Molim vas, nemojte mi naplatiti kaznu. Valjda se možemo nekako dogovoriti. Evo, umjesto da mi naplatite kaznu, možete uzeti jednog pečenog janjca...
Ne, navedeno nije rečenica iz nekog skeča, već je tako vjerojatno tekao razgovor između Ratka A. i policajca Davorina Š. koji ga je u srpnju ove godine zaustavio u Doljanima jer je počinio prometni prekršaj. No umjesto da mu taj prekršaj naplati i evidentira ga, policajac je uzeo ponuđenog janjca i pustio Ratka A. da veselo ode svojim putem. Koji dan kasnije, isti policajac na istome mjestu u prometnom prekršaju zaustavio je i Zvonka Š. Ni njemu nije naplatio kaznu ni evidentirao je. Umjesto toga prihvatio je njegovu ponudu te je umjesto naplaćene kazne uzeo 20 litara vina!
Dojavili im 80 puta
Da nije tužno, bilo bi smiješno, jer, eto, ispada da živimo u državi u kojoj se policajca može potkupiti za pečenog janjca ili 20 litara vina.
No ako je možda smiješno bilo sudionicima spomenute priče, smiješno sigurno nije bilo policajčevim šefovima. Jer, kako se ispostavilo, navedeni policajac bio je jedan od 11 plavaca s područja Bjelovara i Daruvara koji su prošli tjedan uhićeni pod sumnjom da su zainteresiranim osobama odavali podatke iz policijskih baza podataka. A te zainteresirane osobe, kako se ispostavilo višemjesečnim tajnim prisluškivanjem i praćenjem, uglavnom su bili obrtnici i autoprijevoznici koje je ponajprije zanimalo kada i gdje će biti kontrole njihovih kamiona. Ispada da je 26 autoprijevoznika i obrtnika na “vezi” imalo 11 policajaca, koji su im, kako se sumnja, oko 80 puta dojavili informacije o kontrolama kamiona, točkama prometne policije...
I dok su policajci iz prošlotjedne priče uzimali za sada neutvrđene iznose novca, za informacije koje su kapom i šakom dijelili zainteresiranima, novac, po svemu sudeći, nije bio motiv koji je na odavanje podataka natjerao Duška Krstića, Željka Jurića i Valhidina Velagića, policajce zaposlene u PUZ-u, nedavno optužene da su svojim poznanicima i prijateljima u policijskim terminalima provjeravali raznorazne podatke, no u tim pričama novac se ne spominje. A te prijatelje i poznanike, među kojima ima i višestruko evidentiranih kriminalaca, zanimalo je, primjerice, je li za njima raspisana potraga, zbog čega ih policija traži, kako da se ponašaju kada dođu na obavijesni razgovor... U toj priči optužene su 23 osobe - osim spomenutih policajaca i svi tražitelji informacija - a kako je to u praksi funkcioniralo vidljivo je iz snimki tajno snimljenih razgovora od ožujka do prosinca 2011. Najzanimljivija priča bez premca je ona između Hrvoja Grofa, za kojeg se u optužnici navodi da je višestruko evidentiran kao počinitelj kaznenih djela, i Velagića, policajca zaposlenog u postaji u Dugom Selu. Iz njihovih međusobnih kontakata može se zaključiti da je Grof s obitelji otišao na more, dok mu Velagić obilazi kuću, zalijeva cvijeće... No jedne noći u srpnju 2011. netko je provalio u Grofovu kuću, a Velagić umjesto da zove svoje kolege, osigura mjesto događaja i napravi očevid, prvo zove Jurića, kojeg obavještava što se dogodilo te traži Grofov broj mobitela, jer je Velagićev telefon ostao kod kuće. Slijedi zatim poziv Grofu:
– Nije dobro, provala je... Evo me u kući, sve su ti preturali... I ono iz garaže, nema ništa, prazna kutija, zato te zovem, nisam zvao muriju... – kaže Velagić
– Što trebam napraviti? – pita Grof.
– Frende, ne znam što da ti kažem, mogu zvati muriju da napravi očevid, mogu zapečatiti kuću dok ti ne dođeš, kako hoćeš... To je netko ciljano napravio... – govori Velagić, da bi potom Grofu, očito šetajući po kući od prostorije do prostorije, dao detaljni izvještaj o tome što je odneseno.
Tajna iz garaže
Iz tog razgovora naslućuje se da Grofa najviše zabrinjava nestanak nečega što je bilo u garaži, a iz sadržaja razgovora očito je da Velagić jako dobro zna da ti predmeti potječu od kaznenog djela. No usprkos tome, pada dogovor da se pričeka Grofov povratak s mora, kako bi on prvo vidio što nedostaje iz kuće, a tek nakon toga se zove policija. I nije to jedina neprimjerene veza između Grofa i Velagića. Naime, u jednom drugom razgovoru čuje se kako Grof od Velagića traži da mu provjeri zašto je Grofov prijatelj Dado pozvan na obavijesni razgovor u policiji, a on mu nakon provjere odgovara:
– Nije jedno, nego ima čopor, ali da uglavnom može proći i da se srediti za dalje. Uz to daje uputu Grofu kako da se Dado ponaša kada dođe na razgovor u policiju, što je u konačnici rezultiralo time da protiv Dade nije bilo dokaza za daljnje procesuiranje. (!?)
Što se pak tiče Duška Krstića, koji je jedini od trojice optuženih policajaca priznao ono za što ga se tereti, on je svojim poznanicima radio usluge provjeravajući im neke, uvjetno rečeno, benignije stvari. Jednog Krstićeva poznanika tako je zanimala konobarica koju je zaposlio, pa je tražio da je Krstić provjeri:
– Ta i ta, rođena tog i tog datuma, kuharica? – pita Krstić.
– Kaže da je... Janjevka? Da me ne bi burazi proganjali? – odgovara Krstićev sugovornik, nakon čega slijedi niz poruka i savjeta kako da Krstićev poznanik udvara konobarici. Osim konobarice, Krstić je drugom poznaniku provjeravao gdje mu se odmetnuo sestrin sin, trećem na koga je registriran automobil koji želi kupiti, a četvrtom, koji je sudjelovao u obračunu romskih klanova u Zagrebu, je li za njim raspisana potraga...
>>Traže pritvaranje devetorice policajaca i jednog obrtnika
dajte ljudima postenu placu pa nece im past na pamet primat mito