U ovim predizbornim danima, mnogi se političari ponašaju kao da žive u svijetu mašte. Politika za te ljude, čini se, nema nikakve veze s onim što je moguće, nego samo s onim što dobro zvuči, bez obzira na posljedice. Slučaj federalnog Zakona o pravima boraca i članovima njihovih obitelji flagrantno upozorava na tu činjenicu. Taj je zakon u ponedjeljak prihvatila vlada Federacije, a u utorak Zastupnički dom Federacije BiH. Iznimna brzina kojom je to učinjeno pokazuje da članovi parlamenta u ovoj zemlji zaista mogu raditi brzo kada to žele. Zakon je u srijedu čak dospio na raspravu u Dom naroda Federacije BiH: u tri je dana prošao kroz tri ključne faze političkog razmatranja – a to se s većinom zakona ne događa ni tijekom tri mjeseca.
Taj su zakon podržali političari koji sebe, očito, žele predstaviti kao zagovarače boračkih interesa. Pa ipak, svaki zagovarač boračkih interesa koji radi u dobroj namjeri ne može nikako glasovati za taj zakon jer, ako se on donese, konačni rezultat bit će ugrožavanje isplate mirovina borcima – jer će zakon te isplate učiniti fiskalno neodrživima.
Da bi se prikupio taj novac, bit će potrebno smanjiti sredstva za javne usluge, o kojima ovise borci i njihove obitelji te ostali građani. Druga je opcija da se povećaju porezi. Birači u Federaciji trebaju ozbiljno razmisliti o tome kada, za 10 dana, izađu na birališta.
Sličan slučaj “politike nemogućeg” predstavlja nedavno prihvaćanje izmjena i dopuna Zakona o staroj deviznoj štednji u Zastupničkom domu Bosne i Hercegovine. Kad bi se te izmjene i dopune provele, dovele bi do krajnjeg opterećenja državnog i entitetskih proračuna, opteretile Bosnu i Hercegovinu novim dugom te dovele do podrivanja investicija, otvaranja novih radnih mjesta i fiskalne održivosti. A ta perspektiva nimalo ne može biti privlačna starim deviznim štedišama, kao ni ostalim građanima.
I na kraju, tim se izmjenama i dopunama puna i pravodobna isplata starim deviznim štedišama ne bi učinila ništa izvjesnijom. Preciznije, bilo bi je teže izvesti jer bi izmjenama i dopunama mogućnost tijela vlasti da prikupe potrebna sredstva postala upitna.
No, ovdje moramo postaviti i neka teška pitanja. Jesu li članovi parlamenta koji su podržali te inicijative zaista nesvjesni štete koju bi nanijeli borcima i štedišama? Jesu li doista smatrali da daju iskrena obećanja? Zar doista nisu shvatili najosnovniju matematiku u svemu tome?
Ova je izborna kampanja okarakterizirana politikom iluzija, bilo da je riječ o referendumima koji se ne mogu provesti bilo da je riječ o isplatama koje se ne mogu obaviti. No žalosno je da je prosperitetna i sigurna budućnost za Bosnu i Hercegovinu moguća – za borce, stare devizne štediše i za sve druge – ali ta se mogućnost ni najmanje ne približava stvarnosti davanjem neiskrenih obećanja.
