U odnosu između nastavnika i učenika, barem prema svim odgojnim definicijama, ali i prihvaćenim i poželjnim oblicima ponašanja, nastavnik nikada ne bi trebao izgubiti kontrolu. Još manje bi se ikada trebao zateći u situaciji da se fizički obračunava s učenikom. Osuđujuće je i ponižavajuće za nastavnika – jer nastavnik kao odrasla osoba koja je birala zvanje koje se isključivo bazira na radu s djecom, mora poznavati i prije svega primijeniti sve druge metode osim fizičkih.
No što ako se isti taj nastavnik nađe u situaciji da ga učenik gađa kredom? I što ako se toj situaciji doda i činjenica da je učenik, koji ga je gađao kredom pred svim ostalim kolegama u razredu, svjestan činjenice da ga nastavnik ne smije fizički dotaknuti, već evidentiran u školi kao učenik problematična ponašanja? Tko je onda kriv?
Jedini pravi odgovor trebao bi biti – svi! I ravnatelj i nastavnik i učenik i učenikovi roditelji. Oni su ti koji su prije svega odgovorni za odgojnu komponentu svoje djece. Nitko drugi. Pa bi svi u liniji krivnje, u nekoj idealnoj situaciji, bili kažnjeni.
Hrvatska je daleko od idealne situacije. Jer sustav i zakonski okviri koji se odnose na osnovne i srednje škole ne štite ni profesore od nasilnih učenika, ne štite ti propisi ni učenika u obrnutoj situaciji kada se doista susretne s problematičnim profesorom, a ne štite propisi ni učenike jedne pred drugima – kada se zateknu u situacijama vršnjačkog nasilja.
Što kaže Pravilnik o načinu postupanja odgojno-obrazovnih radnika u poduzimanju mjera zaštite prava učenika te prijave svakog kršenja tih prava nadležnim tijelima? Ukratko, u slučaju nasilnog postupanja odgojno-obrazovnih radnika ili drugih radnika školske ustanove ili drugih odraslih osoba prema učeniku ili učenika prema odrasloj osobi svaki učenik ili radnik školske ustanove obvezan je o tome odmah izvijestiti ravnatelja ili stručnoga suradnika školske ustanove koji će poduzeti sve mjere da se zaustavi nasilno postupanje prema učeniku te odmah pozvati policiju.
I to je sve. Dobro, na to još Ministarstvo pošalje inspekciju da utvrdi stvarno stanje.
Praksa je pokazala da pedagoške mjere u školama nisu donijele nikakvu korist. Praksa ocrtava i poražavajuću činjenicu da se i problematični nastavnici zapošljavaju u školama bez silnih provjera koje prolaze svi ostali zaposlenici svih ostalih profesija. Praksa je pokazala i da se nakon izlaska inspekcije mnogo ne promijeni.
I što sad?! Neki jasniji, čvršći i sigurniji propisi za sve? To nikome nije palo na pamet kad su i ove godine mijenjali hrpu zakonskih propisa koji se odnose na škole. Pala im je na pamet samo teorija satkana u rečenici: “Nastavnici trebaju dobiti na važnosti.” Tu je rečenicu učenik “kritički” pogrešno protumačio!
Pogledajte kako je otac kaznio kćer jer je maltretirala ostale učenike:
Zar vam nije palo na pamet da za nekoliko godina nečete imati nastavnike? I opet če stradati oni najbolji... I učitelji i što je najžalosnije i učenici... t. e. Naša djeca