Svjesni da im protiv HDZ-ove stranačke aparature na euroizborima može pomoći samo veći odziv, u Mostu nezavisnih lista napravili su sve kako bi svoju listu učinili što atraktivnijom biračima. Na zadnje mjesto postavili su Miru Bulja, koji se, može li se vjerovati stranačkim kuloarima, na tu kandidaturu nije baš lako dao nagovoriti.
U stranačkim kuloarima čuje se da ste nerado pristali na kandidaturu za EU izbore. Što je prevagnulo?
Nikada nisam osjećao potrebu ni da budem saborski zastupnik, jer sam ja aktivist, ali kada vidim kako su se do sada ponašale hrvatske političke elite, da u EU nisu napravile puno toga za Hrvatsku, onda je jasno da su ovo važni izbori, da treba povećati odziv i ljudima govoriti da iziđu i glasuju. Upravo zato sam odlučio kandidirati se na listi Mosta, na zadnjem mjestu.
Odgodi li se Brexit, Hrvatska će u Bruxelles poslati 11, a ne 12 zastupnika, što znači da biste mogli otpasti s liste. Bojite li se toga?
To je manje važno. Ja sam se kao zadnji na listi stavio na raspolaganje Mostu, da mijenjamo stvari i da se čuje snažan glas Hrvatske i hrvatskog čovjeka u Bruxellesu. U EU nismo ušli najpripremljenije ni najdostojanstvenije, nego na koljenima jer su se naše elite natjecale samo tko će prije potpisati pretpristupni ugovor da bi se hvalile. Tada su pokazivali sluganski odnos prema Haagu, nisu uspjeli čak ni zaštititi naše more, a takav odnos imaju i danas, što se vidi iz reakcije prema Tajanijevoj fašističkoj izjavi o “talijanskoj Istri i Dalmaciji” ili iz odnosa prema Mađarskoj. Otpadnem li s liste, ostaje 11 kandidata koji su redom dobri ljudi, koji će braniti isključivo hrvatske interese, ne kao naši zastupnici u Europskim pučanima, koji u 99 posto slučajeva glasuju kako odluče Juncker ili Tusk.
U Saboru ste prepoznatljivi po nastupu, no teško da ćete istim metodama moći privući pažnju i u Bruxellesu, gdje je ipak pozornost medija prema pojedinim zastupnicima puno manja.
Tako su mi govorili i kada sam kretao s lokalne razine. Nazivali su me čobanom, ali ja se ne stidim toga što sam iz ovih krajeva, što sam muzao krave, što sam na tržnici prodavao mlijeko. Ja sam iz seljačko-radničke obitelji, ćaća mi nije imao vikendicu i nisam se odmarao na moru, nego radio u poljoprivredi. Ni u Bruxellesu se neću stidjeti. U Sabor sam došao sa sinjskom kapom, u Europski parlament, budem li izabran, doći ću u cijeloj sinjskoj odori. Neću biti kao oni s kravatom koji su stvarani u diplomatskim inkubatorima da vode SDP, HDZ i državu. Ja sam aktivist, borio sam se za bolje zdravstvo u Sinju i Dalmaciji, protiv projekata koji su štetili okolišu itd. Sve to prenio sam i u Sabor i znam da ću se i u Bruxellesu, pošalje li me narod tamo, maksimalno boriti za Hrvatsku sa svim ljudima koji mogu pomoći, da ću lobirati za Hrvatsku. Ja ne jedem ljude, nikoga ne mrzim, volim iskreno razgovarati. Pogledajte slučaj Ive Sanadera! Danas ga prozivaju, a 2007. godine meni su kao jedinom Sinjaninu u povijesti zabranili da sudjelujem u Sinjskoj alki zato što sam mu se usprotivio. Sada Sanadera cipelare svi koji su mu tada u plavim šuškavcima pljeskali.
Tada ste vikali Sanaderu: “Doći će i tebi kraj”. Osjećate li danas zadovoljštinu što je Sanader osuđen za korupciju i zatvoren?
Ne volim cipelariti ljude. Sada gledam gdje su ljudi koji su mu tada pljeskali, a meni zabranili da sudjelujem u Alki jer sam prosvjedovao što su sakrivali ploču koju je postavio Ante Gotovina da bi Sanader prije izbora mogao položiti kamen temeljac za Alkarske dvore. Tada sam vidio da to nije politika koja štiti nacionalne interese, nego dodvornička politika prema EU. Smatram da Hrvatska unutar EU mora biti ravnopravna i da su za trenutačno stanje u Hrvatskoj krive političke elite baš zato što su, pozivajući se na EU i dižući sebi spomenike u određenim odlukama, narod dovele na dno, a sve hrvatske resurse podredile stranim interesima. To vidimo po obnovljivim izvorima energije, gdje milijarde kroz vjetroelektrane odlaze u tuđe džepove, a mikrosolari koje mi predlažemo i na kojima svaki dio može napraviti hrvatski čovjek i postaviti na krov su zanemareni.
