Onako na prvu, mogao bi čovjek pomisliti da zbog rezultata sinoćnjeg prvog kruga predsjedničkih izbora najviše razloga za žalost ima Zoran Milanović jer mu je malo, točnije, tek mrvicu nedostajalo da pobjedu odnese odmah i da drugog izbornog kruga uopće ne bude. Time bi postao ravan Franji Tuđmanu kojemu je to do sada jedinome uspijevalo, dvaput. No, pogledaju li se sinoćnje izborne brojke koje svjedoče trenutačno raspoloženje i naklonost hrvatskih birača i biračica, a onda se uzme u obzir i sinoćnje nadrealno obraćanje HDZ-ova kandidata Dragana Primorca, može se doći do samo jednog zaključka - razloga za žalost i brigu najviše imaju Milanovićevi ljuti protivnici.
Naime, mogli bi Andrej Plenković i HDZ zažaliti, ako već i ne žale, što izbori nisu okončani već sinoć zato što bi za sve njih bilo najbolje da drugog izbornog kruga nema jer bi se tako mogli spasiti od moguće još veće bruke i sramote. Nije dovoljno samo to što je Primorac, od svih dosadašnjih predsjedničkih kandidata i kandidatkinja HDZ-a, drugi krug izborio s najmanje osvojih postotaka ikada, nego je sinoć još održao i govor koji se slušao u posvemašnjem čudu i nevjerici.
U to što je govorio nije mogao povjerovati ama baš nitko, pa ni on sam. Sve je to djelovalo toliko odlijepljeno od stvarnosti i razboritosti da je, damo se kladiti, i HDZ-ovcima pao mrak na oči. Sigurno je među njima bilo onih koji su ne samo pomislili nego su se možda u povjerljivom krugu usudili i reći nešto kao: "Kamo sreće da je Milanović odmah osvojio preko 50 posto glasova i da je sve već riješeno. Tako bismo barem donekle spasili obraz izbjegavajući još veću blamažu koja bi nas mogla zadesiti u drugom krugu."
Za njihove slutnje i strahove postoje opravdani razlozi, jer 12. siječnja HDZ možda čeka prava noćna mora od koje tko zna kakav će i koliki biti oporavak. Već odavno nije pitanje tko će na ovim izborima pobijediti, nego je nepoznanica samo to s kolikom će podrškom Milanović trijumfirati. A sad sve upućuje na to da bi mogao oboriti dosadašnji rekord drugoga kruga predsjedničkih izbora koji drži Stjepan Mesić. On je 2005. HDZ-ovu predsjedničku kandidatkinju Jadranku Kosor pobijedio osvojivši 65,93 posto glasova birača i biračica, postavivši time do sada neoborivi rekord.
Ostanu li Milanoviću i u drugom krugu izbora vjerni svi oni koji su mu povjerenje dali jučer (takvih je bilo 49,09%), poslušaju li Ivanu Kekin svi njeni birači pa i oni svoje glasove u nedjelju 12. siječnja povjere Milanoviću (njih 8,89 posto), učine li to i Buljevi sljedbenici (a takvih je 3,82 posto) i barem pola onih koji su se u prvom krugu opredijelili za Mariju Selak Raspudić (ukupno ih je bilo 9,25 posto) - Milanović bi osvojio više od 66 posto glasova, čime bi postavio novi rekord osvajanja predsjedničke funkcije u drugom krugu. Nije nemoguće da "prebaci" i više od toga jer nije tajna da je on zbog svog državničkog garda omilio i dijelu HDZ-ovaca koji bi, ako već nisu i jučer, u tajnosti izbornog mjesta umjesto Primorčevog imena mogli zaokružiti ono Milanovićevo.
Bi li oni time, makar i u tajnosti, iskazali iskrenu naklonost Milanoviću ili bi to zapravo bio tek njihov čin protesta protiv Plenkovića i njegova načina vođenja stranke i odabira ljudi, nije nevažno pitanje. Ali, njime se treba baviti Plenković koji je već sinoć aktivirao izlaznu strategiju iz ove po njega nimalo ugodne situacije. Za odstupnicu koja bi trebala poslužiti kao izlika ili ograđivanje od Primorčeva fijaska u prvom krugu izabrao je opravdanje da je, eto, Primorac sam poželio biti HDZ-ov predsjednički kandidat, a da od svih silnih HDZ-ovaca nitko nije htio biti to isto. Ma dajte! U skladu s HDZ-ovom dobro poznatom navadom da oni, kada se netko njihov na utjecajnoj poziciji uhvati u bilo kakvom grijehu ili neuspjehu, blaženo ni o čemu "ništa ne znaju", još bi za dva tjedna, ako Primorac doživi još veći debakl, moglo ispasti da ama baš nitko u HDZ-u nije ni znao da je on bio njihov kandidat.
FOTO Pogledajte ozračja u izbornim stožerima kandidata: Smrknuta lica, pjevanje s tamburašima, puni stolove hrane...
