Da humanost i solidarnost najviše dođu do izražaja baš onda kada je najpotrebnije, pokazalo se točnim mnogo puta. Stoga nikoga ne čudi što su humanitarne akcije u ovo predbožićno vrijeme, kada su i inače najčešće, oborile sve rekorde. Vrijedi to i kad je riječ o tome koliko ih je organizirano, ali i kada se gleda odaziv. Bilo da je riječ o udrugama ili entuzijastičnim pojedincima, mnogi su, gledajući svijet oko sebe otvorenim očima, uvidjeli koliko je nekima pomoć potrebna. Stoga su akcije organizirane i za one najmlađe da bi imali Božić kakav zaslužuju, za školarce, za sve u potrebi, ali i one koji su slijedom teških životnih okolnosti ostali bez krova nad glavom. Također, svi koji su akcije organizirali potvrđuju kako im baš ove godine, iako su mnogi u krizi, nije bilo problem pronaći donatore. Mnogi su, bez obzira na to što možda nemaju puno, odvojili dio materijalnih stvari, ali i svoje dobre volje u humanitarne svrhe.
Robert je pjesnička duša i uvijek se trudi biti najbolja verzija sebe, a Jure jednostavno voli voziti bicikl i svoje prijatelje. Dora je zaljubljenica u knjige i čitanje, dok se Lara obožava igrati, i to najviše frizerskog salona. Bilo da imaju 19 ili godinu dana, svako je dijete u pismu „Djedu zmaju“ predstavilo sebe i svoje skromne želje, ili su to za njih učinili njihovi najbliži, na najiskreniji način. A i ispunile su im se jer se, bez obzira na to želi li netko igračke, slatkiše ili pak odjeću, društvo za poboljšanje kvalitete života siromašne i nezbrinute djece Mali zmaj 11. godinu zaredom pobrinulo da 477 djece diljem Hrvatske uoči Božića dobije darove.
– Oni su napisali svoja pisma i želje, a mi smo od donatora prikupili poklone te pakete razvozili i poslali poštom diljem zemlje. Dio smo sami dostavili kombijem jer su neki darovi jednostavno preveliki. Svatko je dobio poklon minimalno u vrijednosti od 350 kuna jer smo ove godine zaista imali sjajne donatore i uspjeli svakome dati vrijedne stvari – govori predsjednica Malog zmaja Martina Leopold. Najpopularniji poklon koji je željelo najviše klinaca, dodaje, na iznenađenje svih, jest drveni šah.
– Pretpostavljamo da je to zbog serije „Damin gambit“ koja je trenutačno veliki hit. A osim toga, darovali smo i autiće na daljinski, lutkice, pelene… Ukupna vrijednost svih poklona je iznad očekivanja, čak iznad 230.000 kuna. To je najviše što smo ikad uspjeli sakupiti. Iako nemaju mnogo, pogotovo ove godine, ljudi su otvorili svoje srce – kaže Martina Leopold dodajući kako je jako sretna i zahvalna svim sponzorima te da djeca to zaista zaslužuju, posebice u ovoj stresnoj godini pandemije i potresa, a vidjeti sreću na njihovom licu dok ih prime i otvaraju je neprocjenjiva.
– Dobivamo pozive, poruke, fotografije, snimke, pisma… Oduševljeni su i uzbuđeni. Nikad neću zaboraviti kad je jednoj djevojčici bio zagubljen paket u pošti pa smo joj uz pomoć zamjenske donatorice poslali isti poklon. Na kraju je nekako dobila oba, a njezina mama nas je zvala da plače cijelo jutro od sreće – kroz smijeh se prisjeća. Poziva usto i sve zainteresirane koji bi htjeli postati donatori za djecu kako bi, između ostalog, dobili i higijenske potrepštine te hranu kroz čitavu godinu.
– Prije nekoliko mjeseci napravili smo aplikaciju app.malizmaj.org kroz koju će se konstantno moći donirati djeci, bilo da je to za rođendan, blagdane… Može se vidjeti i profil djece, odnosno koliko imaju godina, što ih interesira, kada su rođeni… – kaže Martina Leopold.
Udruga Fajter
Magla obavija hladni Zagreb dok njegovi žitelji žure svojim toplim kućama. U rukama nose vrećice pune hrane, pića i poklona. Nevidljivi su im oni koji su tu, na cesti i sve bi dali za šalicu toplog čaja ili barem prijaznu riječ. Cesta je njihov dom, a ona je sve samo ne ugodna. Na zagrebačkim ulicama, naime, trenutno živi oko dvije tisuće beskućnika. Svi oni imaju samo jednu želju – maknuti se s bešćutnog asfalta i pronaći topli dom. Istu je sudbinu donedavno dijelio i Mile Mrvalj, danas predsjednik Humanitarne udruge Fajter, čovjek kojemu je život na ulici na licu izbrazdao duboke bore, no njezina hladnoća nije uspjela zalediti njegovo veliko srce.
S dobroćudnim osmijehom Mile nas je dočekao pod jelkom na Trgu. Kako zbog zatvaranja kafića nismo mogli nigdje sjesti i popiti čaj, predložio je da nam pokaže jednu ‘beskućničku foru’ te nas odveo u zatvoreni dio Dolca gdje smo mogli razgovarati na toplom. Na Dolcu mu dok razgovaramo prilaze ljudi, srdačno ga pozdravljaju i zahvaljuju na pomoći. U sat vremena prišlo mu je njih desetak. Sve su to, objašnjava, beskućnici ili siromašni umirovljenici kojima je pomogao. On dobro zna kako im je, jer je i sam tri i pol godine živio sam, bez ikog svog na hladnoj ulici.
