Ono što se događalo na nebu u SAD-u (tamo
ponajviše, ali i drugdje u svijetu) između 1880. i 1900.
godine jedno je od najčudnijih poglavlja ufologije. Deseci tisuća ljudi
viđali su tajanstvene zračne brodove, leteće strojeve nalik
dirižablima, koji će se, međutim, početi proizvoditi tek dvadeset
godina poslije. Prema opisima, u većini slučajeva to su bili prilično
golemi objekti opremljeni snažnim reflektorima.
Navodno se iz letjelica često mogao čuti zvuk motora, a u nekim
slučajevima činilo se da imaju propelere. Tko može shvatiti pojavu
takvih letjelica primitivnoga tehnološkog dizajna u
kontekstu manevarskih sposobnosti koje pokazuju NLO-i? No dok se ne
izmisli vremeplov, ostaje nam samo vjerovati očevicima toga doba.
A prema njima, veliki val zračnih brodova nad SAD-om dogodio se 1896. i
1897. godine diljem cijelog područja između istočne i zapadne obale
SAD-a i u Kanadi, ali slučajevi su prijavljivani i drugdje (u
Španjolskoj, Njemačkoj, Turskoj, Švedskoj,
Rusiji).
Invazija iz
zraka
Američki novinar Frank Edwards u knjizi “Leteći tanjuri -
ozbiljno pitanje” navodi izvještaj iz Jedrena u
Turskoj, u kojem se u studenome 1885. pojavio usijanocrveni brod oblika
cigare ili nekoga sličnog predmeta, koji kao da je pulsirao snažnom i
jarkom svjetlošću. Bio je golem, a činilo se da plovi i
zastaje u zraku. Osamljenih slučajeva viđenja NLO-a bilo je
još.
U francuskoj publikaciji “L’Astronomie”
opisan je slučaj koji se zbio blizu Cape Reisa u Novoj
Škotskoj u studenome 1887. godine, kad se golemi usijani
crveni predmet dignuo iz oceana do visine od dvadeset, trideset metara,
kretao uz vjetar dvije minute, zastao pokraj broda s kojeg su ga
promatrali i opisali, a onda se okrenuo tako da se mogao zapaziti
njegov izduženi oblik i, brzo se podižući, nestao na jugoistoku.
Promatrali su ga pet minuta.
No arhive doista pokazuju da je upravo travanj 1897. u SAD-u vrvio
pojavljivanjem čudnih zračnih brodova. Primjerice, jednog dana toga
mjeseca deset tisuća stanovnika Kansas Cityja (američka savezna država
Missouri) gledalo je veliki crni brod blještavo
zeleno-plavih i bijelih svjetala koji je lebdio iznad njihovih glava, a
potom velikom brzinom odjurio prema gore. O tome je pisao
“New York Sun”, a tih je godina takvih
izvještaja bilo mnogo. U nekima su opisivane metalne
letjelice oblika cigare ili pak letjelice s krilima, s propelerima ili
perajama.
Novine su objeručke prihvatile senzacionalne vijesti i punile njima
prve stranice. “New York Herald” od 11. travnja
donio je vijest da su u noći između 9. i 10. travnja u Chicagu i
okolici od 20 sati pa sve do 2 sata “tisuće
zaprepaštenih ljudi izjavljivale da svjetla koja su se
vidjela na sjeverozapadu pripadaju zračnom brodu ili nekom predmetu
koji plovi na dosta milja iznad zemlje. Neki su izjavili da mogu
razaznati dva objekta oblika cigare i velika krila.” Slični
opisi stizali su od Teksasa do Chicaga.
Božićni val
Osim tog vala susreta sa zračnim brodovima, zbio se još
jedan, tzv. “božićni val” od 1909. do 1910. godine,
kad su zračni brodovi s reflektorima viđani iznad Nove Engleske.
Vrhunac toga vala bio je krajem prosinca 1909. i početkom siječnja
1910. godine, no već su tijekom jeseni 1908. iz država u Novoj
Engleskoj stizali izvještaji o jarkim svjetlima koja su se
brzo kretala po nebu, suviše nepravilno da bi bili meteori.
