Svi se sjećamo one scene u Hrvatskom saboru kada je tadašnji ministar obrane Damir Krstičević dobio na poklon makete borbenih aviona i njegove reakcije kada ih je, krajnje ljutit, pobacao po podu sabornice. Krstičević je tada bio valjda najjadniji čovjek na svijetu jer mu je propao gotovo dvogodišnji trud oko nabave eskadrile rabljenih izraelskih F-16 Baraka, prodaju kojih je Hrvatskoj zaustavio naš strateški partner SAD.
A ta svirepa šala oporbenih zastupnika pala mu je isuviše teško da bi je mirno podnio. Makete mu je iz svoje saborske klupe pred klupu u kojoj sjede Vladini ministri donio SDP-ovac Franko Vidović, a radilo se o modelima američkih borbenih zrakoplova F-14 Tomcat iz filma “Top Gun” te F-15 E. Kasnije je Vidović rekao da mu je žao te da nije namjeravao isprovocirati i poniziti ministra, nego da je to trebala biti šala. Kazao je da Krstičevića poštuje kao zapovjednika i vojnika jer je i on bio u Domovinskom ratu. No, povratka nije bilo, taj performans bila je jedna od kapi koje su uskoro prepunile čašu gorčine ministra obrane, koji je nakon pogibije četvorice hrvatskih pilota dao neopozivu ostavku.
Franko Vidović sada je predsjednik saborskog Odbora za obranu i prošle srijede nakon sjednice Odbora izjavio je da je kupnja borbenih aviona do daljnjega na “stand-byu” i da bi “bila avantura ići u njihovu nabavu dok ljudi na Banovini nemaju osnovne životne uvjete”. Tom izjavom Vidović staje na žulj i novom ministru obrane Mariju Banožiću, kao i premijeru Andreju Plenkoviću, koji se sada muče kako skočiti, a ne reći hop. Nakon gotovo dvogodišnje muke, naime, novi natječaj za nabavu borbenih zrakoplova za HRZ završen je još lani, a baš u danima kada je Vlada trebala objaviti pobjednika, zbio se katastrofalni potres na Banovini. Naravno da je objava tada odgođena, no kako mjeseci prolaze, posve se približilo vrijeme kada Hrvatskoj ponude istječu i uskoro više neće vrijediti. Neće se valjda opet dogoditi da Vidović krene nabavljati nove makete.
Taj scenarij ne bi bio neozbiljan samo kad je Vidović u pitanju, nego bi neozbiljni ispali i premijer i njegovi ministri, koji za objavu pobjednika natječaja imaju na raspolaganju još četiri do pet tjedana. Odluka treba biti objavljena do svibnja, kako bi ili Francuzi ili Amerikanci dobili jamstvo da se u posao nabave ide. Francuzi, naime, u slučaju da pobijede, moraju rezervirati šest plus šest svojih malo rabljenih Rafala kako bi ih stigli Hrvatskoj isporučiti tijekom 2024. i 2025. Bude li pobjednik američki Lockheed Martin, on također do svibnja mora dobiti potvrdu Hrvatske, kako bi nas stavio na listu čekanja za svoj novi F-16 Block 70/72. Nakon što je Povjerenstvo, kako se priča, kao pobjednika natječaja upravo izdvojilo ta dva zrakoplova, jednog u kategoriji novih, a drugog u kategoriji rabljenih, smatra se da je Plenkovićeva Vlada već donijela odluku kupuju li se Rafali ili F-16. To je politička odluka, pa izbor ovisi o tome vidi li Plenković prednost u jačem vojnom vezivanju unutar EU ili s prekoatlantskim saveznikom SAD-om. Do “stand-bya”, kako to sada kaže Vidović, došlo je zato što se premijer i ministri odmah nakon potresa nisu ufali opterećivati naciju još jednom financijski opterećujućom odlukom, što je i razumljivo. Jer, premda od Hrvatske nitko ne traži da borbene zrakoplove plati odmah i u gotovini, nego će ta nabava ići na dugoročnu otplatu od barem deset godina, vjerojatno i uz poček od godinu-dvije, novo zaduživanje zemlje uvijek izaziva zabrinutost.
No, ako je točno da je odluka donesena, te da Vlada ne namjerava odustati od kupnje, postaje nejasno svako daljnje nećkanje oko konačne objave. Kako vrijeme odmiče, Vladi će biti sve teže objaviti odluku, a broj kritičara će samo rasti. Jednostavno, neće biti boljeg trenutka za objavu, jer za takvu nabavu nikad nema dobrog trenutka. A nužna je.
Krajnji je, dakle, čas za objavu, i to tijekom travnja. To je neophodno zbog rokova isporuke zrakoplova, jer iza objave slijedi minimalnih sedam mjeseci pregovora o tekstu ugovora. Želi li se uhvatiti kraj 2021., koji su i Francuzi i Amerikanci definirali kao krajnji rok za potpisivanje ugovora, Plenković i njegovi ministri više nemaju manevarskog prostora. Za otprilike tri-četiri godine, naime, istječu zadnji resursi MiG-ovima 21 i Hrvatska će izgubiti sposobnost nadzora svoga neba. Francuzi prvi dio aviona ne mogu isporučiti prije 2024., a SAD prije 2025. Poštovanje rokova je važno jer za najkasnije godinu dana na obuku trebaju otići i naši vojni piloti i mehaničari, kojima za to trebaju dvije godine. Kada bi se, dakle, slušalo Vidovića, to bi tek bila avantura jer bi propao i drugi natječaj, a mi bismo mogli ugasiti borbenu komponentu HRZ-a. A što se tiče maketa, lijep je to hobi, ali bi za Hrvatsku bilo bolje da makete ostanu u Vidovićevoj privatnoj kolekciji.
Video: Burna reakcija ministra Krstičevića na provokaciju SDP-ovca Vidovića
nego da hoće. Do god se bude kadroviralo kod Čuljka u lovištu nema ništa od bilo kakvog napretka obzirom da su i oni sami svi potkapacitirani u svakom pogledu. Pa pogledajte samo na šta liče Vinkovci, pa tamo živog čovjeka više nema, ostali starci i uhljebi, pustinja, grad duhova.