Tako je i u drugim područjima. Meni je nejasno zašto smo sada, kada smo ispraznili Slavoniju, donijeli zakon po kojemu će stranci od 2020. godine moći kupovati poljoprivredno zemljište u Hrvatskoj, dok u isto vrijeme u Mađarskoj ni fizička ni pravna osoba iz Hrvatske ne može kupiti poljoprivredno zemljište. Ovi iz diplomatskih inkubatora tezgare našim interesima, dopuštaju Srbiji da otvara pregovaračka poglavlja iako to ne bi smjela dok ne da podatke o zadnjem imenu s popisa nestalih. Ali to je pitanje odnosa u Vladi. Kada se slavi Oluja, pola Vlade je u Kninu, a pola u Bačkoj Palanci gdje četnik Vučić vrijeđa Oluju.
Most je bio na vlasti s HDZ-om kada se otvaralo ključno, 23. poglavlje. Zašto ste to dopustili?
Most to nije dopustio. Miro Kovač priznao je da je to napravio bez Mosta jer se naš ministar pravosuđa Šprlje tome protivio. I ja sam tada tražio da se to blokira, ali to je bilo vrijeme tehničke vlade, kada više nije bilo Sabora.
I što ste nakon toga napravili? Otišao je Karamarko, došao Plenković, a Most ponovo ide u koaliciju s HDZ-om. Nije valjda da ste očekivali da će on biti tvrđi prema Srbiji od Karamarka?
Naši ministri su tražili da se ne otvaraju poglavlja. Most je bio kamenčić u cipeli HDZ-a, osobno sam javno govorio da se to mora zaustaviti, ali tada su već počeli problemi u koaliciji i brzo je došlo do pucanja. Mi smo uvijek bili dosljedni i zato je jedna Vlada pala, a ni u drugoj im nismo odgovarali. Jedan od razloga zahladnjenja odnosa bili su i odnosi sa Srbijom. Sada je lako biti general poslije bitke. Nikome nismo ništa poklonili, ja mogu reći da nisam glasovao ni za proračun, na kojemu se određuje tko je većina. Most je kao opcija išao svom silinom mijenjati Hrvatsku, a nikako biti poslušnik bilo kome. Unijeli smo promjenu, inzistirali smo na bitnim stvarima i političke elite su jedino u tom razdoblju bile rastresene. Sada je mir, stabilnost, bitno im je samo da se podijele resori.
Sada imate problem s HDZ-om, ali vaš prvi politički angažman bio je upravo u toj stranci.
Kao mlad čovjek bio sam dosta vezan uz svog ujaka, političkog zatvorenika Marka Vrančića. HDZ je bio pokret, bilo je to vrijeme zanosa, vrijeme mijenjanja Hrvatske kojim se ponosim. Bio sam među onima koji su tada išli srcem i dušom za slobodu Hrvatske.
S HDZ-om ste se razišli 2000-ih, kažu zato što ste pripadali Pašalićevoj struji.
Ja sam onda bio profesionalni vojnik, ali stvari oko Sanadera su me previše zamarale jer se osjećalo da će to biti anacionalna politika i isključivo dodvorništvo Europskoj uniji. Osjetio sam potrebu da budem protiv, što se vidjelo u događajima oko Alke. Bio sam na strani onih koji su zazivali suverenu politiku, da budemo čvršći i jasniji. Možda smo prerano prokukurikali, ali sada vidimo posljedice politike koju je vodio Sanader.
Tada ste okupili nezavisnu listu i kažu da je sinjsko Gradsko vijeće od tada počelo zasjedati po 10 sati “u komadu”. Isto radite i u Saboru. Neku večer ste ostali sami na raspravi o vodama. Hoćete li tako iscrpljivati i one u Bruxellesu?
Kao što sam rekao, uvijek sam više bio aktivist nego političar. Uvijek sam u inicijativama, peticijama, humanitarnim akcijama... Uvijek sam bio uz ljude i s ljudima. U Gradskom vijeću situacija je bila specifična. Do mog ulaska stvari su tekle glatko, a ja sam otvarao drukčije teme, pitanja koja su prije toga bila javna tajna, kao što je pitanje novca za oružje koji je u gradskom proračunu bio namijenjen za slučaj potresa i nikada nije vraćen. Bili su tu komunalni problemi, loša zdravstvena usluga, pitao sam ono što je tištilo narod, a to radim i sada u Saboru. I ovdje guram vlast kao i u Sinju jer je moja Zagora zaboravljena. Političke elite posjećuju je samo kad je Sinjska alka, drniška ili vrgoračka pršutijada i u sličnim manifestacijama i prije izbora, kada su im najveće žrtve janjci, cijela stada. A iz Zagore, Like i drugih krajeva ljudi se iseljavaju i ostaje pustoš, što je ugroza nacionalne sigurnosti.
Pusta pogranična područja izložena su nezakonitim migracijama. Kako se u EU parlamentu mislite nositi s tim problemom?
