Prvi zabilježeni plan pomicanja vremena dvaput godišnje napravio je George Hudson s Novog Zelanda, koji je krajem 19. stoljeća želio duže dnevno svijetlo kako bi mogao hvatati insekte. U međuvremenu, zbog uštede energije, većina zapadnih zemalja uvela je zimsko i ljetno računanje vremena.
U obrazloženju inicijative Europskog parlamenta za ukidanjem direktive o pomicanju sata istaknuto je da su se promijenile okolnosti jer uštede ugljena i energije kao obrazloženje više nisu aktualne. U Finskoj, koja je i potaknula rasprave u EU, peticiju za promjenom dosadašnjih pravila potpisalo je 70.000 građana pozivajući se na studije koje govore da se kod petine stanovništva javljaju smetnje u biološkom ritmu. Iako obje strane pozivaju na dodatna istraživanja, interes koji je podigla ova tema govori o njenoj važnosti i nakon stotinjak godina prihvaćanja, isplativosti ovakve prakse u 21. stoljeću. Tehničke teškoće namještanja analognih satova eliminirane oslanjanjem na pametne telefone koji sami kalkuliraju promjenu, no činjenica je da pomicanje stvara probleme u poslovnom svijetu (zbog neusklađenosti vremenskih zona), ali i u razinama energije kod ljudi. Uz sva oprečna mišljenja, mislim da je glavno pitanje je li nam stvarno komplikacija zbog koje su djeca čangrizava zbog ranijeg buđenja za školu, odrasli kasne na posao i dogovori se pomiču uistinu vrijedna navodnih prednosti.
Pomicanje vremena za sat, a onda njegovo vraćanje rezultat je rata, a kod nas, tada Austro-Ugarskoj, počelo je 30. travnja 1916. Željelo se u ljetnom vremenu iskoristiti jutarnje svjetlo, kako bi se uštedio ugljen potreban za sve zahtjevnije ratne potrebe. Uskoro su tu praksu slijedili i na suprotnoj strani, uključujući Britaniju i SAD, ali se uspostavom mira većina zemalja vratila uobičajenom računanju. Ponovno je ljetno računanje vremena primijenjeno u II. svjetskom ratu nakon kojeg su se satovi vraćali u uobičajeni ritam.
Naftna kriza 70-ih godina prošlog stoljeća donijela je trajnu odluku o pomicanju vremena. Prednosti, što je uvijek kontroverza u vrijeme kada se kazaljke pomiču, su ravnopravnije korištenja dana, navodno manji broj prometnih nezgoda u gužvama u predvečernjim satima, smanjenje kriminala kojeg privlači noć i poboljšanje kvalitete života jer se može šetati u sunčana poslijepodneva.
Međutim, ne postoji cjelovito istraživanje koje ukazuje da su ove pojave nedvojbeno posljedica “dodatnog” sata u zimskim mjesecima. Osim remećenja sna i bioritma kod djece i odraslih, pomicanje vremena samo je praksa preuzeta iz prošlosti kad je iz vrlo tehničkih razloga, neprimjenjivih u današnje doba, uvedena. Hoće li nakon stoljeća prve primjene biti ukinuto pomicanje sata, uskoro će biti odlučeno. Uz bolje obrazloženje od ranojutarnjeg lova na insekte.
Pusti insekte i vrati nam jedno obično vrijeme. Ovo su gluposti, protuprirodni blud. Podne je podne i gotovo.