Ulaz dopušten samo navijačima Tottenhama – piše na ploči pokraj ulaznih vrata puba Bricklayers, dvjestotinjak metara udaljenog od stadiona nogometnog kluba Tottenham Hotspur, popularnih Spursa. Nisam njihov navijač, ali unutra na zidu primjećujem i Dinamov šal. Zidovi ovog tipičnog londonskog puba prekriveni su memorabilijama lokalnih Spursa, ali i “prijateljskih” nogometnih klubova, tako da su, suprotno ploči na ulazu, zapravo dobrodošli svi nogometni fanovi. Svi, ali pitanje je bi li se ovih dana unutra mogao ušetati i Luka Modrić.
Zvijezda Spursa i najbolji hrvatski nogometni reprezentativac izgubio je ponešto uličnog kredibiliteta u kvartu u kojem igra.
“Bolje nam je bez njega. Ako njegovo srce nije s nama, neka ode. Nema smisla da ostaje u Spursima nakon što je tako očito pokazao da više ne želi igrati za nas”, govori Kenny Monteath, vlasnik puba Bricklayers, dok mi toči pivo. Četvrtak je prijepodne, jutro nakon završetka prijelaznog roka u kojem je Modrićev odlazak iz Tottenhama u Chelsea trebao biti najveći i najskuplji transfer. Ali predsjednik Tottenhama Daniel Levy rekao je da neće prodavati Modrića i te riječi se držao cijeli prijelazni rok, pa čak i posljednje večeri, kad je Chelsea podebljao svoju ponudu na 40 milijuna funti (počelo je sa 20 milijuna).
“Vodstvo kluba moralo je javno pokazati svoj čvrst stav da želi zadržati jake igrače, da želi stvarati jak tim. I to je učinilo, poslalo je tu jasnu poruku. Ali, kad je Modrić u očajničkoj želji da ode u Chelsea izjavio da ne želi igrati za Tottenham protiv Manchester Cityja, to je razočaralo navijače. Sad ga ni mi ne želimo ako njegovo srce nije s nama”, kaže Kenny Monteath i prenosi raspoloženje velikog dijela najzagriženijih navijača Spursa koji svakodnevno svraćaju u njegovu gostionicu: “Modrićeva popularnost sad je vrlo niska. Navijači će mu dati još jednu šansu, ali morat će se potruditi da bi vratio povjerenje koje je izgubio”.
Ovo je prijelomni trenutak u karijeri najboljeg hrvatskog veznjaka, koja je bila u usponu još od vremena kad je počeo trenirati kao izbjeglica u Zadru. Tada je nosio drvene kostobrane jer za bolje nije imao novca, a ovoga tjedna Chelsea je bio spreman za njega iskeširati 40 milijuna funti. I Modrić je očajnički želio otići u Chelsea. Ali Tottenham ga nije pustio.
Da je otišao, bio bi to prijelomni trenutak njegove karijere jer bi igrao u velikom klubu koji je i u vrhu Premier lige i u vrhu Lige prvaka. Ali sada, kad je prisiljen na ostanak, ovo bi svejedno mogla biti točka preokreta njegove karijere jer je stvoreno neprijateljstvo s klubom koji mu je praktično vezao lance oko nogu.
“On više ne želi igrati za Tottenham. Klub dobiva rekordan iznos odštete. U takvoj situaciji postoji samo jedno rješenje: uzmi novac i bježi. Igrač koji mora prisilno ostati u klubu može sutra zatrovati atmosferu u cijeloj momčadi”, kaže jedan drugi navijač, također po imenu Kenny, kao i vlasnik puba Bricklayers, samo što je ovaj s druge strane šanka. Dovršava svoj Guinness prije nego što mu završi pauza za ručak i vrati se na posao.
Ovdje, na glavnoj ulici High Road u blizini stadiona White Hart Lane, izgleda kao da čitav Tottenham priča samo o dvije stvari: neredima i Modriću. Londonski neredi ovog su se ljeta proširili upravo iz Tottenhama, a još i danas, gotovo mjesec dana poslije, vidljivi su ožiljci: poneki razbijeni bankomat, telefonske govornice bez stakala, izlozi ojačani drvenim pločama... Neredi su bili i prošli, o njima se nevoljko priča. Ali Modrić je ostao, o čemu svatko vrlo rado podijeli svoje mišljenje.
