U slučaju nuklearne eksplozije ili neke slične kataklizme Nacionalna sveučilišna knjižnica urušila bi se tako da njezini ostaci poput oklopa prekriju ionako neprobojan trezor u samom srcu građevine. Tu se čuva blago prema kojem bi arheolozi u dalekoj budućnosti mogli zaključiti da je ovdje nekada živio neki pismen i kulturan narod.
U toj riznici čuva se i 191 inkunabula. Brigu o njima cijeli svoj radni vijek vodi Ivan Kosić, koji već odavno nije doživio toliko zanimanje medija za inkunabule kao jučer, nakon što su u javnost procurile šture informacije o vrijednim starim knjigama navodno pronađenima u policijskom češljanju svih kuća i posjeda Nadana Vidoševića.
Kupio u antikvarijatu
Međutim, voditelj Zbirke rukopisa i starih knjiga dr. Kosić i cijela vrlo susretljiva uprava NSK spremno koriste i priču iz crne kronike u svrhu popularizacije blaga koje čuvaju. Na stolu u Kosićevu uredu, među još nekoliko sličnih dragocjenosti, dočekao nas je i Misal po zakonu rimskoga dvora, najstarija hrvatska inkunabula koja, nažalost, najvjerojatnije ipak nije tiskana u Kosinju u Lici, nego u Veneciji 1483. godine, ali na hrvatskom jeziku i glagoljici.
Međutim, ni Ivan Kosić ni akademik Josip Bratulić, kojeg smo također zatekli u NSK, ne znaju ništa osim novinskih napisa, ali se isto tako i ne čude niti zgražaju nad mogućnošću da Nadan Vidošević u posjedu ima i inkunabule, dakle knjige tiskane u drugoj polovici 15. stoljeća. Takvih knjiga u Hrvatskoj, u različitim zbirkama, pa i u privatnom vlasništvu, ima više od dvije tisuće. Na žalost, žali nam se Kosić, NSK nikako da dobije novac za nastavak projekta popisivanja tog blaga s kojim se od sjevera prema jugu stiglo tek do Zadra, a najviše primjeraka uvijek je bilo, pa je i danas tako, sačuvano je južnije u Dalmaciji.
Jednu inkunabulu profesor Bratulić ima i kod kuće, a kupio ju je u jednom hrvatskom antikvarijatu u kojem nisu bili svjesni što prodaju. Takvih se knjiga još prije nekoliko desetljeća moglo pronaći u kućama nekad bogatih i kulturnih obitelji. Inkunabule se redovito pojavljuju i na međunarodnim aukcijama.
Pokazujući nam knjige kupljene na taj način u inozemstvu, a koje imaju svoje važno mjesto u hrvatskoj kulturi, ni Kosić ni Bratulić ne žele izgovoriti njihove cijene, ali potvrđuju da je često riječ i o milijunskim vrijednostima.
Za hvalu, a ne za skrivanje
Međutim, pravi kolekcionar to što ima ne skriva, nego se time hvali, to pokazuje, o tome razgovara s drugim zaljubljenicima – govori nam akademik Bratulić i dodaje:
– Kolekcionarstvo je teška bolest i ovisnost koju i ja imam, ali ona ne zaslužuje da se o njoj govori u kontekstu kriminala i lopovluka, a pravi kolekcionari svoje blago ne skrivaju u podrumima.
>> Nadana je postavila i smijenila, i nije dopustila privatizaciju Kraša na hrvatski način
pa taj bandit se samo bavio kradjom i otimanjem..ali, zasto je familija sutjela? toliko savjesti je trebala iamti njegova zena i reci: to je kriminal, to ne moze.....i odrasla djeca, - da nisu mozda jos i ponosna na oca kriminalca?! Koliko jos takvih ima na polozajima kod nas?