Direktiva o autorskom pravu na Jedinstvenom digitalnom tržištu stavljena je na dnevni red plenarne sjednice Europskog parlamenta 26. travnja. Riječ je o ključnom propisu koji će na razini Europske unije odrediti daljnji tijek pravnog uređenja autorskog prava u državama članicama i pokazati ima li započeta reforma autorskoga prava na Internetu ozbiljne šanse za uspjeh.
Velike internetske platforme poput Googlea, Facebooka, YouTubea tvrde da će Direktiva dovesti do svekolike cenzure sadržaja na internetu i šire strahove o ukidanju interneta kakav danas poznajemo. S druge strane, glazbenici, filmaši, novinski izdavači i novinari te drugi stvaratelji kreativnih i kulturnih sadržaja traže da se njihova autorska prava na internetu konačno počnu poštovati te da velike internetske platforme pravičan dio svoje zarade plate njima koji su stvorili sadržaje na kojima su internetske platforme nepravedno zgrnule enormno bogatstvo.
U podlozi ovog pravnog akta stoji pitanje naknade autorima i izdavačima. No, ona je važna i zato što se pomoću efikasne zaštite autorskoga prava na Internetu jamče raznolikost kulture, umjetnosti, jezika, ali i raznolikost i dostupnost novinskih medijskih sadržaja. Autorskopravna zaštita na internetu kakva je propisana u Direktivi ne služi cenzuri, kao što tvrde njezini protivnici. Upravo suprotno, cilj je omogućiti stvarateljima održivost njihova rada i njegovanje profesionalizma u kulturi, umjetnosti i novinarstvu te novinskom izdavaštvu. Europa ovim dokumentom želi pokazati da svoju budućnost vidi u raznolikosti i dostupnosti sadržaja, a ne u monopolu jedne kompanije koja će diktirati što će se na internetu gledati i slušati te kakvim će vijestima biti izloženi krajnji potrošači.
Stoga je plašenje korisnika interneta da će Direktiva uništiti dosadašnje oblike njihove zabave i poslovanja na internetu uistinu neprimjereno. Ako su se prvobitnom tekstu možda i mogli uputiti određeni prigovori, danas tome nema mjesta. Rijetko koji propis se na europskoj razini pisao s toliko pažnje. Išlo se za postizanjem najboljeg mogućeg balansa između interesa građana kao zainteresiranih krajnjih korisnika interneta, s jedne strane, kreativnih, kulturnih i medijskih industrija, s druge strane te internetskih platformi, s treće strane.
Krajnji potrošači mogu, slijedom toga, biti potpuno mirni jer svi oblici dosadašnjih aktivnosti poput običnih linkova, citata i parodija koji se koriste kod izrade memeova, messengera poput WhatsAppa, Wikipedije, usluga oblaka poput Dropboxa, online trgovina poput eBaya, portala za internetske susrete poput Tindera, kao i foruma, ostali su izvan polja primjene Direktive. To znači da su takve aktivnosti i dalje potpuno slobodne i besplatne. Direktivom su krajnji potrošači potpuno izuzeti od bilo kakve odgovornosti za korištenje servisa za razmjenu sadržaja na internetu i sva se odgovornost prebacuje na internetske platforme. Dakle, internetska platforma je ta koja je dužna sjesti za stol s predstavnicima autora i novinskih izdavača te ugovoriti uvjete licenciranja sadržaja koji se na njoj ili putem nje koristi.
Također, plašenja da će Direktiva uništiti male novinske izdavače na internetu potpuno su neprimjerena. Tekst Direktive u pogledu prava novinskih izdavača osigurava jednako dobru zaštitu velikih i malih. Modelima kolektivne zaštite prava novinskih izdavača u praksi omogućuje se jednako dobar položaj svima. Direktiva nikoga ne sili da svoje novinske sadržaje postavlja niti da ih skida s interneta. Ona novinskim izdavačima tek daje mogućnost kontrole korištenja njihovih sadržaja i oni će moći, pozivajući se na svoje novo pravo iz Direktive, slobodno odlučiti hoće li i pod kojim uvjetima nekom medijskom agregatoru ili drugoj sličnoj internetskoj platformi dopustiti korištenje svojih sadržaja.
Nadalje, plašenja da će zbog Direktive sada sav sadržaj na internetu biti „filtriran“ također nemaju uporišta u stvarnom tekstu Direktive. U budućim poslovnim modelima primjene odredaba Direktive u praksi, sustavi kolektivne zaštite omogućuju da „filtriranja“ uopće ne bude jer kolektivna licencija u pravilu daje cijeli repertoar određene kategorije i praktički ukida potrebu za „filtriranjem“. Osim toga, posebno fleksibilan pravni režim u pogledu „filtriranja“ propisan je za startup kompanije u prve tri godine njihova djelovanja. Direktiva vodi računa i o odnosu između autora i izvođača te njihovih izdavača i producenata. Ona osigurava pravičan udio za autore i izvođače u naknadama koje ostvaruju njihovi izdavači i producenti.
I naposljetku, neke odredbe Direktive koje nisu bile toliko u fokusu javnosti, umanjuju autorskopravnu zaštitu u interesu što bolje dostupnosti autorskih sadržaja za potrebe prekograničnog obrazovanja, znanosti i istraživanja te u interesu zaštite kulturne baštine.
Zbog svega navedenog uistinu je teško tvrditi da bi zbog izglasavanja Direktive moglo doći do ikakvih loših posljedica na europskom Jedinstvenom digitalnom tržištu. Upravo suprotno, balans interesa koji je njome postignut trebao bi osigurati održivost kreativnih, kulturnih i medijskih industrija na internetu te biti prvi korak u stvaranju pravednog pravnog okvira u kojem će se poštovati svi legitimni interesi, a ne samo uski financijski interesi velikih internetskih kompanija koje su u punome smislu zavladale internetom.
Pogledajte video usporedbe Hrvatske i Slovenije:
Direktiva će uništiti manje stranice za djeljenje sadržaja, a autore će staviti u gori položaj u odnosu na velike udruge. I sam UN-ov izvjestitelj za slobodu izražavanja David Kaye je upozorio da direktiva otvara vrata cenzuri! Informirajte se i potpišitešite peticije na: https://www.change.org/p/european-parliament-stop-the-censorship-machinery-save-the-internet https://www.tilt.green/save_the_internet Pišite europarlamentarcima preko https://saveyourinternet.eu/hr/ Zovite europarlamentarce besplatno preko https://pledge2019.eu/en