SUB. 13.3.
Državnici poslije Tuđmana opčinjavali Hrvate posjetima svjetskim njuškama
Podatak da će Hrvatska ove godine proizvesti dva milijuna kilograma telećega mesa više nego lani onome tko teletinu ne može kupiti ne znači baš ništa. Ali političari vole velike brojeve jer i njih čine velikima. Vlada je navijestila da će do kraja godine u različite poslove, preko proračuna i državnih poduzeća, i to najviše u gradnju autocesta i željezničke mreže, uložiti 15 milijardi kuna. Tu je najavu R. Čačić nazvao “marketinškim blefom” jer je riječ o tekućim investicijama i poslovima u kojima nema nikakvih strateških novosti, ali i bez toga smo mogli znati koja je svrha velikih brojeva. U stvaranju pozitivne slike o novoj premijerki ti su milijardski visovi nalik na one koje ona doseže paradiranjem s A. Merkel, Putinom i papom. Tradicija se nastavlja. Ako je “izolacija Hrvatske” bila negativan mit kojim je oporba udarala po Tuđmanu, bogme su se državnici poslije Tuđmana nauživali “izlaska iz izolacije” i susreta sa svjetskom državničkom elitom. I Račan i Mesić i Sanader i Jadranka Kosor opčinjavali su Hrvate posjetima velikim svjetskim njuškama, a i za farbanje unutrašnjih nevolja nije im ostalo drugo doli velikih brojki. Dok su tako političari bili sve veći, gospodarska moć Hrvatske i standard njezinih građana bili su sve manji.
NED. 14. 3.
Zašto strane banke u Hrvatskoj imaju kamate višestruko veće nego što su u njihovim matičnim zemljama
Evo još jednoga intervjua s nedodirljivim guvernerom HNB-a Rohatinskim u povodu “orkestriranih” napada na HNB. Ni ovaj put ne poriču se argumenti koje su iznosili njegovi kritičari. A kad nema argumenata, ima paranoje. Zašto Rohatinski ne objasni zbog čega je pričuva kod zajmova za gospodarstvo ili za kupnju stanova 13 posto (u EU je 2 posto), što povećava kamate i teret privrede i građana? Zašto se izravno iz tih pričuva ne bi mogli davati zajmovi državi nego se vraća bankama koje onda kreditiraju državu uz lihvarsku kamatu od 8 posto? Zašto strane banke u Hrvatskoj imaju kamate višestruko veće nego što su u njihovim matičnim zemljama te i u recesiji, dok Hrvatska tone, izvlače sve više profita? Zašto HNB nešto ne učini da se smanje visoke pasivne, pa tako i aktivne kamate? Zašto u svijetu u inflaciji kamate rastu, a u recesiji padaju dok u Hrvatskoj rastu i u inflaciji i u recesiji? Zašto HNB nije zabranio enormne kredite pojedincima koji su doveli do afera u “Podravki” i HPB-u, kao što ni 2002. godine nije obavio nadzor u Riječkoj banci, pa su Rohatinskom i njegovu zamjeniku, kako su pisale novine, prijetila uhićenja? Zašto je Hrvatska zbog Slavonske banke morala Hypo banci platiti 50 milijuna eura odštete a da za to nitko nije odgovarao? Zasad toliko.
PON. 15.3.
