Za početak su joj bili dovoljni bezuvjetna potpora supruga i tisuću maraka koje joj je posudila prijateljica iz Austrije. U Grand hotelu Adriatic u Opatiji unajmila je sobicu, i danas pamti da je na vratima stajala pločica s brojem 121. U skromno opremljenom uredu otvorila je turističku agenciju u kojoj je sama radila. Te je ratne 1992. godine na Jadran dovodila turiste iz Mađarske i Slovačke, u početku njih po 250 tjedno. Na kraju sezone zaradila je dovoljno da vrati pozajmicu, no prijateljica joj je kazala da se ne žuri pa je dug podmirila četiri-pet godina kasnije, u vrijeme kada je iz sobice prešla u prostraniji, također unajmljeni ured.
Vrijedna, uporna i poštena
Lepezu turističke ponude svake je godine upotpunjavala novim sadržajima, počela je zapošljavati ljude, no nikada nije mislila da će u turističkoj ponudi svoje agencije imati krstarenja.
A danas su upravo brodovi zaštitni znak agencije Katarina-line čiju je vlasnicu Katicu Hauptfeld potkraj studenog, na Svjetski dan poduzetnica, Hrvatska gospodarska komora proglasila najboljom inspirativnom poduzetnicom godine. Tvrtka koju je 62-godišnja vlasnica osnovala prije 23 godine sada je vodeća agencija za krstarenje Jadranom, jedna je od pet najuspješnijih u državi, ima 35 zaposlenih, a pod njezinom zastavom plovi flota od 50 brodova. Godišnje Katarina-line ima više od stotinu tisuća putnika, ponajviše iz Australije, Novog Zelanda, Njemačke, Austrije, Nizozemske, Velike Britanije i Škotske. Sjedište je agencije u središtu Opatije, u novoj zgradi od 900 četvornih metara koju je vlasnica podigla i opremila bez ijedne kune kredita. U agenciji plaće nikada nisu kasnile nijedan dan i Katica Hauptfeld kaže da ne može shvatiti privatnike koji troše na sebe, a ne plaćaju zaposlenicima.
– Ako dođe do problema, svi djelatnici znaju da će o njima biti obaviješteni na vrijeme, šest mjeseci do godine prije konačnog kraja – naglašava Katica Hauptfeld. Njezina je životna filozofija zapravo vrlo jednostavna, a svodi se na to da treba biti vrijedan, uporan i pošten prema ljudima i ne podrediti njihove interese vlastitima. Zato nikada nije bilo otkazano nijedno putovanje:
– Svi su polasci garantirani, makar imali samo dvoje putnika. I baš zbog takvog načina rada ljudi nas cijene – zadovoljno kaže.
Uspjeh je nije promijenio, i dalje se rado odaziva humanitarnim akcijama, a posljednjih nekoliko godina jedan razred učenika iz Vukovara počasti sa sedam dana ljetovanja.
Drago joj je što je i struka prepoznala kvalitetu rada agencije, a brojna priznanja koja je proteklih godina dobila za svoj rad Katici Hauptfeld puno znače. No, zbog posla i obveza nije u prilici osobno otići po priznanje pa tako nije bila ni u Zagrebu na svečanosti u HGK, nego je u to vrijeme s grupom turista bila na putu u Južnoj Africi. Crni kontinent za nju ima, kako kaže, poseban čar i svaki dodir s Afrikom u njoj budi sva čula, što i ne čudi jer je ondje proživjela 15 godina života, u Africi je odrastala i školovala se:
– Klima je fantastična, zalasci sunca čarobni, baš kao i mirisi... – kaže poduzetnica, inače rođena Bribirka.
Odlaske u Afriku uvijek iskoristi kako bi ondje posjetila sestru i brata koji su tamo ostali živjeti nakon što se ona vratila kući. Naime, 1959., kada joj je bilo svega šest i pol godina, s majkom, sestrom i bratom krenula je "put crne Afrike", kamo je dvije godine prije njih otišao njezin otac.
– Ja sam četvrta generacija u obitelji koja je odrastala po svijetu. Pradjed se trbuhom za kruhom odselio u New York pa se zatim preselio u Montanu. Iz Sjeverne Amerike bio se odselio u Južnu Ameriku pa u Južnu Afriku, u englesku koloniju Rodeziju, u kojoj je radio u rudniku. Moj se otac, za razliku od svoje sestre i brata, rodio u Bribiru. Na prostor današnje Zambije i Zimbabvea doselio se 1957. godine i zaposlio kao bravar na željeznici. U Afriku je došao s radnim iskustvom veterinarskog pomoćnika pa je to svoje znanje iskoristio za honorarni posao, izrađivao je potkove za trkaće konje. Kad je kupio kuću, majka je s nas troje djece krenula k njemu. Nisam znala ni slova engleskog, govorila sam samo bribirski, a školovala sam se po engleskom obrazovnom sustavu, savršeno naučila jezik. Bila sam tako dobra učenica da sam dva puta preskočila razred – peti osnovne i drugi srednje – kaže Katica Hauptfeld.
Kad je došlo vrijeme da upiše studij, Zambija je bila postala neovisna, suživot crnaca i bijelaca nije ni izbliza bio kao nekoć, često su izbijali neredi... Tako je Katica umjesto studentice postala pripravnica u američkom Barclays Bank Internationalu:
– Ispravno sam postupila jer, kad vas oni uzmu pod svoje, to vam vrijedi više od fakulteta. Ipak, zbog nereda koji se nisu smirivali, odlučila sam se da ću se, poput svojih roditelja, i ja vratiti kući. Sestra i brat ostali su u Africi, a ja sam ipak sretnija ovdje, kod kuće – kaže.
