- Od kada dolazimo ovamo, Klara nije ni zašmrcala! Primjećujem veliku razliku - življa je u svemu, u igri, razumijevanju. Jačeg je imuniteteta, ona je zdravo dijete, priča Monika, majka četverogodišnjakinje koju je na tretmane bioenergetičaru Dubravku Biliću, Zagrepčaninu, učeniku Zdenka Domančića, u Josipdol dovela treći put.
Samo provodnik energije
Od travnja je, zbog problema s alergijama i imunitetetom, ovdje bila 12 puta, jer jedna tura znači dolaske četiri dana uzastopno. Traje po dva sata, u grupama od desetak ljudi koji pričaju, prošetaju, smiju se. Ne vladaju u hotelskoj prostoriji tišina ni ozbiljna atmosfera, ne smetaju zvukovi koji dopiru izvana, dječja graja s igrališta, čak ni vježba vatrogasaca. Netko osjeća trnce, netko toplinu, ali svi se, tvrde, tamo dobro osjećaju. Bilić objašnjava da energija, i to ona životna, slobodno kola.
– Samo sam provodnik prirodne energije koju svatko posjeduje. Nismo doktori niti čarobiramo, već rukom osjetimo protok energije. Ako negdje ne ide, to treba popraviti; koristimo tu energiju da ‘presložimo’ organizam i on funkcionira onako kako je Stvoritelj predvidio, a vremenom se pokvario zbog načina života, genetskih predispozicija, loše brige o sebi – kaže Bilić. Taj kondicijski, a nekada rukometni trener niza svjetskih reprezentacija i nutricionist, koji govori šest stranih jezika, priča da je poznanstvo s Domančićem i bavljenje bioenergijom bilo šlag na torti njegovih saznanja, jer to je metoda koja sažima sve ono što ljudi i priroda doista jestu.
Cijene nema
Među onima koji vjeruju da će im ta metoda pomoći, pa ako ih neće izliječiti, barem im poboljšati zdravlje, mnogi su iz Oštarija, Karlovca, Zagreba... različitih godina i problema. Plaćaju koliko sami odrede i nestrpljivo čekaju sljedeći tjedan i Bilićev dolazak.
– Najveća je sreća i zadovoljstvo olakšati ljudima i poboljšati im svakodnevni život, i u konačnici dovesti ih do iscjeljenja – zaključuje Dubravko Bilić.
Samo da mu je dirati djecu.