– Bio je to deveti krug pakla. Hranio sam se u Caritasovoj pučkoj kuhinji, skupljao boce. Kad je bilo zima, danju sam se grijao u tramvajima, a noću spavao na kartonu u ruševinama tvornice DTR u Krajiškoj. Pokrivao sam se debelom jaknom. Najviše pamtim svakodnevni strah. Zamisli kako je to spavati ustrašen i sam, s nožem u rukama i metalnom šipkom na uzglavlju jer nikad ne znaš što ti se može dogoditi. Fajter sam pa sam izdržao, ali ne bih se izvukao bez podrške i pomoći drugih – počinje Mrvalj koji se prije sedam godina spasio s ulice. Odmah je, kaže, osnovao Humanitarnu udrugu Fajter koja danas pomaže zagrebačkim beskućnicima.
– Iz godine u godinu beskućnika je sve više. Razlog je loše stanje u ekonomiji. Stotine tisuća ljudi ostaju bez radnih mjesta, mnogi od njih u godinama kada više ne mogu pronaći posao pa završe na ulici – zabrinut je Mrvalj. Situacija je sada zbog korone, kaže, još i gora. Stoga je humanitarna akcija koju svake godine organizira Udruga Fajter ove godine još važnija. Također, ovog Božića, Mrvalj za dvadesetak beskućnika priprema i posebno iznenađenje.
– Ne želim da slave Božić kao ja nekoć, uz mesni narezak i paštetu pa ćemo im pokloniti pakete u kojima će se naći pršut i butelja finog vina. Želim da se barem taj jedan dan osjećaju kao ljudi – zaključuje. Također, beskućnicima za blagdane pomaže i Hrvatska mreža za beskućnike. U sklopu akcije “I njima je Božić” do 8. siječnja prikupljaju odjeću, obuću i higijenske potrepštine u Centar za pomoć i podršku beskućnicima i osobama u riziku od beskućništva u Branimirovoj 53. Tamo su radnim danom od 9 do 16 sati, te subotama od 8 do 12.
Antonela i Alen Požun
Rabljene grafičke kartice, matične ploče, monitori, miševi i tipkovnice… Sve ono što nekome možda više ne treba iskoristit će Alen i Antonela Požun, i to kako bi stavili osmijeh na lica malim školarcima. Ovaj mladi par iz Zagreba, naime, prikuplja komponente te od njih slaže računala koja zatim poklanjaju školarcima kojima je to najpotrebnije. S ovim nesebičnim projektom počeli su prije dva mjeseca kada su zbog koronakrize ostali bez posla, s obzirom na to da su radili kao ugostitelji. Višak slobodnog vremena odlučili su tada uložiti u realizaciju dobrog djela.
– S obzirom na to da je sve više roditelja koji svojoj djeci ne mogu priuštiti računalo, laptop ili tablet, odlučili smo sva računala koja sklopimo poklanjati i to uglavnom potrebitoj djeci, školarcima. Živimo u vremenu kada im je to osobito neophodno, pogotovo radi online nastave – objašnjava dvojac koji većinu komponenata dobiva u Facebook grupi “Sharing is caring Zagreb”. Riječ je u grupi poznatoj po tome što njezini članovi poklanjaju i pronalaze sve, od posuđa i namještaja do odjeće i tehnike, a Alen i Antonela su poklanjanju odlučili dati potpuno novu dimenziju. Stoga ne čudi da su u međuvremenu postali toliko popularni u grupi da mnogi članovi svoje stare PC dijelove poklanjaju isključivo njima.
– Ja komuniciram putem grupe te se bavim logistikom i organizacijom, a Alen slaže računala – objašnjava Antonela Požun te dodaje da su do sada poklonili nekoliko složenih računala, a namjeravaju nastaviti i dalje to raditi. Također, pozivaju one koji bi im u tome htjeli pomoći, da im se jave na e-mail antonela.batinovic994@gmail.com.
– Svaka pomoć je zaista dobrodošla. Jer od svih komponenti koje skupimo i složimo danas, sutra će jedno dijete imati računalo, a roditelji mu ga nisu mogli priuštiti – objašnjava nam Antonela.
Za ovaj čin par je, dodaju, bio inspiriran dobrim djelom koji su doživjeli nakon što su ostali bez posla. I sami su, naime, ostali bez računala točno kada su ostali bez posla, a ono im je neophodno za rad budući da se bave i glazbenom produkcijom te raznim drugim online poslovima.
– Alen je srećom tada preko Facebooka upoznao jednog mladog gospodina koji je nesebično poklonio i poslao poštom kvalitetno računalo kako bismo dalje nastavili s poslovima koji su nas u tom razdoblju spasili od potpunog kolapsa – prepričava Antonela Požun. Pomoć stranca potaknula ih je, dodaje, da i sami pomognu drugima u nevolji.
– Ponukani pričama ljudi kojima smo dosad podijelili računala, želimo proširiti projekt i nadam se da ćemo uspjeti realizirati plan kojim bismo razveselili što više školaraca – kažu.
VIDEO Koronavirus kao da ne postoji: Sunčani Badnjak izmamio ljude na druženje
Sretan božić... Želim vam da ga još dugo, dugo provodite u sreći, ljubavi, miru, blagostanju uz svoje najmilije i najdraže...