Svaki bi sudac, obnašanjem sudačke dužnosti, ali i aktivnostima izvan suda, morao prakticirati stroge standarde ponašanja koji pridonose stjecanju ugleda i dostojanstva suda. Usprkos tome, u sudskim se postupcima često nekritički prihvaćaju neobrazloženi dokazni prijedlozi stranaka koji su i postavljeni radi odugovlačenja postupka. Neki predmeti kod sudaca bezrazložno čekaju godinama, a u drugima, ti isti suci promptno donose presude. Postupci loših, nestručnih i neodgovornih sudaca, na sudu, ali i izvan suda, kompromitiraju cijelo pravosuđe u kojem su, većinom, savjesni i odgovorni profesionalci. Izuzeci i pravosudni ekscesi pridonose negativnoj percepciji koja rezultira zabrinjavajuće niskom pozicijom sudbene vlasti na društvenoj ljestvici povjerenja i uvažavanja.
U takvim okolnostima povećan broj stegovnih postupaka, koji se vodio i vodi pred ovim sazivom DSV-a i brojne izrečene stegovne kazne zbog postupaka kojima se narušava ono malo što je ostalo od ugleda suda, pridonose jačanju pozicije sudbene vlasti. Da ima manje kalkuliranja kod ovlaštenih podnositelja, stegovnih postupaka bilo bi još više.
Težnje centara moći
Jačanje sudbene vlasti, unutar Ustavom propisanih okvira, mnogim ne odgovara. Zato su, među ostalim, uslijedile potpuno netočne tvrdnje kako suci “...nikome ne odgovaraju i nitko im ne može ništa...” Takve su tvrdnje u funkciji kompromitiranja sudstva u javnosti i daju naslutiti prikrivenu težnju za imenovanjem sudaca koji bi sudili i zakone tumačili kako to trenutačni centri moći žele. Rijetko se ističe da nijedna druga profesija nema tako razrađen sustav odgovornosti, kontrole i osporavanja kao što je slučaj kod sudskih odluka. Stotine tisuća žalbi i prigovora razmatraju se pred višim sudovima u redovnom sudskom postupku. U našem društvu nema profesije koja prema sebi primjenjuje tako stroga pravila kažnjavanja za stegovna djela kao što je to kod sudačke profesije.
Sami na vjetrometini
Usprkos tome, nema profesije koja je bila više na udaru dnevne politike od sudaca i njihovih odluka. Sudbina sudskih odluka je da je njima uvijek barem jedna strana nezadovoljna. I kada se nečije nezadovoljstvo izražava tvrdnjama o nezakonitosti i nepravu, takve se tvrdnje u javnosti nekritički i olako prihvaćaju kao istinite. Prema međunarodnim standardima sadržanim u odlukama Europskog suda za ljudska prava, suci imaju obvezu diskrecije koja ih sprječava u odgovaranju na kritike, što pretpostavlja takvo civilizacijsko okruženje gdje je zaštita autoriteta sudbene vlasti prepoznata kao javni interes. Suci kod nas, nažalost, prečesto ostaju sami na olujnoj vjetrometini dnevnih događaja, oči u oči s nerazumijevanjem javnosti, neosnovanim i grubim napadima politike te lošim i nestabilnim pravnim normama koje moraju primjenjivati. Ali to je dio jedne šire društvene priče.
>>Marijan: Izmjene zakona otežavaju ujednačivanje sudske prakse
Autor: Ranko Marijan, predsjednik Državnog sudbenog vijeća - to dovoljno govori o članku. Presude se donose desetljećima i nikom ništa, gomila sudaca su obični kriminalci i neradnici koji nikad za to ne odgovaraju, i u većini slučajeva presude štite kriminalcelce i kažnjavaju one koji ukazuju na kriminal. Dovoljno je vidjeti što se dešava s ljudima koji ukazuju na kriminal, npr. Vesnom Balenović koja se progoni već 13 godina i svima ostalima da se zna za koga radi hrvatsko sramosuđe. Hrvatsko sudstvo je dno dna, sramota civilizacije i zdravog razuma, i nema nam naprijed dok se ne napravi lustracija u sudstvu. Da ne govorimo o nakaradnom sustavu gdje suci sami sebe kontroliraju i štite (većina članova DSV-a su suci), i sami sebi u medijima pišu hvalospjeve kao ovaj članak koji nema veze s mozgom ni stvarnom situacijom.