Prema rezultatima popisa stanovništva iz 2011. godine, u Vukovaru živi trećina stanovnika srpske nacionalnosti, ili preciznije 34,87 posto. O tome kakvo je gledište vukovarskih Srba na rat, atmosferu u gradu, poštivanja manjinskih prava i drugim temama razgovarali smo sa zamjenikom gradonačelnika Vukovara iz reda srpske nacionalne manjine Srđanom Kolarom (SDSS).
Od agresije na Vukovar prošlo je 30 godina. Kako gledate na rat u Vukovaru?
- Svaki racionalan čovjek, bez obzira je li riječ o Srbinu, Hrvatu ili bilo kome drugome, ne želi rat. Tako ni Srbi u Vukovaru nisu željeli rat, a tako i danas misle. Rat se nažalost dogodio, on je nametnut i nije trebalo da dođe do njega. Poslije mirne reintegracije život u Vukovaru krenuo je uzlaznom putanjom i imali smo nadu da će se sve polako vratiti u normalu. Sve to vrijeme postojala su i neka međunacionalna trvenja koja su neodgovorni političari, posebno u zadnjih 4-5 godina, dodatno podgrijavali za dnevno-političke potrebe. Stoga i ovom prilikom pozivam mlade da se vole i poštuju jer različitosti mogu donijeti samo nešto dobro.
Hoće li predstavnici vukovarskog SDSS-a biti u ovogodišnjoj Koloni sjećanja?
- Ja u koloni neću biti niti ove godine, ali to mogu reći samo u svoje osobno ime. Više puta sam već rekao da ću u Koloni sjećanja, na Memorijalnom groblju ili na Ovčari biti kada se brojne druge stvari postave kako treba, kao što su civilne žrtve rata srpske nacionalnosti koji su nastradali prije ratnih događanja. Ne mogu negdje biti samo zbog svoje dužnosti koju obnašam jer ja predstavljam narod koji nije zadovoljan. Vidi se to i po uvođenju dvojezičnosti gdje smo deset godina izgubili, a da to pitanje, unatoč zakonima, nije riješeno.
Kako gledate na ostvarivanje manjinskih prava u Vukovaru?
- Tu nismo i ne možemo biti zadovoljni. Većina zagarantiranih manjinskih prava se ne poštuje, a vidi se to po uvođenju dvojezičnosti, proporcionalnom zapošljavanju… Danas u Vukovaru gotovo da i nema Srba na rukovodećim funkcijama, bez obzira na to koliko su obrazovani, imaju iskustva ili znaju. Srbi rade većinom slabije plaćene poslove. Sve se to događa unatoč svim zakonima, pa i Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina koji očigledno ne vrijedi u Vukovaru.
Osjećaju li se vukovarski Srbi sigurno?
- Bilo je zadnjih godina više slučajeva sukoba, i to velikih. Određene grupe mladića, koji su huligani, a pritom ne govorim samo o Hrvatima ili Srbima, napadali su druge mladiće. Reagirali smo i tražili od MUP-a da pojačaju ophodnje na ulicama i oko škola. Oni su vrlo brzo detektirali tko su ti huligani i najvećim dijelom riješili problem. Ima još toga, ali puno manje. Ulogu u svemu tome odradila je i ova epidemija, online nastava, zatvoreni kafići…
Neki od gorućih problema Vukovara su nestali i ratni zločini?
- Činjenica da obitelji 30 godina traže svoje najmilije je nešto nehumano i pozivam sve koji znaju gdje je netko pokopan, da to kažu i pomognu ljudima koji sve ove godine traže posmrtne ostatke, ali i sebi da olakšaju. Žalosti me kada vidim da se manipulira tim ljudima i njihova patnja koristi za prikupljanje političkih poena od nekih političara. To je jako bolna tema. Kada je riječ o ratnim zločinima, nije mi normalno da se poslije 30 godina pronalaze neki do sada nepoznati dokazi ili se neki svjedok nečega sjetio. Tu se, po meni, radi o zastrašivanju građana i kontinuiranom pritisku. To sve ukazuje na nemoć i nerad, kao i na to da u dijelu policije i raznih službi ima i određenih frakcija koje svime time rukovode. Najčešće sva ta uhićenja završe s puštanjem na slobodu ili pak nekim mizernim kaznama koje nisu kazne za ratne zločine.
Živi li Vukovar previše u 1991. godini, odnosno je li dovoljno okrenut prema budućnosti?
- Definitivno je da smo previše u 1991. godini, i to se vidi na svakom koraku. Vladajuća politička struktura, posebno u zadnjih 6-7 godina, maksimalno nas vraća u te ratne godine. Znam puno slučajeva, i Srba i Hrvata, da su ljudi imali dobre poslove sa solidnim primanjima, a odlučili su se odseliti iz grada. Oni jednostavno nisu željeli živjeti u 1991. godini i sklonili su se od tema rata, Srba, Hrvata, ustaša, četnika… Nadam se kako ćemo se uskoro svi više okrenuti budućnosti. Prošlost je iza nas, nju ne treba zaboraviti, ali moramo gledati prema naprijed i razmišljati o budućnosti, što ćemo napraviti, stvoriti i kako poboljšati život za sve građane.
U tijeku je popis stanovništva. Kakve rezultate očekujete?
- Ne mogu izreći nikakva očekivanja kada je riječ o brojkama, ali znam da će pokazati da je puno ljudi otišlo. Želim samo da sve prođe u redu i vjerujem u legitimitet popisa. Ne želim ni u jednom trenutku sumnjati da će biti namješten. Kada je riječ o broju Srba, mislim kako rezultati popisa tu ništa neće značiti. Naime, ako popis ponovno pokaže da nas je više od jedne trećine, ništa to neće značiti, kao što nije značilo niti poslije popisa 2011. godine. Ponovno će se pojaviti nekakvi političari, udruge i drugi pojedinci koji će učiniti sve da se dvojezičnost ne uvede. Isto je tako bilo i proteklih godina pa zato niti nemamo natpisne ploče na zgradama policije, HZMO, HZZ-e… Nevjerojatno mi zvuči zaključak Ustavnog suda, pa i smiješno, da o uvođenju povećanja manjinskih prava svake godine odlučuje lokalna samouprava koja ne želi uvođenje dvojezičnosti. Normalno je da oni ne žele uvođenje dvojezičnosti i da nikada to neće željeti.
Kako gledate na Vukovar sutra?
- Ja jako volim Vukovar. Tu sam rođen, odrastao, proveo mladost i sada u nekim ozbiljnim godinama želim nešto napraviti za grad. Vjerujem u Vukovar i jednu dobru, zajedničku, životnu priču svih građana. Grad smo na Dunavu, imamo Vuku i niz drugih potencijala koje treba na pravi način iskoristiti. Vukovar je grad u kojem čovjek može samo poželjeti da živi, a mi imamo privilegij da živimo u takvome gradu. Međutim, Vukovar nema vremena da živi u prošlosti, trebamo se svi zajedno okrenuti budućnosti. Stoga pozivam sve koji se bave javnim životom, a prije svih političare, da u svojim izjavama budu odmjereni i mudri jer će se, u suprotnom, u konačnici njihovo djelovanje ocijeniti kao neuspjeh.
VIDEO Vukovarski vodotoranj simbol je obrane Vukovara: Pogođen je s više od 600 projektila, ali nikada nije srušen!
Kako nas ovaj dripac srbski gleda u oči i laže. "Rat je bio nametnut" mamicu ti tvoju, čak i haški tribunal je presudio da se radilo o agresiji, o udruženom zločinačkom poduhvatu svih srba s ciljem stvaranja velike smrdije.