Demokratska stranka na prošlotjednim je međuizborima osvojila većinu u Zastupničkom domu američkog Kongresa. U trenutku pisanja ovog teksta rezultati još nisu bili kompletirani, ali sasvim je jasno da je demokratima to pošlo za rukom i da će imati desetak mandata više od 218, koliko je potrebno za većinu.
Zbog toga je velika većina američkih medija otvorila šampanjac jer, osim što dosljedno emitiraju antitrumpovsku agendu, većina ih zapravo osjeća da je bolje kada administraciju u kojoj postoji zaista mnogo kaosa netko kontrolira. Taj netko u američkom političkom sustavu dvostranačja mora biti Demokratska stranka.
Revolucija Sandersa
Ta je stranka raznoliko okupljalište, znatno šire od svojih rivala na desnici. Za demokrate glasaju dijelovi stare radničke klase, većina manjina i žene, nasmiješeni zaposlenici u informatičkim industrijama, kao i tmurni radnici u sindikatima ili pak studenti s visokim ratama otplate studentskih kredita. Zato je njenim biračima izrazito važno koje su trenutačne pozicije te stranke, što to povezuje njene birače i elite i u kojem će se smjeru stranka kretati.
Godine 2015. Demokratsku je stranku zapljusnuo novi val s ljevice. Bernie Sanders, demokratski socijalist i nezavisni zastupnik u američkom Senatu, kandidirao se na predizborima za nominaciju te stranke za predsjedničku utrku. U njoj je izgubio od Hillary Clinton, koja se nalazila nešto bliže centru, ali kako je u konačnici ona izgubila od Donalda Trumpa, prava je priča američke ljevice bio upravo Sanders.
Kampanju je financirao donacijama članova, a svojim je porukama o ispravljanju kapitalističkog sustava i oporezivanjem bogatih da bi se dalo siromašnima, stavio bubu u uho Amerikancima.
Nakon Trumpove pobjede nad Clinton, Demokratska se stranka našla bez lidera i bez prepoznatljive politike.
Trumpova administracija, jednom kada je čvrsto uzela kormilo zemlje u svoje ruke, probudila je nezadovoljstvo na drugoj strani. Pa iako Trump vrlo često ne provodi klasičnu politiku desnice, u što su uključeni veliki javni infrastrukturni projekti, koji su doduše još na čekanju, te trgovinski ratovi, golem otpor koji dio političke arene osjeća prema njegovoj politici stvorio je pravu bombu antitrumpovskog nezadovoljstva.
A onda je tu bombu preuzeo nekada marginalni dio Demokratske stranke, onaj s krajnje ljevice.
Bernie Sanders postao je njihov simbol, Elizabeth Warren njihova glasnogovornica, a Alexandria Ocasio-Cortez njihovo novo lice. Ta je donedavna konobarica postala na ovim izborima najmlađa zastupnica u povijesti Zastupničkog doma te je njezin zarazni osmijeh osvojio simpatije mnogih američkih birača. A socijalistička politika pala je ponovno na plodno tlo.
Zdravstvena zaštita za sve, viša minimalna plaća, skepsa prema međunarodnoj trgovini, veći porezi za bogate i veće dotacije siromašnima teme su koje dominiraju… Demokratska stranka sve je više zaokupljena redistribucijom, a sve manje stvaranjem.
Sanders je predlagao uvođenje poreza tvrtkama čiji se zaposlenici koriste državnim uslugama za siromašne točno u iznosu u kojem država isplaćuje te subvencije građanima. No, ekonomisti su odmah skočili na taj prijedlog jer to bi radnike poslodavcima odmah učinilo preskupima, što bi vodilo smanjenju zaposlenosti. Prijedlog Elizabeth Warren da zaposlenici biraju 50 posto članova uprave velikih tvrtki neke bi u Hrvatskoj mogao podsjetiti na radničko samoupravljanje.
