Jesi li čuo za incident s taksistom i slijepom ženom sa psom, pitao me znanac. Jesam, odgovorio sam. E, vidiš, ja sam taj taksist, kaže on! Bio sam u šoku, jer ga poznajem tridesetak godina. I znam ga kao staloženog i tolerantnog. Bio je potresen dok mi je ovo kazivao, jer je čitao komentare u medijima, a pogodio ga je jedan koji mu poručuje "Dabogda ti se sljepilo širilo po kući!"
Bilo mi je nevjerojatno da se priča o zlom taksistu tiče njega i da je izložen linču. U sporu između taksista i slijepe žene, na čijoj ste strani? Pa, naravno, na strani invalida. Svi mi živimo po stereotipima pa su tako taksisti bahati, kvarni, a invalidi bespomoćni, dobri. No, što ako je invalid sazvao medije i ispričao samo dio istine? Što ako je slijepa osoba aktivist koji namjerno "peca" taksiste koji je neće voziti i pri telefonskom pozivu prešućuje da će se s njom voziti i pas vodič? Mira Katalenić predsjednica je Udruge za školovanje pasa vodiča i mobilitet i taksistima je poznata, puno se koristi njihovim uslugama.
No, kako i sama priznaje, dozlogrdilo joj je da mora, kad naručuje taksi, napomenuti da je slijepa i da ima psa. Želi biti ravnopravna i želi da je, bez iznimaka, taksisti voze sa psom. Njezin je aktivizam, naravno, legitiman, no nije legitimna bezobzirnost prema pravima drugih. Dakle, prema kazivanju taksista, gospođa je telefonom od Radio-taxija naručila taksi i nije rekla za psa vodiča. Time je namjerno riskirala da će joj poslati taksista koji ne prevozi pse. Gospođa, naime, vjerojatno zna da će, ako kaže da je sa psom, dispečer na ekranu potražiti taksista koji prevozi pse. Isto tako, uz broj taksista koji ne voze pse stoji "kvačica", pa takve dispečer i ne šalje korisniku sa psom.
No, predsjednica Udruge želi natjerati taksiste da ne rade razliku. Pri tome ona će se pozvati da je tako po zakonu i da su javni prijevoznici dužni tako postupiti. No, kako sam danima pratio slučaj i čuo i argumente društvene pravobraniteljice i odgovornih iz gradskog odjela za promet, zakon se ovdje i drukčije tumači. Pa se, u prijevodu, javnim prijevozom smatra prijevoznik koji izdaje kartu, a to su gradska prometala, vlakovi, autobusi. Taksisti koji koriste automobile u svom vlasništvu nisu "javni prijevoz". No, bez obzira na ovu bitku oko legislative, taksist mi je ispričao da je ponudio pozvati drugi taksi.
Gospođa je to odbila, na što joj je on objasnio da vozi drugog invalida, ženu s autoimunom bolesti koja ne smije doći u doticaj sa psećim ili mačjim dlakama. Iz kasnijih medijskih izjava gđe Katalenić moglo se razaznati kako ona ne vjeruje u to, nego da je to taksist izmislio. Završi li slučaj na sudu, žena koju taksist već godinu i pol nekoliko puta tjedno vozi na terapije na Rebro, svjedočit će o tome. O potpunijoj istini oko incidenta razgovarao sam i s kolegama, vlasnicima pasa i mačaka. I svi su mi kazali da je gđa Katalenić pogriješila kada namjerno nije pri pozivu kazala da uz nju ide i pas, jer i pas vodič je – pas.
Ima ljudi koji se plaše pasa, mačaka, ima ih koji su alergični i ne može se tražiti gaženje njihovih prava zbog ostvarenja svoga, stava su kolege. Misle da je aktivizam gđe Katalenić prešao u krajnost jer je izgubila živce. Pa je suradnici i kazala da zapiše broj taksista da ga tuži. Pouka ovog slučaja jest da nam treba uzajamne tolerancije. Nitko normalan neće nauditi slijepoj osobi, a mnogi su taksisti i specijalizirali za prijevoz invalida, kao i pasa, jer je to isplativ posao. I kako je onda diskriminatorno ako, jednostavno, nazoveš i kažeš – pošaljite mi taksi, uz mene ide i pas?
>> Odbio prevesti slijepu osobu: 'Taksist udario po gasu kad me vidio sa psom'
>> Taksist odbio povesti slijepu osobu sa psom vodičem. Radio Taxi: Dužan je voziti psa
