Kosovo je obilježilo 10 godina neovisnosti. Dok je to dan ponosa za Kosovare i etničku albansku većinu, za Srbiju i Srbe je dan tuge i gorčine. Srbija ne želi prihvatiti realnost i priznati Kosovo, unatoč tome što je to uvjet za pristupanje Srbije eurointegracijama.
Kosovski parlament proglasio je neovisnost Kosova 17. veljače 2008, deset godina nakon što je Slobodan Milošević poslao vojsku, zbog čega su izbili sukobi između srbijanskih snaga i Oslobodilačke vojske Kosova (OVK). Poginulo je 13.000 ljudi, većinom Albanaca, a okončao se 1999., nakon zračnih udara NATO-a pod vodstvom SAD-a. Kosovo, koje je nakon rata postalo međunarodni protektorat, danas je neobičan primjer države koja nije u potpunosti uspostavila neovisnost. Pravosudni sustav još uvijek drži EULEX, posebna pravosudna misija EU na Kosovu, koja je više puta uhvaćena u korupciji i pronevjeri. Kosovo je kao državu do sada priznalo oko 112 zemalja svijeta.
Naime, neke su ga države priznale pa povukle priznanje, a neke nisu do kraja provele proces pa ni kosovski MVP ne barata točnim podacima, pišu tamošnji mediji. Kosovo definitivno ne priznaje 80 zemalja, među kojima su Rusija, Kina, Indija, Indonezija, Brazil te pet zemalja EU, uključujući Španjolsku i Grčku. EU je normalizaciju odnosa između Beograda i Prištine postavila kao preduvjet za približavanje EU. Međutim, taj se dijalog, započet 2011., dvije godine nije pomaknuo. Navodeći kraj 2019. kao rok za sporazum, šefica diplomacije EU Federica Mogherini tvrdi da je “realistično optimistična”. Dvije su strane postigle dogovor o nekim pitanjima, poput slobode kretanja, ali dijalog koji je pokrenuo EU je zamro. Neki srpski dužnosnici predlažu prekrajanje granica Kosova uzduž etničkih linija i podjele Kosova kako bi se sjeverni dio gdje su većinom Srbi pripojilo Srbiji, no Bruxelles se protivi takvom scenariju, zabrinuti opasnošću otvaranja “Pandorine kutije” u regiji. “Kosovo je nedjeljivo”, odlučan je Hashim Thaçi. Rak-rana Kosova je siromaštvo, nezaposlenost i korupcija. Unatoč malom rastu gospodarskih pokazatelja i mladoj populaciji, ostaje jedna od najsiromašnijih zemalja u regiji.
Prema podacima Svjetske banke, nezaposlenost u posljednje četiri godine u prosjeku je bila 42,6 posto. Trećina od kosovskih 1,8 milijuna stanovnika živi ispod granice siromaštva, a prosječna plaća iznosi 360 eura. Zbog teškog stanja u gospodarstvu, u toj mladoj državi nezaposlena je jedna trećina radno sposobnog stanovništva, a među mladima nezaposlenost je 50 posto, dok je unazad deset godina više desetaka tisuća ljudi napustilo zemlju u potrazi za egzistencijom. Veliki broj Kosovara preživljava od pomoći članova obitelji koji rade u zapadnim zemljama, najviše Švicarskoj i Njemačkoj.
Kosovska dijaspora broji oko 700.000 ljudi. Priština nastoji ishoditi ukidanje viza za države EU, no Bruxelles to uvjetuje napretkom u borbi protiv korupcije koja je i dalje gorući problem u zemlji.
korupciju i nezaposlenost resicemo cim vratimo Kosovo i Metohiju pod ustavno-pravni poredak Srbije... dogodine u Pristini