U Hrvatskoj sada živi oko 20.000 umirovljenika koji su svoju mirovinu zaradili u BiH, Srbiji i Crnoj Gori. Svi su oni za rata došli u Hrvatsku, nakon što su prognani s područja susjednih republika. Budući da je u to vrijeme došlo do prekida platnog prometa, ti su ljudi ostali bez sredstava za život. Da bi ih zaštitila Hrvatska je 1993. donijela Zakon o isplati mirovina korisnicima koji su mirovinu ostvarili u republikama bivše SFRJ, te ih je privremeno uključila u vlastiti mirovinski fond.
I tako je bilo sve do uspostave platnog prometa s BiH i u to vrijeme sa Saveznom Republikom Jugoslavijom. Ugovorima o socijalnom osiguranju između Hrvatske i tih republika regulirana su prava iz mirovinskog osiguranja na način da se mirovinska primanja ostvarena na području jedne države ugovornice isplaćuju korisnicima mirovina s prebivalištem na području druge države ugovornice. Time je njihov problem trebao biti trajno riješen. Sukladno spomenutim međudržavnim sporazumima, Hrvatska ispunjava obveze i redovito isplaćuje mirovine za tridesetak tisuća (svojih) umirovljenika koji žive u BiH i SiCG, a te države ne ispunjavaju preuzete obveze svojim umirovljenicima u Hrvatskoj. Unatoč činjenici kojom su svi stekli ista prava jer su radili u istom sustavu radnih i mirovinskih odnosa, njihov socijalni položaj danas je posve različit.
Prosječna mirovina koju Hrvatski zavod mirovinskog osiguranja isplaćuje svojim umirovljenicima u BiH i SiCG je 2-3 puta veća nego što mirovinski fondovi iz tih republika uplaćuju (svojim) umirovljenicima u Hrvatskoj. I ne samo to. Hrvatska isplaćuje mirovine redovito, a (sada) Srbija, Crna Gora i BiH s velikim zakašnjenjem, s time da su mirovine koje dolaze s područja RS umanjene za 30-45 posto u odnosu na druge umirovljenike u RS. Od svega je najgore to da RS (BiH), Srbija i Crna Gora od vlastitih građana (Hrvata), nakon što su ih prognali i što prema njima ne ispunjavaju spomenute obveze iz mirovinskog osiguranja, traže da se sami odjave - kako bi im regulirali zdravstveno osiguranje. Toj vrsti (nastavku) etničkog čišćenja nitko se ne protivi. Što rade međunarodne i organizacije za zaštitu ljudskih prava u BiH, Srbiji i Crnoj Gori?! Što radi političko vodstvo (i) u ovom slučaju diskriminiranih Hrvata? Misle li možda i ovaj problem riješiti na sljedećim izborima - razjedinjeni?!
