjeva u prosjeku je do 1880. do danas narasla globalna temperatura na Zemlji, no negdje i 4 stupnja
– Konkretno, češće će se pojavljivati hladna razdoblja, kakva imamo prilike doživjeti i mjeriti ovih dana nad širim područjem Hrvatske, ali isto tako i toplinski, vrući valovi, kad smo u pojačanom riziku od suša i poplava – objašnjava on.
No uz nedostatak etičnosti i stvarne zajedničke vjere u budućnost mlađe generacije trenutačno je nemoguće vidjeti svjetlost u drugoj polovici 21. stoljeća, prije nove socio-ekonomske krize, ratove i dalji rascjep između bogatih i siromašnih, kaže Grisogono, razočaran i što se u nas premalo ulaže u istraživanje regionalnih i lokalnih klimatskih promjena.
– Upravo su započeli neki mršavi projekti o pripadnim klimatskim istraživanjima koje administrira HRZZ i trajat će samo dvije godine. To je ironično i pomalo smiješno, da ne kažem neozbiljno – kaže.
Ističe kako Hrvatska mora više raditi na smanjenju posljedica klimatskih promjena tako što će bolje i efikasnije raspolagati krupnim, sitnim i specijalnim otpadom, optimizirati promet, zimsko grijanje i ljetno hlađenje te oživjeti poljoprivredu i prilagoditi je našim potrebama i turizmu, što treba pratiti i optimalan razvoj šumarstva i brige o šumama i vodama.
Za sve to potrebna je, naravno, i razumna vlast i strateško planiranje te očuvanje naših voda i ostalog nacionalnog blaga kojim Vlada, Sabor i ostale institucije raspolažu kako im paše, zaključuje Grisogono.
>> Nastavlja se trend dugoročnog zatopljavanja: Svjetske temperature 2016. probile novi rekord
