Danas je Srijeda pepelnica kojom kršćanski vjernici ulaze u četrdesetdnevno vrijeme pokore, molitve, obraćenja i vršenja djela ljubavi. To se vrijeme naziva korizma prema latinskom quadragesima – četrdeseta, a taj pak broj upućuje na četrdesetogodišnje Izraelovo putovanje kroz pustinju ili četrdesetdnevni Isusov post u pustinji.
Obred posipanja pepelom prvobitno je bio predviđen samo za javne grešnike, a nakon ukidanja javne pokore u 10. stoljeću zadržan je za sve vjernike. Propis da se za to upotrebljava pepeo od spaljenih grančica Cvjetnice prethodne godine nastao je u 12. stoljeću. Post od četrdeset dana poznaje već Nicejski sabor 325. godine, a u Rimu je počinjao 6. nedjelje prije Uskrsa. Post stare Crkve sastojao se od jednog obroka (navečer) i uzdržavanja od mesa i vina, poslije također i od mliječnih proizvoda (mlijeka, maslaca i sira) te od jaja. Novo uređenje korizme, prema odrednicama II. vatikanskog sabora, naglasak stavlja na obraćenje i pokoru te usmjerenost k pashalnom misteriju.
Pokora i post u četrdesetodnevnom kršćanskom vježbanju imaju posebno mjesto i nisu samo figurativni. Oni su moćno sredstvo u Božjoj ruci. Postom i pokorom Bog vodi svoj narod putem Kristovim. Snagom, naime, takvoga posta Isus pobjeđuje napasti Zloga pa je to poziv vjernicima da i oni iskoriste to moćno sredstvo u borbi protiv napasti i zavodljivosti zla. Post je pozitivno svjedočanstvo vjernika da mu je stalo do vlastitog spasenja, da nije sav zarobljen zemaljskim užicima i brigama, nego da je otvoren duhovnim stvarnostima. Post, međutim, nije sam sebi svrhom nego je usmjeren da pomogne vjerniku u obnovi njegovih bitnih odnosa: s Bogom u molitvi, s braćom u pomirenju i ljubavi, sa samim sobom u brizi za vlastito spasenje.
Post molitvi daje žar i prodornost, daje joj, kako rado govore oci Crkve, lagana krila koja je nose u visinu k Bogu. On služi i obnovi ljubavi s bližnjima, stišava strasti i time pomaže pomirenju i međusobnom praštanju. Omogućuje, također, svakome da ono što otkine od vlastitih usta daruje svojoj potrebnoj braći. Post ne bi nikada smio poprimiti estetske pa ni čisto medicinske naglaske, premda sve govori u prilog tome kako je koristan i u tim stvarnostima. On ima najprije svoju vjersku komponentu i sva mu se težina određuje u kontekstu slobode duha koji se uvijek želi više klanjati Bogu.
Post i pokora stoga bježe od javnosti, od poze i od neke vrste duhovnog dodatka vrijednosti. Na kraju recimo da današnji post obvezuje sve katolike od navršene 18. do započete 60. godine života, a one koji su navršili 14. godinu života k tome obvezuje i nemrs, što uključuje uzdržavanje od mesa i mesnih jela.