Bilić oponaša političare – u reklamama je i poslije neuspjeha
Prezirati puk u Hrvatskoj – to je dužnost koju osjećaju javne veličine koje radi toga puka postoje. Veselje koje je nogometni izbornik Bilić, uza svesrdnu potporu majstora neuspjeha Markovića, priredio Hrvatskoj katastrofalnim neuspjehom u kvalifikacijama za SP u Africi, nije mu bilo razlog da se pritaji i pokuša iskupiti u još jednoj prilici kad ju je već dobio. Dapače, samo koji mjesec prije početka velikoga spektakla, na kojem nas neće biti, on se ruga naciji pojavljujući se u nekoj TV reklami. Ako zarađuje u reklamama dok se približava događaj iz kojeg nas je svojom nesposobnošću isključio, onda je ravnodušan i prema reprezentaciji i prema navijačima. Tako oponaša političare koje uz visoke plaće, povlastice, luksuzne aute i druge životne ukrase boli neka stvar za Hrvatsku. Lijepa naša puna je ljudi koji su stekli ugled proizvodeći njezine neuspjehe – i političara koji su rasprodali nacionalna bogatstva, i menadžera koji su u toj rasprodaji sudjelovali i poslije postali strani plaćenici s milijunskim godišnjim primanjima. Kad kao navijački sirotani koji se ne mogu veseliti svojoj reprezentaciji budemo gledali utakmice iz Afrike, u reklamnim stankama Bilić će nam s prezirom poručivati: – Ako nije uspjela Hrvatska, uspio sam ja!
UTO. 16.3.
Poslušničkoga mentaliteta imamo za izvoz kad već ne izvozimo ništa drugo
Moglo bi se postaviti naivno pitanje – tko je to ovlastio premijerku da sudjeluje u organizaciji skupa na Brdu kod Kranja na kojem će se raspravljati o budućnosti zapadnoga Balkana u EU i na kojem sudjeluju predstavnici država nastalih iz bivše Jugoslavije? Gospođa Kosor pristaje na sintagmu “zapadni Balkan” premda Hrvatska ne pripada nikakvu Balkanu. To su uostalom jednako odlučno tvrdila oba njezina prethodnika na čelu HDZ-a, i Tuđman i Sanader. Pristaje na skup bez državnih obilježja, kako bi se prkosilo Amerikancima, a išlo na ruku Srbima, koji tamo ne žele biti s državom Kosovo. I u svemu drugome premijerka se trsi udovoljiti istočnim susjedima. Kad je ono Sanader bio u spektakularnu posjetu Beogradu, u anketama je taj posjet odobravalo samo 25 posto Hrvata. Da je golema većina bila u pravu, pokazalo se vrlo skoro kad su se beogradski dužnosnici bili razletjeli po europskim prijestolnicama ne bi li spriječili određivanje početka pregovora Hrvatske i EU. Slične pakosti čine nam i danas Tadić i društvo, pa se napadna dobrohotnost premijerke prema Srbiji može protumačiti samo njezinim poslušničkim, podložničkim, kolonijalnim mentalitetom. Kojega imamo za izvoz – kad već ne izvozimo ništa drugo.
SRI. 17.3.
Zašto bi Srbi pravoslavci u Hrvatskoj imali monopol na pravoslavlje
Ako prema popisima stanovništva znamo da u Hrvatskoj ima više od deset tisuća pravoslavaca koji se izjašnjavaju kao Hrvati, ako je i bez tih popisa očito da ima pravoslavaca koji nisu srpske nacionalnosti (Rusi, Rusini, Crnogorci, Bugari, Makedonci, Rumunji...), po kojim to kriterijima pravoslavci Srbi u Hrvatskoj imaju monopol na pravoslavlje!? Zašto se pravoslavne skupine koje ne žele pripadati Srpskoj pravoslavnoj crkvi ne bi zvale kako žele, zašto ne bi u nazivu imale i hrvatsku oznaku koja nije samo etnička nego i geografska? Ta težnja može biti upravo suprotna i Pavelićevim i velikosrpskim nakanama. Poglavnikovo osnivanje Hrvatske pravoslavne crkve protusrpski je čin, a oduvijek su velikosrbi Hrvate smatrali “Srbima katoličke veroispovesti”. Osnivanje Hrvatske pravoslavne crkve kraj već postojeće Srpske može poreći i ustaške i velikosrpske nakane i preslikati stvarno stanje pravoslavlja u Hrvatskoj, koje nije samo srpsko. I dok se osnivači Hrvatske pravoslavne zajednice nerazumno pozivaju na endehazijsku tvorevinu, među njihovim najglasnijim protivnicima jesu ateisti, ljevičari i bivši komunisti, pa iz njih ne progovara politički i vjernički realizam nego ostaci navika na srpsku dominaciju koja je tragično obilježila i kraljevsku i Titovu Jugoslaviju.
