PONEDJELJAK, 23. STUDENOG
Drago Prgomet prvo je iza leđa Mosta otišao na razgovor sa Zoranom Milanovićem. Onda je iz Mosta izbačen. Potom izmišlja da je pozvan na sastanak te političke skupine. A kad ga mostovci opovrgavaju i zabranjuju mu ulazak u dvoranu, nastoji ih posvađati. Naravno, udara u glavu, u vođu Petrova, kojega su, kaže, neki izmanipulirali, kao da je debil. Potom osniva svoju stranku Hrid koja će podupirati – Most! Tko je čitao Balzaca zna da gdješto u toga pisca na jednoj stranici ima radnje više nego u pola "ozbiljne" hrvatske književnosti, ali ga je u ovo kratko vrijeme od izbora Prgomet sustigao javno ispisavši cijeli roman svoje političke kombinatorike. Zašto se to dogodilo? Sad je prilika da se uhvati pozicija u vlasti (neki su mu prognozirali mjesto predsjednika Sabora, a neki čak čelno mjesto u vladi), pa se, zaveden mogućnosti da se nađe jako visoko, previše žurio, spotaknuo se i pao. Zna se za jednu njegovu slabost – u svemu što radi s ljudima mora biti na vrhu! Ambicija prije svega i iznad svega! Premda ga mediji, što mu je zacijelo i namjera, maksimalno iskorištavaju objavljujući njegove internetske obmane, izjave, pisma i intervjue, sam po sebi on ne zaslužuje osobitu pozornost, ali je zaslužuje kao primjer vlastohleplja. Vlastohleplja koje je na način nezapamćen u samostalnoj Hrvatskoj obuzelo tolike stranke i političare. Ono je sveopće, ali je kod Prgometa iznimno po lažima kojima je pravdao svoj izostanak s jednog skupa u Mostu da bi se prokrijumčario do Kotromanovićeva stana na urotnički razgovor s Milanovićem, po kasnijem obrušavanju na Petrova, po nastojanju da napravi razdor u Mostu po načelu – kad mene nema u njemu, neka ne bude ni njega. Prema informacijama kojima raspolažem, na isti je način u HDZ-u podvaljivao Karamarku. Predsjednik HDZ-a imao je volje da ga učini jednim od najvažnijih ljudi u stranci, ali on je, javno optužujući i stranku i njezino vodstvo, minirao svaki dogovor. Nije, dakle, on smetao Karamarku, nego Karamarko njemu, ali je njegovo kmečanje u javnosti ostavljalo suprotno uvjerenje. Priča s Mostom, zbog njegova tvrdoglavog inzistiranja na zajedničkoj vladi kojoj bi oni odredili mandatara, završit će loše za Hrvatsku. Što god mi mislili o SDP-u i HDZ-u, te dvije stranke imaju i mogu imati neusporedivo najveći intelektualni i stručni potencijal u usporedbi s kojim potencijal poluseoskog Mosta, koji hoće diktirati vodeću politiku, gotovo ne postoji. Ni od Prgometa ni od ostalih mostovaca, osim načelnih zahtjeva koje mogu sročiti i djeca, nije se čulo ništa konkretno i programski uvjerljivo za boljitak Hrvatske. Pa su ostale samo ambicije. Popraćene umišljenošću i mjerodavnošću koju manekenira glavna zvijezda s podignutim ovratnikom od kaputa, hollywoodski ljepuškasti Božo Petrov. Zapravo su Petrov i Prgomet dvije Mostove iste težnje za foteljama (zato su se i sukobili), samo što ih hoće ostvariti sasvim suprotnim stilovima: jedan zaplotnjačkim, ulizičkim i cinkaroškim, drugi držanjem i likom provincijskog božanstva.
SUBOTA, 21. STUDENOG
Kojim dosezima Zapad može uzvratiti na teror
Prema nekim izvorima, zapadne zemlje iz Afrike izvuku godišnje 1500 milijardi dolara. Ne znam je li u to uračunano 500 milijardi dolara (vjerojatno nije) koliko Francuska, kako pišu novine, godišnje ubere poreza od 14 afričkih zemalja koje su nekad bile njezine kolonije. Te zemlje, kako ih prisiliše Francuzi, moraju "otplatiti infrastrukturu koju im je izgradila Francuska tijekom kolonizacije". Ako se neki državnik nametu pokuša oduprijeti, ubiju ga bivši pripadnici Legije stranaca. Svoje bivše kolonije Francuska drži na uzdi ne samo tim porezom nego i pravom na nove resurse, prednošću njezinih tvrtki u dobivanju poslova, nametnutim vojnim savezništvom, francuskim kao službenim jezikom i nadzorom nad financijama tih zemalja. Vrlo slične i nimalo manje grabežljive i okrutne neokolonijalne apetite imaju Amerika, V. Britanija i još neke zemlje. Dakle, kojim to civilizacijskim dosezima može uzvratiti Zapad na teror kad sjaj Pariza, Londona, New Yorka, Hollywooda... dolazi iz njegova mračnog moralnog ponora u Aziji, Africi, a i drugdje u svijetu!?
