“Kod Đurđe i Štefa” natpis je na štaglju u dvorištu obiteljske kuće na Vinici ispred kojeg posljednjih dana ovo dvoje koprivničkih umirovljenika provodi izuzetno puno vremena. Stjepan Varmuža, naime, upravo dovršava (mobilnu) starinsku krušnu peć za potrebe skorašnjeg Renesansnog festivala, kulturno-povijesne manifestacije koja će se od 29. kolovoza do 2. rujna održavati na koprivničkim bedemima. Svoje mjesto tamo će naći i dvije njegove otprije napravljene starinske krušne peći.
Mukotrpan posao
- Za napraviti jednu peć s postoljem potrebno mi je nekoliko dana. Samo jedan cijeli dan treba mi da loženjem vatre dobijem završni proizvod. Krušnu peć radim od ilovače, sjeckane slame i pljeve. Koristim i starinsku ciglu, a vratašca za peć sam izrađujem. Ništa nije kupovno - kazao je Stjepan Varmuža i ponosno dodao kako je hrana koja se spremi u njegovim krušnim pećima - najbolja.
Slaže se s njim i supruga Đurđa, koja mu redovito pomaže u poslu. Ako njezin Štef ožedni, nema problema, ona je tu. Jučer je tako za okrjepu “pala” čašica domaćeg orahovca iz 2006. godine.
- Čovjek ne može sve sam. Cijenim kako se nekad živjelo i zato me sve sve to jako zanima. Voljela bih da Štef izrađuje i više takvih starinskih stvari, ali nerijetko nedostaje i više vremena, ali i jače financijske moći - kazala je Đurđa i naglasila da se u njihovim krušnim pećima može pripremati sve što stane kroz vratašca. “Picek”, kruh, pizza...
Poseban doživljaj
- Jako je velika razlika u hrani pripremljenoj u krušnoj peći ili na električnom ili plinskom štednjaku. Okusi se jednostavno ne mogu uspoređivati. Hrana iz starinske krušne peći ravna je savršenstvu - rekla je Đurđa.
Štef je ljubav prema izradi starinskih krušnih peći naslijedio od ujka. Prije desetak godina odlučio je sačuvati od zaborava tu tradiciju.
- To je najzdravija peć. Bez krušne peći svako domaćinstvo prije pedesetak godina bilo je nezamislivo. Nekad se u njima kruh pekao za cijeli tjedan. To je bio posebni doživljaj za cijelu obitelj - istaknuo je Štef, bivši zapovjednik vatrogasne zajednice u Podravki, koji se izučio i za stolarski i tesarski zanat, a bio je i vozač.