U prosincu 1909. posada dva ribarska čamca, koja su plovila blizu
Bostona, ispričala je da je u noći 18. prosinca oko njih kružio neki
golemi, jarko osvijetljeni predmet.
Prema “New York Tribuneu”, u noći 20. prosinca
iznad Bostona je primijećena sjajna svjetlost koja je prošla
iznad luke. Isti list piše da je 23. prosinca 1909. građane
Woostera dvaput u jednoj noći posjetila letjelica koja je
prešla preko neba iznad mjesta i okolice te rasvijetlila noć
svjetlosnim snopovima fantastičnoga sjaja. Sljedeće noći istu predstavu
mogli su gledati stanovnici Bostona i Willimantika.
Tisuće ljudi na ulicama promatralo je taj spektakl. List
“New York Sun” piše da je takav objekt
devet puta posjetio mjesto Marlborough u Massachusetsu između 14. i 23.
prosinca. U Huntingtonu u Zapadnoj Virginiji novine su pisale o čudnim
sjajnim svjetlima koja su se po nebu kretala 1. siječnja 1910. godine.
Nisu se vidjeli objekti niti se čuo zvuk, vidjeli su se samo sjajni
snopovi svjetlosti koja je konačno skliznula iza planinskih grebena.
No nije bilo nedoumice u vezi s objektom koji se pojavio iznad
Chatanooge u Tennesseeju malo nakon 9 sati 12. siječnja 1910. godine.
Tisuće ljudi istrčalo je kako bi začuđeno promatrali veliki bijeli
predmet u obliku cigare, koji se potpuno jasno vidio. Kretao se
tamo-amo iznad grada, brzinom manjom od 50 km/h. U većini opisa
spominje se i crta od treperavih, plavih plamenova koji su poigravali
gotovo cijelom dužinom donje strane letjelice.
Nakon nekog vremena krenula je natrag prema planinama, odakle je i
došla, te napokon, neuznemireno i bez žurbe, nestala. Taj se
objekt iznad Chatanooge pojavljivao tri dana za redom - 12., 13. i 14.
siječnja 1910. godine, a vijest o tome osvojila je prve stranice svih
lokalnih listova te pronašla put do bezbroj drugih novina po
SAD-u. Kad se letjelica posljednji put pojavila, manevrirala je iznad
grada dvadesetak minuta.
Teze o dirižablima
Prvo objašnjenje koje pada na pamet za misterij zračnih
brodova jest da je riječ o pravim dirižablima, slavnim letjelicama
njemačkog podrijetla. No činjenice tu tezu ne održavaju. Kad su zračni
brodovi prvi put viđeni, 1880-ih godina tehnologija budućih dirižabala
bila je tek u povojima. Istina je da je još 1852. godine
pukovnik Giffard napravio prve pokuse s izduženim balonima opremljenim
parnim strojem veoma male snage.
Pionir dirižabla Renard izveo je 1885. godine prvi let
dirižablom u povijesti. Letio je nekoliko kilometara i nadletio Pariz
dirižablom opremljenim motorom s unutrašnjim sagorijevanjem,
ali letjelica je bila užasno spora i veoma nespretna za upravljanje.
Zapravo, prvi zaista uspješni cepelin bio je
Luftschiff Zeppelin 3 (LZ3), koji je od 1906. do 1908.
prešao 4398 km u 45 letova. Tek je tada ta tehnologija
zainteresirala njemačku vojsku. Čak su i cepelini građeni tijekom
Prvoga svjetskog rata bili svjetlosnim godinama daleko od
karakteristika koje su očevici pripisivali letećim brodovima.
Istraživač NLO-a Jerome Clark 1991. u tekstu “Zračni
brodovi” (“Airships”, objavljeno u
“International UFO reporter”) zaključio je da se
tadašnja viđenja može povezati s današnjim
NLO-ima, ali interpretirani su u tehnologiji i mitologiji svoga doba.
Slične mehanizme interpretacije pojavljivanja neobjašnjivih
letećih objekata već smo vidjeli u raznim povijesnim razdobljima
– s iznimkom kamenog doba, kad se očevici koji su prikazivali
ono što neki smatraju NLO-ima očito nisu imali na
što referirati pa su stvari prikazivali onakvima kakvima su
ih vidjeli.