ČET. 18.3.
Mudrinić savjetuje oba politička brda da naviknu radnike na život bez hrane
Priča o škrtom vlasniku magarca mogla bi ući u Zakon o radu! Čovjek magarca htio naviknuti na život bez hrane, a na kraju se požalio: “Ja ga taman naučio, a on krepao!” Hrvatska udruga poslodavaca (u kojoj glavnu riječ vode strani plaćenici na čelu prodanih strateških tvrtki koji u godini primaju i po nekoliko milijuna kuna) traži izmjene u ZOR-u prema kojima se radnicima ne bi plaćala polusatna stanka za topli obrok, otkaz bi mogli dobiti bez otkaznoga roka i otpremnine, a među novostima bi bilo još petnaestak odredbi povoljnih za kapitaliste, a nepovoljnih za zaposlenike. Koji je glavni motiv poslodavaca? Radi ilustracije, evo primjera. Nedavno je jedan saborski zastupnik spomenuo veliki T-com, koji dobro posluje, ali u valovima njegov direktor Mudrinić otpušta radnike. Otpušta ih, dakle, ne iz nužde nego zato da bi, oslobađajući se jednih, a iscrpljujući preostale radnike, povećao ekstraprofit za svoga njemačkoga gazdu. Takav Mudrinić, koji je kao “domoljub” došao iz iseljeništva da bi ovdje radi stranih interesa na iseljavanje prisiljavao hrvatsko radništvo, postao je simbol uspješna gospodarstvenika kojeg sa svih zagrebačkih političkih brda zovu za savjetnika! S brda na kojima se političari i poslodavci dogovaraju kako magarca naviknuti na život bez hrane.
PET. 19.3.
Barbara, Duško i Tarik rade vrhunsku i pristojnu zabavu bez razularenosti
Ove će subote ispasti prvi par iz HTV-ova natjecanja “Zvijezde pjevaju”, kojim je i ove godine neusporedivo najbolja Hrvatska televizija pokazala kako joj ostale televizije po profesionalnosti nisu baš nikakva konkurencija. Vrhunsku zabavu koju nam priređuje HTV u granicama tradicionalnog ukusa i građanske pristojnosti prati i iznimno umijeće njegovih voditelja. Barbara Kolar, Duško Ćurlić, Tarik Filipović i još neka imena jednostavno su nezamisliva na komercijalnim televizijama. Visoku gledanost one postižu razularenošću i vulgarnošću u kojoj je dobar voditelj suvišan i neprirodan. Premda su već pomalo i ostarjeli, RTL i Nova TV u komercijalnim programima dosad nisu proizveli niti jednu jedinu ličnost, osim što se poneka voditeljica ističe oblinama. Zadržati “pozitivan pogled na svijet” i zabaviti tako veliko gledateljstvo – to danas baš i nije lako. I to pokazuje da su mnogi Hrvati više konstruktivni nego destruktivni, više konzervativni nego liberalni, više čedni nego grešni. Show “Zvijezde pjevaju” i gledatelje “dovodi” na pozornicu, na kojoj i oni kušaju svoj glas. I to ne u bjesomučnoj utrci za slavom kakva se drugdje kao zaraza širi i među djecom, nego u zabavi koja ne obvezuje i u kojoj padovi nisu teški niti su usponi visoki.
Kamate su vece jer smo mi KOLONIJA EU, a iz kolonija su se uvijek izvlacili maximalni profiti ( Indija , Kongo..). Indiji je to odgovaralo jer je tako postala clanica Komonvelta, a nama odgovara jer cemo postati clanica EU.