Početkom sedamdesetih Katica se bila javila na natječaj za posao na recepciji u hotelu Varaždin u Selcu. Radno je mjesto dobila, objašnjava, upravo zbog znanja engleskog jezika:
– Bila sam jedina koja se javila na oglas za taj posao sa znanjem engleskog. Svi su drugi znali ili njemački ili ruski, rijetki francuski. A ja sam engleski govorila bolje od hrvatskog, odnosno svog bribirskog – smije se poduzetnica.
Šefica za Skandinaviju
U Selcu je Katica upoznala i ljubav svog života Miljenka Hauptfelda iz Karlovca koji je bio recepcionar u susjednom hotelu. Prije 41 godinu zajedno su se preselili u Opatiju u kojoj se Katica zaposlila u Kvarner Expressu, a Miljenko u Podravki, čiji je predstavnik bio. U agenciji koja imala više od tisuću zaposlenika poduzetna Katica vrlo se brzo izborila za svoje mjesto pod suncem i postala stručnjakinjom za tržište Skandinavije kojim se dotad nitko nije bavio. Koliko joj je dobro išlo, možda ponajbolje svjedoči to što je njezinom zaslugom u Kvarner Expressu bio osnovan poseban odjel za Skandinaviju, čijom je šeficom imenovana.
– Direktor Đuro Mrkela nije mi mogao dati stimulaciju za uspjehe pa mi je ponudio da sa suprugom odem na krstarenje. Dobili smo kabinu, a hranu smo morali platiti sami. I danas pamtim da nakon dva-tri dana puta uopće nisam znala koji je dan, toliko sam se bila opustila. Upravo mi je to krstarenje oko Kornata pomoglo da lakše prodajem putovanja brodom i potenciram krstarenja kao dio ponude agencije, iako smo mi u to doba u Kvarner Expressu imali samo tri broda – prisjeća se Katica Hauptfeld.
Upravo se na tom putovanju zaljubila u krstarenja koja će tek godinama kasnije postati njezin zaštitni znak. Prije nego što je osnovala vlastitu agenciju, Katica Hauptfeld radila je dvije godine u Kompasu i svaki drugi dan putovala iz Opatije u Ljubljanu. Raspadom bivše države ponuđena joj je mogućnost ne toliko dinamičnog posla u poslovnici u Opatiji pa je Katica odlučila da će daljnje putovati nastaviti sama:
– Prijatelji iz Slovenije bili su mi predložili da postanemo partneri s jednakim udjelima. Ali ja to nisam prihvatila. Znate, previše radim i teško me je pratiti, a bilo bi šteta da jedno divno prijateljstvo propadne zbog posla – kaže nam poduzetnica dok koračamo besprijekorno opremljenim poslovnim prostorom u kojem dominiraju boje i oblici valova, zaštitni znak agencije.
Te njezine riječi zaposlenici prate sa smiješkom potvrdno kimajući glavama. U agenciji rade mahom mladi ljudi koji su ovdje počeli kao pripravnici:
– Ja ih ispitujem i tako odmah znam tko u kojem dijelu posla može biti najuspješniji. Volim raditi s mladima, treba im dati priliku, na njima je svijet – kaže.
Dio Katičina uspješnog tima i njezina su djeca Anamaria i Daniel, oboje školovani u SAD-u. Nakon studija poslovnog menadžmenta Daniel je u Njemačkoj magistrirao marketing pa njegova mati kaže da u tom segmentu poslovanja radi čuda. Anamaria je prošle godine od Hrvatske turističke zajednice dobila priznanje za najbolju organizatoricu putovanja.
A putovanja koja organizira i prodaje Katarina-line uistinu su raznovrsna pa se tu nađe za svakog ponešto – za mlade, obitelji, nudiste, gay turiste... Imaju i tematska putovanja, likovne kolonije na brodovima, vinske ture po otocima, ove su godine prvi put otplovili agroturu, u ponudi imaju i joga-turu... Na krstarenja plove četiri vrste brodova: od onih drvenih jedrenjaka s kakvima su počeli do brodova de luxe kategorije.
– Stalno smišljamo nove ponude, rute i događanja. ali sa posebnim sadržajm jer jedino tako možete biti konkurentni. Pazimo da usluga i hrana na brodovima budu na razini, surađujemo s hotelijerskim fakultetom u Iki, organiziramo tečajeve za naše kuhare, stalno pratimo i usavršavamo standarde sa košer, halal i drugom hranom – objašnjava nam najbolja inovativna poduzetnica godine u čijem su uredu i priznanja za izniman doprinos hrvatskom turizmu, za menadžera godine u izboru Crome 2009. godine, za djelatnika godine u izboru HTZ-a 2005. godine... Grad Opatija ove je godine Katici Hauptfeld dodijelio nagradu za životno djelo.
>>Tvrtke koje vode žene zarade 25 posto više od onih koje vode muškarci
Hm, sve bi to bilo lijepo da nema upućenih. Inače South Africa danas izgleda gore za domicilno stanovništvo, nego dok je bio apartheid, a obitelj Mandela, stanuje, ne više u Wilakazi Streetu, nego u elitnoj četvrti. A što se tićee Zambije i uspješnih ljudi bijele boje kože tamo, rudnici bakra su najveći zagađivači i izrabljivači radne snage u tom dijelu svijeta. Lijepo je tamo biti bijel i uzeti novac, ali ako pitate crne, oni ne razumiju nagrade za životna djela, jer im je život vrlo kratak. Ovo sa poštenjem doma je ok, no svatko tko se bavi biznisom u Hrvatskoj i uspješan je, vrlo je opak, a ove božićne pričice, samo su za Zavod za zapošljavnje i nade tamošnjih o lakom uspjehu i novcu koji čeka na cesti i samo ga treba pokupiti.