NEDJELJA, 22. STUDENOG
Bandićeva samoljubivost viđena još samo kod Tita
Dati stranci svoje vlastito ime, Milan Bandić, javno slaviti svoj rođendan, rođendan Milana Bandića, na proslavi se rasplakati nad poklonjenim mu portretom svoje majke, majke Milana Bandića Blagice Bandić – tolika nakupina samoljubivosti viđena je valjda u svekolikoj povijesti hrvatske politike još samo kod zločinca Tita. Svakome tko se imalo razumije u političarske naravi lako je znati da bi Titov pionir Bandić takvu samoljubivost, kad bi mu dopuštale mogućnosti i nametnule okolnosti, štitio represijom, zatvorima, Rankovićima, Perkovićima, Mustačima... U demokraciji ima drugo oružje – populizam, podmićivanje sirotinje gradskim, to jest tuđim novcem, gradnjom spomenika (fontana itd.) samome sebi, miješanjem s pukom i glumljenjem ljudske običnosti. Za komunjaru ništa neobično.
UTORAK, 24, STUDENOG
Vukovar mjesto poslijeratnog sramoćenja
Danas je pokopan hrvatski branitelj Darko Pajičić, žrtva nezapamćene okrutnosti Milanovićeve i Ostojićeve policije, koja mu je, dok je skidao ćiriličnu ploču u Vukovaru, rascijepila glavu. Koji apsurd! Vukovar će ući u povijest ne samo kao grad koji je neusporedivo najviše stradao u ratu, koji je herojski, goloruk dugo odolijevao srpskim tenkovima, granatama i mecima, nego i kao mjesto višestrukog poslijeratnog sramoćenja. Osim što o njemu, njegovu gospodarstvu i zapošljavanju cijelo vrijeme nije bilo brige, tu je policija crvene vlasti ubila hrvatskog branitelja, besramni sin Siniše Glavaševića obrazlagao je svoju tezu da su hrvatski branitelji postali bolesnici premda su dobili rat a Srbi ostali zdravi premda su ga izgubili, a iako mu se upravo sudilo zbog korupcije (na kraju je pravomoćno osuđen na zatvor), Željka Saba kukurikavci su poduprli kao kandidata za gradonačelnika. Grad heroj, grad visokih herojskih i moralnih mjerila – izazov za niske strasti.
SRIJEDA, 25. STUDENOG
Svijet u kojem se ratuje bez Božića bio bi turobniji
I ove će godine na sjaj, raskoš i potrošnju za Božić biti rogušenja, pogotovo s Kaptola i pogotovo zato što je prvi počeo papa Franjo za kojega su u svijetu koji "nastavlja voditi ratove" božićna "svjetla, svetkovine, blistava drvca, jaslice... sve sama šminka". Zacijelo bi svijet u kojem se ratuje (manje-više cijela kršćanska povijest obilježena je ratovima) bez uobičajene proslave Božića bio mnogo turobniji. Ako je rođenjem svoga sina Bog ljudima podario neizmjerno bogatstvo, onda i oni imaju pravo, bili bogati ili siromašni, obilan dar prinositi i sebi i Isusu. Bog ne bi bio što vjerujemo da jest kad vjernicima ne bi baš na najveće blagdane dopustio da zaborave svoju bijedu, nevolje i zla u svijetu koji ih okružuje, da "zaborave" i sebe i njega i prepuste se blaženstvu i blagovanju.
ČETVRTAK, 26. STUDENOG
Političari vole mahati, makar i nesposobnošću
Kad se približi ljeto, ministar rada i socijalne skrbi Mrsić maše povećanim brojem zaposlenih. Kad prođe ljeto, ministar turizma Lorencin maše rekordnim prinosima od turizma. Ali i mnogi radnici, koji se u ljetnoj sezoni zaposle, kad ljeto i posao prođu, nečim mašu – molbom za socijalnom pomoći koja im je potrebna jer više ne zarađuju. O povećanju takvih korisnika socijalne pomoći u Osijeku, gdje ih sada ima oko 800, piše "Glas Slavonije". Bili bismo sretniji da to glasilo plodne ravnice piše o povećanju broja zaposlenih koje je donijela povećana potrošnja njezinih proizvoda na obali. U turističkoj sezoni više se jede uvezena nego domaća hrana, koje jedva ima dovoljno za pola stanovništva i izvan te sezone, premda je izračunano da bi po svojim zemljišnim mogućnostima Hrvatska mogla hraniti 25 milijuna ljudi! Ali važno je da naši političari mogu nečim mahati, makar, kao i u ovom slučaju, mahali svojom nesposobnošću.
PETAK, 27. STUDENOG
Ti mene raketom, ja tebe stolom za razgovore
Svijet čeka što će Rusi učiniti nakon što su im Turci na granici sa Sirijom srušili vojni zrakoplov. Nema druge, poslušat će Vesnu Pusić, koja prvo kao papiga ponavlja što kažu Amerikanci i NATO, to jest da Turska "ima pravo braniti svoj zračni prostor", a potom da bi "bilo katastrofalno" kad bi Rusi uzvratili istom mjerom umjesto da se "zadrže na diplomatskim metodama". Baš lijepo, baš za Ruse – ti mene raketom, ja tebe stolom za razgovore. Naravno, našoj sluganskoj ministrici nikad ne bi prešlo preko usta ono što je prešlo briljantnom Davoru Domazetu Loši: ako Putin od ISIL-a oslobodi Siriju, a potom i Irak, postao bi "car Bliskog istoka", što bi za Saudijsku Arabiju, Tursku i SAD, Pusićkinim jezikom govoreći, "bilo katastrofalno. Zato je, a ne zbog "obrane zračnog prostora", srušen zrakoplov kao upozorenje Rusima.
>> Bezbožna je Europa nemoćna pred najezdom izbjeglica i terorista
>> Koalicija HDZ-SDP obrana od 'uspaljenog' Mosta i novih izbora
Ovaj sto stariji to,......