Di su pare, gospodine Ježiću? – sada je već legendarno pitanje koje je prije sedam godina Robertu Ježiću postavio sudac Ivan Turudić.
Ježić je tada bio svjedok u aferi Ina – MOL te je iskazivao kako je preko računa tvrtke Xenoplast, u kojoj je imao 10 posto vlasništva, Ivi Sanaderu isplaćeno pet milijuna eura od mađarskog MOL-a. Na pitanje suca Turudića Ježić je odgovorio da je novac na računu njegove tvrtke te se obvezao da će ga uplatiti u državni proračun u roku od mjesec dana.
Isto mjesto radnje
No to nikada nije učinio, a sedam godina kasnije isto pitanje danas mu je postavila i sutkinja Maja Štampar Stipić. Mjesto radnje opet je bio zagrebački Županijski sud, gdje je Ježić ponovo sjeo na klupu za svjedoke na ponovljenom suđenju za aferu Ina – MOL. No ovaj put uz Sanadera je optužen i Zsolt Tamas Hernadi, čelni čovjek mađarskog MOL-a kojem se sudi u odsutnosti. Ježić je na upit sutkinje Štampar Stipić prvo imao potrebu objasniti zašto je prije sedam godina rekao što je rekao.
– Ta je moja rečenica bila ishitrena jer nisam znao proceduru u Švicarskoj. Nisam tada znao da treba proći određene procedure za povrat tog novca. Taj su novac ciparske tvrtke uplatile na račun Xenoplasta i na njega je plaćen porez. Novac je potom proslijeđen Dioki holdingu i korišten je za poslovanje, odnosno otplatu kredita – kazao je Ježić. – A gdje se taj novac sada nalazi? – zanimalo je sutkinju. – Zaveden je u poslovnim knjigama Diokija, a u stvarnosti postoji kao potraživanje prema trećim osobama. Da treba, mogao bi se prikupiti, no ne odmah. Trebalo bi proći neko vrijeme – kazao je Ježić. – Dakle vi taj novac fizički nemate? – pitala je dalje sutkinja. – Sada nemam, no imao sam ga na prvom suđenju – odgovorio je Ježić. – A čiji je to novac? – pitala je dalje sutkinja.
– Bio je namijenjen Ivi Sanaderu, a sada je namijenjen proračunu RH – odgovorio je Ježić. – A je li taj novac ikada bio namijenjen vama ili nekoj vašoj tvrtki? – pitala je dalje sutkinja. – Ne. Postoji samo moja obveza da se taj novac vrati i ja ću ga vratiti – kazao je Ježić.
– Pa već ste ga mogli vratiti – replicirala mu je sutkinja, ponovo ga podsjetivši da je to bio javno obećao u sudnici.
– Nisam mogao jer nije bilo pravomoćne presude – odgovorio je Ježić.
– Bilo je pravomoćne presude – kazala mu je sutkinja. – No nije bio proveden zahtjev u Švicarskoj za povrat novca, a to je tamo komplicirana procedura – nije se dao Ježić.
Ostao pri ranijem iskazu
Prije priče o novcu Ježić je ponovio iskaz koji je dao prije sedam godina. Kazao je da je sa Sanaderom bio blizak, iako više poznanik, a manje prijatelj. Često su se viđali i o svemu razgovarali, a krajem 2008. Sanader ga je pitao može li mu organizirati primanje većeg novčanog iznosa. U veljači 2009. Sanader mu je konkretizirao da će biti riječ o 10 milijuna eura.
– Dao sam mu ime Stephana Hürlimanna, broj računa i ime tvrtke. Novac je uplaćen preko ciparskih tvrtki koje je predstavljao Imre Fazekaš. Fazekaš je čovjek od najvećeg Hernadijeva povjerenja, a pri potpisivanju ugovora Hürlimannu je ostavio posjetnicu s logom MOL-a – kazao je Ježić. Objasnio je i da je Sanaderu rekao da će troškovi tog posla biti oko 20 posto te da se s njim dogovorio da se novac jedno vrijeme koristi za poslovanje Diokija. Ježić je ustvrdio i da je od primanja drugih pet milijuna eura odustao, što je rekao Sanaderu koji je to, kako tvrdi, primio mirno.
Pogledajte prijašnji video Sanaderova dolaska na sud:
KOja je ovo trakavica. Lupeži se osigurali, suci sude kako sude, advokatima dobro, a stoka sitnoga zuba plaća i bleji. A karavane prolaze.