Šest godina od smrti prvoga hrvatskog predsjednika dr. Franje Tudmana za njegovu suprugu Ankicu prošlo je brzo, premda kaže da to nije kratko razdoblje u životu covjeka. Ne prode dan a da je netko ne podsjeti na ono što je Tudman bio i zahvali joj za sve što je ucinio za svoj narod i državu. Uspomenu na svog supruga cuva i tako što polako, ali temeljito sreduje bogatu arhivu i dokumentaciju koje se nakupilo u Tudmanove 54 godine djelovanja i pisanja. Bude trenutaka kad uz tekstove i fotografije naviru draga sjecanja, a ima i dana poput današnjega kad, upravo na godišnjicu smrti, tužna što ga nema uz nju, pomisli kako joj nedostaje kao suprug, sugovornik, kao najbolji prijatelj kojeg je imala.

Gospodo Tudman, od smrti vašeg supruga u Hrvatskoj su se dogodila dva kruga parlamentarnih izbora, postali ste prabaka, kako se danas osjecate bez supruga i politickog partnera?
– Jasno da sam na današnji dan ispunjena tugom što moj Francek nije sa mnom, s djecom, s unucadi i s cetvero praunucadi koji su se rodili nakon Didine smrti. No tu su i osjecaji ponosa i zadovoljstva što je moj suprug, prvi hrvatski predsjednik, jedan od najzaslužnijih ljudi za stvaranje suverene i samostalne hrvatske države. Šest godina poslije otvoreno kažem da Tudman podjednako nedostaje meni i obitelji kao i Hrvatskoj.

Brojne ulice, trgovi, škole nose Tudmanovo ime širom naše zemlje, ali nema ga u Zagrebu. Možete li to komentirati?
– Da, svjedoci smo kako mu hrvatski narod odaje priznanje i pocast time što u više od stotinjak gradova i mjesta postoje trgovi i ulice koji nose Tudmanovo ime, a tu su i škole i spomenici. Javljaju mi da je cak u dalekom Brisbaneu u Australiji podignut spomenik pa je stvarno žalosno što glavni grad Hrvatske, njegov Zagreb u kojem je živio, djelovao i donosio najvažnije povijesne odluke u stvaranju države poput osnivanja HDZ-a i niza drugih, nema ni jednog obilježja o dr. Franji Tudmanu. Smatram to civilizacijski nedopustivim i za to podjednako krivim sve koji su od njegove smrti bili na vlasti, ukljucujuci i današnji HDZ u kojem se vec dvije godine samo raspravlja o toj temi, a ništa ne cini.

Je li vaš suprug ostavio oporuku prije smrti?
– Ne, moj suprug nije ostavio obiteljsku oporuku i vjerujem da nije na to nikada ni mislio. Ostavština, a to su kuca i autorska prava, podijelit ce se kako je riješeno Zakonom o nasljedstvu. Da je planirao oporuku, znam da bi sigurno napisao kako svom narodu ostavlja na cuvanje i brigu hrvatsku državu koju je uz pomoc svoga naroda i stvorio. On se doista brinuo za opstojnost i napredak Hrvatske i znam da mu je zbog velikih pritisaka iz medunarodne zajednice najveca briga bila – sacuvati državu. Sigurna sam da moj suprug ni u snu nije mislio da ce doci do svega što se dogodilo; u odnosima s Haaškim sudom, u zahtjevima za progonom njegovih generala, u nebrizi o braniteljima. Na njegovu grobu na Mirogoju, na dan kad je pokopan, jedna je majka poginulog branitelja Domovinskog rata ostavila poruku koju cuvam. Na njoj piše: “Hoce li Hrvatska moci, hoce li htjeti, hoce li znati, bez Tebe opstati?” Ima i onih poput: “Vrati nam se, Franjo, trebamo te”, koje potvrduju da je narod volio mog supruga, a njemu je to uvijek bilo važnije nego da ga cijene predstavnici medunarodne zajednice.

Jeste li spremni bogatu dokumentaciju i povijesnu gradu koju posjedujete predati buducem Muzeju dr. Franje Tudmana?
– Tocno je da posjedujem mnogo materijala, zapisa, dokumenata, suprugovih dnevnika iz kojih se može išcitati što je sve radio i kako se borio za svoju Hrvatsku. Svi ti dokumenti govore o hrvatskoj povijesti i vjerujem da ce doci i taj trenutak kad ce biti otvoren Muzej dr. Franje Tudmana. Jasno, uza sve dokumente iz 1989. do prvog sabora HDZ-a, koje takoder samo ja posjedujem te one koje cuvaju u HDZ-u i državnim arhivima. O tome još nema prijedloga, a kad ga bude, o svemu ce odluciti zajednicki moja obitelj.

Kako obiteljski obilježavate suprugovu godišnjicu smrti. Dolaze li k vama isti prijatelji kao i prije 10. prosinca 1999. godine?
– Bit cemo na svetoj misi zadušnici koju kao Tudmanova obitelj dajemo svake godine. Zatim cemo položiti cvijece na grob, zapaliti svijece s ljubavlju i s poštovanjem te ponosnim sjecanjem koje moja djeca i unucad cuvaju na svog oca i djeda. Slijedi obiteljski rucak. Stari prijatelji koji su to u pravom smislu rijeci bili, ostali su to i danas. Oni takozvani politicki prijatelji nikada nisu iskreno zaslužili takav epitet jer su takvi bili i takvima se prikazivali dok se nije dogodila smjena vlasti.

UDALJEN JE IZ SLUŽBE

Teška nesreća nedaleko Zagreba: Pijani policajac ušao u suprotan smjer pa pokosio pješakinju

95

Vanjskopolitički stručnjaci tvrde

Zaokret američke politike prema Balkanu: Ako Vučić krene u rat, Amerika bi mogla ostati po strani

6

prvi pobjednik

Gobac otkrio što mu je Marino rekao nakon pobjede u The Voice Kids Hrvatska

Na odmoru u Zagrebu

Par iz Mostara oduševio nas je sjajnim odgovorom: 'Nama je svaki dan Valentinovo!'

Za poduzetnike

Velika prilika za financiranje? Ovdje su najbolji krediti koji vam mogu pomoći

Banka u Hrvatskoj poslala važno upozorenje svojim korisnicima