Treba imati humanu crtu. Na našoj listi imamo Nizara Shoukryja koji je dobio nagradu kao čovjek koji je puno pomogao migrantima koji su tada bili tranzitno usmjereni prema EU. Međutim, s Marakeškim sporazumom sve su se naše susjedne države zatvorile, a Hrvatska je ostala izložena i poslušnički slijedi ono što zastupaju Juncker, Tusk i Angela Merkel. Hrvatska ratove nije producirala, producirali su ih oni koji sada zagovaraju da Hrvatska bude otvoreno područje i tampon-zona između migranata i EU. Oni grade zidove, a Hrvatsku su ostavili u zapećku. Mi tu moramo imati pametnu i jasnu politiku i ne dopustiti da ostanemo u zapećku. Moramo biti ravnopravni u EU. Ako smo u Uniju ušli samo da budemo tržište za njihove proizvode, a da naši mladi za novac koji se izvlači iz Hrvatske preko banaka i telekoma rade u Njemačkoj, onda to ne valja. Moramo se boriti i lobirati za hrvatske interese, a ne za interese EPP-a, socijaldemokrata, zelenih, liberala, konzervativaca i ne znam koga sve ne.
S nekim ćete ipak morati u klub. Ne možete bez ikakve podrške gurati hrvatske interese.
Znate s kim ćemo biti, s onima koji budu podržavali naše prijedloge zaštite nacionalnih interesa, ali nikako neću biti tamo gdje je fašist Tajani. Ili četnik Vučić. Ni blizu! Tamo će se čuti hrvatski glas jer se mora čuti. Bez obzira na to koliko Bruxelles ima svjetala, on je za Hrvatsku taman. Tamo treba netko upaliti hrvatsko svjetlo! Da se čuje da je u Europskom parlamentu i netko iz Hrvatske. To ćemo mi učiniti. Ja sam spreman sa svima razgovarati, spreman sam ih i počastiti, oni vole dalmatinski pršut, ali naravno, da se pritom ne napiju kao neki premijerovi prijatelji.
U Saboru niste jedini koji je krenuo od aktivizma. Takvi su i zastupnici Živog zida. Kako gledate na prijetnje Branimira Bunjca saborskom stražaru?
Ta je situacija posljedica izmjene Poslovnika koju su isforsirali HDZ i SDP jer žele hrvatskom parlamentu oduzeti moć odlučivanja. Kad su donijeli taj poslovnik stavio sam flaster na usta da upozorim da je to smanjenje slobode govora zastupnika. Mi smo do tada mogli otvarati teme važne za naše građane. Redovite jutarnje stanke ne mogu to nadoknaditi jer je uloga narodnog zastupnika ukazati na problem kad god se ukaže. HDZ-u i SDP-u to nije odgovaralo, oni su svoj nerad i svoju aktivnost prikrili poslovnikom kojim su ograničili one koji rade. Isto tako su pljunuli u lice 400.000 naših građana kojima nisu omogućili referendum, a ni nama nisu htjeli pokazati nevažeće potpise.
Znači da suosjećate s Bunjcem i razumijete njegov postupak?
Nikada nikome nisam prijetio i neću prijetiti. Međutim, zabranama je dovedeno do toga da straža stalno mora intervenirati. I ja sam bio u poziciji da sam morao blokirati govornicu kada se donosio Zakon o poljoprivrednom zemljištu. Tada su me kolege zastupnici zaštitili, ali nikada nisam nikome prijetio. Za govornicu sam izišao svjestan da ću tamo ostati do kraja, a jedini kojega mi je žao u takvim trenucima su ti ljudi, stražari koji za male plaće rade svoj posao i ne zaslužuju takve situacije.
Sindikat državnih službenika tražio je da im se da dodatak za iznošenje Ivana Pernara, a kao argument su naveli da se saborskoj straži mogu dogoditi i nezgodnije situacije, primjerice da iz sabornice moraju iznijeti vas. Vrijeđa li vas to?
Ne vrijeđa. Puno su gore stvari za mene rečene, ali ja sam javna osoba. Stražari su mislili na moju konstituciju, a iako sam glasan i direktan, odgojen sam tradicionalno i naučen da budem pristojan. Kada govorimo o situaciji u kojoj je slučajno ispalo da me je iznenadio premijer kada je krenuo prema Grmoji, morao sam reagirati onako kako sam reagirao. Što se mene tiče, nikome ne želim ništa loše, zalažem se za slobodu govora pa na tome inzistiram i u Saboru. U tome ću uvijek biti najžešći jer ne smijemo dopustiti da ostvare ono što planiraju i ušutkaju narodne zastupnike.
Ankica Kosovec-Krželj, Miro Bulj i Zdravko Anđel na konferenciji za medije
pitanje za urednika: Zašto dozvoljavate da netko za svoju sliku profila stavi sliku četnika sa kokardom, nije li zabranjeno veličanje fašističkih simbola? Ako to nije kažnjivo za korisnika toga profila, kažnjivo je za vašu uređivačku politiku, jer možete jednostavnom radnjom zabraniti rad takovom profilu.