Na nedavnom Festivalu slavonske trpeze u slavonskobrodskoj su Obrtničko-tehničkoj školi za topljenje masti bili zaduženi učenici prvog razreda koji su školuju za smjer mesara, Leo Šiškić iz Gundinaca i Matej Živić iz Sikirevaca. To su jedini učenici u razredu, pa nema načina da se izvuku kad treba odgovarati. Njihovo razmišljanje o mesarskom zanimanju razlikuje se od stava većine njihovih vršnjaka.
Godišnje jedan ili dvojica
Leo je uz strica mesara, kod kojeg se planira i zaposliti, zavolio rad s mesom i odlučio se za ovo zanimanje. Dok pažljivo miješa slaninu i pazi da mast ne zagori, sigurno opisuje cijeli postupak. Ima iskustva jer često pomaže na svinjokoljama. – Najprije se oguli koža. Izreže se na male kockice, onda se topi, dodaje se mlijeko i na kraju se cijedi. Tako dobivamo čvarke i mast – objašnjava Leo. Matej također kod kuće pomaže tati i djedu, od njih je puno naučio, ali uči i u školi te na praksi u mesnici Bebrinka, u kojoj se planira i zaposliti kad završi školu.
POVEZANI ČLANCI:
– Ostajemo tu. Ne idemo iz Slavonije – poručuju dečki. Najvažniji cilj ovog festivala bila je upravo promocija zanimanja mesara, kuhara i pekara kako bi se u školu privuklo nove učenike. I dok s popunom pekarskih i osobito kuharskih kvota nema većih problema (pekari u svakom razredu imaju po jedan, kuhari čak po dva odjela), s mesarima je situacija posve drukčija. Iako se radi o vrlo perspektivnom zanimanju u kojem odmah nakon trogodišnjeg školovanja imaju osigurano radno mjesto, godišnje ih se u ovu školu upišu tek jedan ili dvojica.
Ove godine u prvom i trećem razredu imaju po dva učenika, a u drugom nijednog, tako da se u cijeloj školi školuju samo četiri mesara. Ne pomažu ni izdašne stipendije tijekom školovanja ni osigurano obavljanje stručne prakse u mesnici. Inače je za pokretanje nastave potrebno barem troje učenika u generaciji, ali Ministarstvo znanosti i obrazovanja upravo je zbog nedostatka tog kadra odobrilo manju kvotu. Naravno, u školi provode i prekvalifikaciju odraslih, no draže im je kada učenici kod njih prođu tri godine redovitog srednjoškolskog obrazovanja.
– Djeca s mesarskim zanimanjem imaju osiguran stalni posao, mogu raditi i tijekom ljetnih i zimskih praznika, subote su im plaćene, ali bez obzira na sve ima ih malo i žao nam je zbog toga. Sve poduzimamo da nam se mesari vrate, jer ne znam što će biti ako Slavonija ostane bez mesara. Pozivamo roditelje da se ne boje pustiti svoju djecu u to zanimanje i da ga se ne srame. Teško je, ali teško je sve – rekla je magistrica prehrambene tehnologije Natalija Juričić, mentorica mesarima i kuharima.
Škola već dugi niz godina puno ulaže u promociju deficitarnih i traženih obrtničkih zanimanja. U nekim slučajevima njihova inicijativa nailazi na dobar odaziv, a u drugima to ide malo teže. Ima tu i opravdanih razloga. Mesarsko zanimanje ima svoje benefite, ali i izazove. Dijete od 14,5 godina treba pripremiti za učenje ne samo onog lijepog dijela mesarskog posla, u trgovačkom centru i prodavaonici, nego i u klaonici. Međutim, ako netko ima smisla i želje za taj posao, početna će iskustva lakše pregrmjeti uz pozamašne financijske potpore poslodavaca iz mesarske industrije koji su prepoznali važnost educiranog i obrazovanog kadra. U školi ističu kako je poražavajuće da se u bazenu od 1300 do 1400 učenika na području Brodsko-posavske županije upišu samo dva mesara.
– Apeliram na sve one koji žele i mogu da pronađu svoje mjesto u tom sektoru rada. Jer grehota je reći da nam u srcu Slavonije polako izumire to tradicionalno zanimanje. Ne možemo svi obaviti mesarski posao onako kako to radi educirani, školovani mesar. Moramo svi zajedno raditi na tom planu, jer će u suprotnom neka zanimanja jednostavno izumrijeti – kaže ravnateljica škole Anita Holub. Ova škola dugi niz godina organizira i cjeloživotno obrazovanje odraslih, pa oni koji to žele mogu se prekvalificirati za mesare. Ali oni to rade nekako potiho. Važnije im je pružiti temeljno znanje djeci u učionicama.
POVEZANI ČLANCI:
Neka sami izaberu ostanak
I dok mesare nikako ne uspijevaju pridobiti, za neka druga zanimanja iz građevinske skupine predmeta poput keramičara, montera, zatim frizera, pedikera, modnih tehničara, čak i krojača, u školi bilježe veoma dobar upis. O pozitivnim trendovima govori i podatak da se broj učenika u posljednjih šest godina povećao s 370 na 519.
Sve obrtničke škole u Slavoniji trude se napraviti što bolji posao, svaka ima svoju priču i svoju dodanu vrijednost. Sva njihova zanimanja u nekom su obliku deficitarna, ako ne u njihovoj županiji, onda u drugim dijelovima Hrvatske. Međutim, u široj zajednici još uvijek nije prepoznato da najmanji interes vlada za ona zanimanja koja su najdeficitarnija.
– Naš je primarni cilj obrazovati učenike za zanimanja s kojima ćemo ih ostaviti ovdje. To je jedan od razloga zašto ponovno promoviramo mesare i nastavit ćemo to raditi tijekom cijele godine. Međutim, isto tako potičemo mlade da putuju i istražuju. Želimo da ostanak u Slavoniji ne bude njihova jedina opcija, nego njihov izbor – poručila je ravnateljica.
>> FOTOGALERIJA Zanimljiv popis: Ovo su najstresnija zanimanja, provjerite je li vaše među njima
