U sjeverozapadnoj Hrvatskoj već su se udomaćili mangosteen, marakuja, avokado, kiwano, pepino, peruanske jagode, mango... Sade se već i tropske plantana banane za kuhanje i prženje koje bi mogle zamijeniti krumpir.
No nastavi li nas globalno zatopljenje i klimatske promjene koje je prouzročio čovjek osvajati s istim ‘žarom’, ovakvi, još uvijek pionirski pothvati, u skoroj bi budućnosti mogli postati pravilo za koje nećemo trebati čak ni plastenike i staklenike.
Maraska u Slavoniji?
Sa svakom toplijom godinom od prethodne u 21. stoljeću, sedam ekstremno toplih i samo 2005. u granicama prosjeka, krajnje je vrijeme da shvatimo kako ti ekstremi, koji sve češće kulminiraju i sušom, poplavom, jakim tučama i mrazovima i u istoj godini, neće nestati sami od sebe. Žetve i berbe u idućim će desetljećima biti sve mršavije, a hrana sve skuplja, prema nekim procjenama i trostruko nego danas. A što je najgore, Hrvatska već sada zbog klimatskih promjena godišnje u proizvodnji hrane gubi najmanje 200 milijuna eura, uvjeren je neovisni agrarni analitičar Darko Znaor.
– Štete od posljedica klimatskih promjena sve su učestalije i katastrofalnije te se moramo zapitati kako ih smanjiti i kako se prilagoditi – kaže on. U tome svakako mogu pomoći smanjenje uporabe mineralnih gnojiva te veliki sustavi navodnjavanja. No u Hrvatskoj o tome niti strateški promišljamo niti pripremamo djecu za scenarij po kojemu bi za nekoliko desetljeća praktično mogla živjeti pod staklenim zvonom i jesti samo ono što pod njim uspije narasti.
– Poljoprivreda čini 11% ukupnih emisija Hrvatske, dok cijeli lanac od Petrokemije, distribucije, trgovine, preko stola do kante za smeće, čini i trećinu emisija zagađenja. Najveći problem jesu suše, a kako smo mi u zemlji sagorjeli humus, koji poput spužve skladišti vodu i najbolji je obrambeni mehanizam i protiv suša i protiv poplava, više od polovice potpora u poljoprivredi pojedu nam klimatske promjene – tvrdi Znaor. Misli se kako globalno povećanje temperature od 2°C nije puno, no dobar dio Neretvanske doline bio bi poplavljen, crne dalmatinske sorte grožđa uzgajale bi se na kontinentu, višnja maraska u Slavoniji..., a kukuruz bi na slavonskim njivama zamijenile sudanska trava i sirak, dodaje on, a slično kaže i fizičar i klimatolog, prof. dr. Branko Grisogono, po kojemu ni plavac mali u Zagorju, nastave li se sadašnji trendovi, nije utopija.
Voda poput suhog zlata
– Plavac mali već osvaja Krk, premda još nije intenzivan i bogat kao onaj iz južne Dalmacije, a nastavi li se porast prizemne temperature uz smanjenje količine oborina, izgubit ćemo i čuvenu kvalitetu ličkog kupusa i kupusa iz viših dijelova Dalmatinske zagore, kao i krumpira iz tih krajeva – upozorava Grisogono.
Dr. sc. Višnja Vučetić, voditeljica Službe za agrometeorologiju DHMZ-a, ističe kako visoke temperature površinskog sloja tla ovih dana nisu dosegle lipanjski rekord od 60 °C, koliko je na dubini od 2 cm 26. lipnja 2008. izmjereno u Rijeci. U Zadru je, primjerice, 23. lipnja ove godine izmjereno 53,2 °C na dubini od 2 cm, a u Poreču, Rijeci i Karlovcu malo iznad 50 °C. U sjetvenom sloju do 10 cm na kontinentu i do 30 cm u Dalmaciji bilo je pak vrlo vruće (više od 30 °C) pa biljke od toplinskog stresa nisu patile samo u zraku nego i u tlu.
– Dosadašnja istraživanja trendova pokazuju brži porast maksimalnih temperatura tla nego srednjih i minimalnih. Godišnja maksimalna temperatura plićih slojeva tla raste za 1,5-2 °C u 10 godina, a do 1 m dubine za 0,5-1 °C – kaže Vučetić, koja vjeruje kako poljoprivrednici u budućnosti uz pomoć sezonskih prognoza, koje će s vremenom biti sve preciznije, ništa neće prepuštati slučaju, već će u svojim nasadima i sami obavljati agrometeorološka mjerenja s pomoću agrometeoroloških modela simulirati prinose i u pravom trenutku poduzimati određene agrotehničke mjere. Voda će se, međutim, cijeniti poput suhog zlata. Zbog porasta broja turista i sve veće potrebe za hranom, poljoprivreda u Dalmaciji bit će ugrožena bez natapanja te će se morati obnoviti i tradicionalni način skupljanja kišnice i razmišljati o desalinizaciji mora.
– Nizinska Hrvatska je u prednosti jer se smjestila između tri velike rijeke. No, bez dobrog sustava navodnjavanja i pravilne obrade tla suša će tu u budućnosti stvarati još veće probleme u proizvodnji hrane u ljetnim mjesecima – kaže Vučetić. Ipak, zatopljenje nema uvijek negativan učinak, objašnjava. Osim kulturama poput pšenice ili sjetve jarog ječma u jesen, a ne u proljeće, sve toplije zime omogućavaju povećanje prinosa. Što se tiče višegodišnjih biljaka, voćaka, maslina i vinove loze, njihov vegetacijski ciklus uranio je 2-5 dana u 10 godina, što znači da bi, nastavi li se takav trend, početak njihova listanja i cvjetanja mogao biti i mjesec dana prije do kraja 21. stoljeća. Razdoblje od početka zrenja do berbe graševine u nas je s prosječnih 35 do 38 dana (u razdoblju od 1961. do 1990.), u 30-godišnjem razdoblju od 1981. do 2010. smanjeno već na samo 22 do 27 dana.
Sudanska trava je biljka koja se koristi samo za dobivanje biomase, odnosno bioplina iz te biomase. Može poslužiti kao prehrana goveda, ali nije toliko hranjiva kao npr. kukuruz. Sudanska trava će se uzgajati ako primat svoje energetske strategije u području obnovljivih izvora energije bude iskorištavanje biomase i bioplina.