U tjednu “afere Nadan”, najveće kriminalno-pravosudno-policijske priče u Hrvatskoj nakon uhićenja Ive Sanadera, u Njemačkoj je počelo suđenje godine s političarom u glavnoj ulozi. Tamo je na optuženičku sjeo ni manje ni više nego bivši predsjednik države Christian Wulff kojega se tereti za primanje mita od cijelih 716,90 eura. Tužitelji tvrde da je predsjedniku i njegovoj supruzi prijatelj platio noćenje u hotelu. Tužiteljstvo vjeruje da je jedan producent time potkupio Wulfa kako bi lobirao kod tadašnjeg predsjednika uprave Siemensa za jedan od njegovih budućih filmskih projekata. U Njemačkoj se ta optužba zove “trgovina utjecajem”, a može se dobiti do tri godine zatvora.
Mnogi u Hrvatskoj na prvu nisu povjerovali u vijest, pomislili su da nisu dobro čuli ili da je greška u novinama. U danima dok slušamo u sumnjivo stečenim vilama, stanovima, jahtama i bunkerima s umjetninama ovo se učinilo kao neki loš njemački vic. Ali vijest je točna. Radi se o samo 700-tinjak eura. I nakon što se uvjerite u istinitost suđenja u Njemačkoj, nakon pravdoljubivosti i veselja obuzme vas bijes i frustracija. Više, naime, vrijede rogovi mošusnog goveda iz Nadanova bunkera ili jedan okvir za sliku Vlahe Bukovca od cijelog mita bivšega njemačkog predsjednika. Kod nas političar za 700 eura ne želi ni sjesti u audi A6 s grijanima sjedalima. U Hrvatskoj se i ne kreće u akciju ako se ne može okrenuti berem desetak milijuna.
Za hrvatske prilike zanimljivo je i da su njemačkog predsjednika razotkrile tamošnje novine, a predsjednik si je još pogoršao situaciju kada je zvao urednika i prijetio mu. Nijemci mu neće oprostiti i ako ga sud oslobodi jer je prekršio njihovo shvaćanje morala i pravila političkog ponašanja. Kod nas se pak o krađi novca iz Hrvatskih autocesta i Nadanovu bogatstvu piše već godinama. Svi smo čuli za imanje u Gorskom kotaru, vilu na Prekrižju i druge nekretnine te da postoji nerazmjer između njegovih primanja i imovine. No trebalo je valjda proći cijelo desetljeće da reagiraju državne službe, a da se štete u HAC-u i HGK-au utrostruče. Novinari kod nas pak obično uz poneku prijetnju prije dobiju sudsku tužbu nego onaj koga su razotkrili. No, iako u javnosti ima trijumfalizma zbog zadnjih uhićenja, u isto vrijeme postoji određena indiferentnost i rezigniranost.
Svaki kriminal mora se raščistiti, ali Hrvatska neće naprijed samim činom uhićenja Nadana Vidoševića, nego stvaranjem uvjeta da takvih muljaža nestane ili bude barem manje. Kada se uhitilo Ivu Sanadera, povjerovali smo da će to biti tako snažna poruka da će političko-gospodarski kriminal iščeznuti. Ali to se nije dogodilo. Nije se dogodilo jer u ovoj zemlji politička filozofija i praksa isisavanja državnog novca na nelegalan i legalan način nije razmontirana. I dalje je na snazi doktrina da biti izabran na izborima znači raspolagati javnim novcem kao svojim, a onda malo i posegnuti za njim. Događat će se i veliki kriminal dok svima ne bude jasno da sisačka županica Marina Lovrić Merzel nema nikakvo pravo kupiti audi 6, makar sve bilo po zakonu. Na žalost još nema volje za iskorjenjivanje političkog klijentelizma, nepotizma, trgovine utjecajem, pružanja usluga partijskim prijateljima i uhljebljivanja podobnih i poslušnih. Te devijacije još su prihvatljive u društvu, političara se ne smjenjuje dok ne profućka barem stotinjak milijuna, a mitom od 700 eura nitko se ne želi baviti. A štedjeti se počinje s malim iznosima, Nijemci to valjda najbolje znaju.
Wulffu se sudi, jer mu je netko platio njegov hotelski račun. A što je sa našim bivšim predsjednikom Mesićem, koji se i te kako dao častiti, izmedju ostalih i od Nadana Vidoševića ili medijskog magnata Pavića? Isto je radio i Sanader prije njega.