No, situacija je zapravo mnogo kompleksnija. Jer, osim što je centristički dio stranke ostao i dalje njezin dominantan dio, republikanci su sve češće počeli demokrate opisivati kao skupinu sumnjivaca i revolucionara s krajnje ljevice. To je primijetio i ekonomist i nobelovac Paul Krugman, koji smatra da u američkom kontekstu postoji konfuzija u vezi s pojmovima. I da ona nije slučajna. Uspoređujući u svojoj kolumni u New York Timesu Dansku i SAD u kolovozu ove godine piše:
“Američki konzervativci kontinuirano i sustavno zamagljuju razliku između socijaldemokracije i socijalizma. Tako je John McCain 2008. optužio Baracka Obamu da želi socijalizam jer je Obama predložio ekspanziju zdravstvene zaštite. Četiri godine poslije, 2012. Mitt Romney je rekao da je Obama dobio svoje ideje od ‘demokratskih socijalista u Europi’”, pisao je Krugman, koji svoju socijaldemokratsku orijentaciju ne skriva.
Zbog toga je, nastavlja on, sasvim razumljivo zašto je istraživanje tvrtke Gallup, provedeno ove godine, pokazalo da većina demokrata, 57 posto, misli da je socijalizam pozitivna doktrina.
“Nije to socijalizam”
“To ne znači da deseci milijuna Amerikanaca žele da SAD uvede plansko gospodarstvo. To samo znači da brojni ljudi, kojima je rečeno da je to što misle da Amerika mora biti malo sličnija Danskoj socijalizam, na kraju vjeruju da socijalizam ipak nije tako loš.”
Da Demokratska stranka nije skrenula toliko ulijevo kako ju se optužuje, svjedoči i stav njihove liderice u Zastupničkom domu Nancy Pelosi, koja se ubraja među trenutačno ključne političare u SAD-u.
Ona odbija mogućnost da demokrati započnu proces smjenjivanja Trumpa te smatra da bi to moralo ovisiti o rezultatima istrage Roberta Muellera o ruskom utjecaju na njegovu kampanju 2016. godine, koji bi morali biti vrlo nepovoljni za Trumpa. A smijeniti bi ga trebali htjeti i sami republikanci, kaže ona.
Politički analitičar Davor Gjenero govori nam da je vrlo dobro što stranka ideološki omekšava.
– Slažem se da je socijalizam prvi put postala popularna riječ u SAD-u, ali daljnje bi zaokupljanje tom idejom marginaliziralo stranku i ona bi polako potonula. Nakon pobjede u Zastupničkom domu te podjele u stranci na ljevicu i desnicu past će u drugi plan pa će morati formulirati pragmatičnije pozicije – smatra Gjenero koji je, kako sam kaže, izrazito optimističan zbog rezultata izbora.
– Američki elektorat opet je pokazao visoku političku kulturu i dokazao da najstariji demokratski ustavni model sam generira svoju stabilnost – objašnjava Gjenero i dodaje da će djelomični poraz i republikancima pomoći da osnaže svoje stranačke mehanizme pa će i oni bolje nadgledati rad predsjednika.
U Zastupničkom domu usvaja se proračun, a demokrati će moći osnivati i povjerenstva koja bi mogla istraživati pojedine Trumpove poteze.
U njemačkom je Bildu nakon izbora objavljena zanimljiva analiza u čemu bi sve Zastupnički dom mogao omesti Trumpa. Tako bi mu mogao uskratiti novac za gradnju zida na granici s Meksikom te spriječiti rušenje akata o dostupnom zdravstvenom osiguranju, ali imat će mnogo manje manevarskog prostora u ekonomskim pitanjima, poput Trumpovih carina jer je to domena predsjednika.
Zbog svega toga će Demokratska stranka morati surađivati s Republikanskom, ali i staviti vladavinu Trumpa pod kakav-takav nadzor.
– Ne vjerujem da će demokrati moći provoditi svoje politike, ali će ih moći jasno definirati do 2020. godine kada će se neki od njih suprotstaviti Trumpu – zaključuje Gjenero.
>> Pogledajte video kampanje Donalda Trumpa
Kakav uzlet demokrata? Trump je izgubio s 27 razlike. Obama je bio izgubio s 68 razlike pa je opet osvojio drugi mandat... I stalno sve protiv Trumpa. Interesantno je kako niti jedne novine nisu objavile kako antife mlade neistomišljenike na zadnjem prosvjedu ili kako su upali i prijetili linčom novinaru FOX-a...