Bliskom suradnjom dr. sc. Nenada Šestana, našeg neuroznanstvenika s uglednog američkog sveučilišta Yale koji do sada već bilježi nekoliko ključnih otkrića te znanstvenika iz laboratorija Genos nastao je znanstveni rad u kojem se analizom glikana utvrđuju evolucijske promjene u mozgu. Odnosno ustanovljuje se postojanje svojstava ili struktura tih kompleksnih šećera koji bi bili jedinstveni ljudskom mozgu. Na taj se način dokazuje da smo i na taj način kao vrsta različiti u odnosu na naše evolucijske srodnike, čak i one najbliže što su čimpanze. Novi će rad biti objavljen u Science Advances koji je član ugledne obitelji znanstvenih časopisa pod zajedničkim nazivom Science. Ova skupina znanstvenika provela je analizu glikana u četiri vrste – štakorima, malaki majmunima, čimpanzama i čovjeku.
Analizirane su četiri regije mozga da bi se anatomski utvrdilo u kojim je regijama došlo do najznačajnijih evolucijskih promjena. I pokazalo je kako je složenost N-glikana na moždanim proteinima postupno rasla kroz evoluciju hominida, i to ne samo u jednoj regiji mozga. U priopćenju vezanom uz rad dalje se navodi da iako uloga i značaj uočenih razlika i promjena u glikanima mozga ostaju nerazjašnjeni, razumijevanje kako evolucijskih, tako i razvojnih razlika u glikanima mozga moglo bi razjasniti određena patološka stanja i poremećaje razvoja mozga, te potencijalno stvoriti nove mogućnosti istraživanja terapija temeljenih na regulaciji N-glikana. Uočene je tako povećanje regionalne raznolikosti glikoma tokom razvoja ljudskog mozga te profili glikolizacije sve više specifične za pojedine njegove regije kako se mozak razvija.
- Ovo istraživanje rezultat je jedinstvene suradnje i kombinirane stručnosti dviju grupa i još jedan primjer višedisciplinarne prirode današnje znanosti. Radujemo se nastavku zajedničkog rada i praćenju ovih novih bioloških spoznaja kako bismo istražili kako dovode do jedinstvenih aspekata našeg mozga i kognicije, rekao je prof. dr. sc. Nenad Šestan, direktor Centra za editiranje genoma Sveučilišta Yale. Stručno, glikozilacijska svojstva specifična za ljudsku vrstu uključivala su povećanu količinu α(2-6) sialinske kiseline te pojačanu galaktozilaciju u malom mozgu. Mali mozak (lat. Cerebellum) je regija mozga koja ima ključnu ulogu u kontroli pokreta, a može biti uključena i u bitne kognitivne funkcije poput kontrole komunikacije i jezika te pažnje. - Na ovom istraživanju surađujemo s grupom profesora Šestana već skoro 10 godina. Nenada znam još od studentskih dana, no do sada nismo još ništa zajedno objavili. Iznimno me raduje što naš prvi zajednički znanstveni rad donosi i ovako veliko otkriće, tj. identifikaciju jednog od rijetkih primjera kako se mozak čovjeka i čimpanze razlikuju na molekularnoj razini, rekao je prof. dr. sc. Gordan Lauc, predsjednik uprave tvrtke Genos.
Vodeći autor na studiji bio je dr. sc. Thomas Klarić iz Genosa koji je, inače, diplomirao biotehnologiju na sveučilištu u Adelaidu u Australiji pa na istoj instituciji i doktorirao, nastavio kao istraživač da bi onda došao u Hrvatsku u Genos. - Rezultati ove studije značajno doprinose našem razumijevanju glikozilacije proteina mozga te pojašnjavaju opseg razvojne, neuroanatomske i evolucijske varijacije koja je prisutna na molekularnoj razini u mozgovima sisavaca. Iako je funkcionalni značaj ovih razlika u N-glikozilaciji mozga i dalje nepoznat, postoje implikacije da bi razlike u sastavu glikoproteina čovjeka mogle igrati ulogu u kognitivnim i neurološkim obrascima koji su jedinstveni za ljudsku vrstu, rekao je dr. Klarić.
VIDEO Vojna vozila 'Bradley' brodom stigla u riječku luku
Sve jasno piše u Bibliji o glikanima kao i o teoriji struna, kvantnoj fizici, multiversima, zombijima koji pobjeđuju drugu kozmičku brzinu.