“Pusti me da vrisnem” jedinstven je zbor u Europi. Njihovih sedmero članova nemaju grkljan, ali i bez toga - pjevaju!
Osnovani iz inata
Dirigentsku palicu drži im logopedica Ljiljana Širić, a stručno nadzire otorinolaringologinja dr. Marinela Roso. U ovom zboru nema stručne podjele glasova, a za “učlanjenje“ je potrebna samo dobra volja.
– Osnovani smo iz inata! – bez ustezanja će Đuro Lokner, kojemu je prije 28 godina dijagnosticiran i odstranjen karcinom larinksa, odnosno grkljana.
Jedan je među rijetkima kojemu je “pošlo za rukom“ oporaviti se i vratiti sposobnost govora bez elektronskih pomagala ili ugradnje govornih proteza. Zajedno sa svojim zborašima rado će otpjevati: “Joj Ano, joj Anice“ ili koju drugu, jednostavniju šokačku pjesmu.
- Teško nam je za redom izvesti tri pjesme, najviše možemo dvije. Nakon toga uzimamo malu stanku za odmor jer ovo za nas predstavlja veliki fizički napor – tumači Vladimir Marak, predsjednik osječkog Kluba laringektomiranih osoba koje ima oko 45 članova s područja četiriju slavonskih županija, a na čiju je inicijativu osnovan i ovaj specifičan zbor.
Nešto slično, dodaju, postoji još samo u Zagrebu i Rijeci. Sila koja ih je spojila, sada je učvršćena pjesmom. Glasovno se “uštimavaju“ jedanput na mjesec uz glazbenu potporu tamburaša dr. Vladimira Bajtla i harmonikaša Đuru.
Iz izvrsnog odnosa liječnik - pacijent i ponikla je ideja o ovom neobičnom zboru.
Važna brza rehabilitacija
- Zbog prevencije psihosocijalnih problema, brza i učinkovita govorna rehabilitacija najvažniji je dio oporavka osobe kojoj je kirurškim zahvatom odstranjen cijeli grkljan. Govorni plan oporavka ovisi o zdravstvenom stanju, intelektualnom statusu, ali i samoj motiviranosti pojedinca – objašnjava dr. Roso, koja podržava najnoviju aktivnost svojih pacijenata i stručno je nadzire.
Od ove maligne bolesti češće će oboljeti starije muške, a rijetko ženske osobe. Prema podacima Zavoda za javno zdravstvo, na području Osječko-baranjske županije na svakih 100.000 stanovnika ima 20 novooboljelih muškaraca.
Unatoč statistikama, bolest je prije pet godina dijagnosticirana i Anici Miškić.
– Jako su me dobro prihvatili u zboru, iako su sve muški. Dobro funkcioniramo, a ova druženja mi puno znače za poboljšanje komunikacije – priznaje jedina zborašica koja je uz pomoć ugrađene govorne proteze propričala prije godinu i pol.
Okupljeni u “Pusti me da vrisnem“ već su održali tri nastupa.
– Krećemo uvijek iz C dura pa dokle stignemo. Kod nas nema podjele na glasove, svi smo jednaki – kažu osječki zboraši.
U šali poručuju kako traže sponzora za objavu svojega prvoga CD-a.