“Kao navijač Spursa ne želim, naravno, da Luka ode”, kaže taksist Garry Wilson. “Ali ne mogu ga kriviti što želi otići u klub koji igra Ligu prvaka i koji mu je ponudio triput veći novac. To je u nogometu normalna stvar. Mislim da smo trebali prihvatiti 40 milijuna funti i pustiti ga da ode. Ovako, bojim se da neće baš biti 100 posto svoj. Vjerojatno će odsjediti mnoge utakmice, izvlačit će se na lagane ozljede, neće se truditi baš 100 posto kao dosad. Bojim se da se s Modrićem ne dogodi isto što i s Fabregasom. Ni on prošle godine nije želio ostati u Arsenalu, pa je nevoljko igrao nakon što su ga prisilili da ostane.”
To je vjerojatno najgore što se sada Modriću može dogoditi: da padne u depresiju zbog toga što igra za klub koji ga je prisilio da ostane, da izbjegava utakmice, da se, frustriran, nađe u lošoj formi. Taksist Garry Wilson nada se da se to ipak neće dogoditi. Kao i mnogi drugi navijači Spursa, i on obožava Modrića od trenutka kad je Luka 2008. došao iz Dinama. “Moj sin nosi samo Modrićev dres. Doduše, moj sin i izgleda kao Modrić: nizak je, plavokos...”, smije se taksist.
“Svi mi volimo Modrića. Nećemo biti sretni ako ode, ali nećemo biti sretni ni ako ostane i ne bude isti kao prije”.
Svi nogometni navijači pratit će Modrićevu igru u novoj sezoni u Tottenhamu, a mnogi će ga kritizirati ako pokaže da mu nije stalo do kluba. Kad je prošlog tjedna Modrić rekao treneru da ne može nastupiti protiv Manchester Cityja jer su mu misli negdje drugdje, čak je i slavni engleski tenisač Andy Murray to komentirao na svome profilu na Twitteru: “Normalno bi bilo da, ako primaš plaću od 60 tisuća funti tjedno, radiš što ti se kaže”
“Navijači će ga zamrziti ako sad odjednom počne igrati loše. Ako nastavi igrati odlično kao i dosad, neće biti problema. Nećemo mu zamjeriti što je htio otići u Chelsea. A i pokazat će da je veliki profesionalac”, kaže navijač Scott Evans.
“Osobno, nimalo ga ne krivim zbog njegove želje da ode. Stvar je čista: mi nismo u Ligi prvaka, Chelsea jest. A oni su mu ponudili i triput bolja primanja. Jednostavno, mi mu više ne možemo dati ono što drugi mogu”, kaže navijač i stanovnik Tottenhama Kevin Keys.
Eric Stough umirovljenik je iz Tottenhama koji je cijeli život pratio igru Spursa. Odlazio je na utakmice kad je stadion mogao primiti dvostruko više ljudi nego sada. Bilo je to doba kad se na tribinama stajalo, a ne sjedilo. “Ne volim gledati nogomet sjedeći. To nije ista igra”, iskreno priznaje. Ali nikad nije prestao navijati za omiljeni klub. I nikad, kaže, nije svjedočio ovako glupoj situaciji. “Kad stvari dođu do toga da ti najbolji igrač želi otići, a ti za njega možeš dobiti golem novac, ne možeš ništa drugo učiniti nego ga pustiti. On se više neće boriti za tvoj klub, ti više nećeš dobiti tako velik novac za njega – doista ga je glupo tjerati da ostane”, kaže Eric Stough.
Tottenham je londonsko predgrađe puno imigranata i Cuma Mehmet možda jest podrijetlom s Cipra, ali je i pravi stanovnik Tottenhama. On je vlasnik kafića koji najbolje posluje jutrom, kad se jede bogati engleski doručak i piju čaj i kava. Na zidovima njegova lokala obješene su slike igrača Spursa, tu je i Modrićeva, a na zidu je i velika fotografija koja svjedoči da je ovdje sredinom devedesetih doručkovala još jedna međunarodna zvijezda Spursa – Jürgen Klinsmann. Luka Modrić još nije svratio na jaja sa slaninom, grahom, kobasicom, krvavicom i pečenom rajčicom. Što ne znači da neće...
“Hrvatske novine, kažete? Recite Modriću da svrati u ‘Bite to Eat’, 803 High Road. Ja ga potpuno razumijem”, kaže Cuma Mehmet. “Bez obzira na to je li riječ o nogometu ili nekom drugom biznisu, kad čovjek kaže da želi otići – trebaš ga pustiti. Jer, ako ti je dotad davao 100 posto, više neće. Dakle, nema smisla da ga zadržavaš. A nije ni pošteno.”
Navijači Spursa: Neka Modrić ide klupu za rezervne igrače, njegovo srce če tako biti bliže i više s nama koji malo zadimo a skupo plačamo karte...