Kada osoba izađe iz zatvora, suočava se s nizom problema, među kojima su pronalazak smještaja i posla. Prosječno trajanje kazne zatvora jest 13 godina pa mnogi zatvorenici izgube kontakt s obitelji – kazala je izvršna direktorica Udruge LET Iva Jovović na nedavno održanom okruglom stolu “Socijalne usluge u zajednici i izazovi i rješenja u radu s počiniteljima kaznenih i prekršajnih djela“.
Sve češće u “gumenjaru”
Međutim, brojni se zatvorenici kojima istek kazne nije na vidiku posljednjih dana pitaju kada će uopće moći izaći s posjetom ili na vikend. Upravo je korištenje pogodnosti češćeg dodira s vanjskim svijetom korak k premještaju zatvorenika iz strožih u blaže uvjete izdržavanja ostatka kazne. No korona – a što drugo – te je pogodnosti zatvorenika u ožujku prekinula. Zaustavljeno je i stručno osposobljavanje, udruge ne dolaze provoditi programe. Kako se epidemiološka slika pogoršava, pitanje je kada će biti daljnjeg ublažavanja mjera.
Naime, stroge su mjere u zatvorskom sustavu ublažene jednom, potkraj svibnja, i to tako da zatvorenika mogu posjetiti najviše dvije odrasle osobe i dvoje djece. Onaj tko ima više djece nema ih prilike vidjeti zajedno. Cjelokupna situacija dovela je, doznajemo, do poprilične nervoze i zatvorenika i zatvorskih službenika pa se događa češće nego prije da se zatvorenika smješta u tzv. sobu za razmišljanje – ćeliju obloženu gumom i bez prozora, čiji su pod, strop i zidovi gumeni da si zatvorenik ne može nanijeti kakvo zlo.
U jeku tog nezadovoljstva iz kaznionice u Glini u onu otvorenog tipa, Valturu pokraj Pule, premješten je Nikola Kovačević, osuđen najprije na četiri i pol, a u konačnici na šest godina zatvora zbog izazivanja prometne nesreće u kojoj su poginuli supružnici Ljiljana i Aleksandar Kusalović. Tragedija se zbila 11. travnja 2016. godine nešto prije 22 sata. Kovačević je jurio Audijem 108 kilometara na sat i s koncentracijom alkohola u krvi od 2,16 promila i naletio na skupinu pješaka koja je čekala da prijeđe cestu na Kvaternikovom trgu u Zagrebu.
Brzinom više nego dvostruko većom od dopuštene usmrtio je Kusaloviće, njihovu prijateljicu Maru Sudar lakše ozlijedio, a leteći dijelovi automobila odbačeni su i na jednu djevojčicu. Kovačević je s mjesta nesreće – pobjegao. Njegov je premještaj u blaže uvjete prouzročio uzbunu među zatvorenicima. Naime, premještaj se u pravilu daje nakon pola izdržane kazne, a Kovačević nije izdržao ni trećinu. K tome, prije premještaja zatvorenik mora koristiti pogodnosti izlazaka, a trebaju se pribaviti i mišljenja s terena – od policije, tužiteljstva, centra za socijalnu skrb... Kako doznajemo, u njegovu je slučaju sve to izostalo.
Nekoordinacija u sustavu
Uz zatvorenike, sve su glasniji i zaposlenici u zatvorima koji pak tvrde da u sustavu nema dovoljne koordinacije kad je riječ o sigurnosnim aspektima. Navode i prešućeni događaj otprije nekoliko dana kada je pritvorenik Kristijan B. pobjegao dok su ga iz Remetinca vodili u KBC Rebro, gdje je tražio da ode u toalet. Uhićen je dan-dva kasnije. Zaposlenici zbog svega toga kažu da s nestrpljenjem očekuju ishod još lani raspisanog natječaja za ravnatelja Uprave za zatvorski sustav koji nije končan zbog korone, izbora ili nečeg trećeg.
Pa ne kuzim.....ako si u zatvoru valjda treba biti neka stega kao i svugdje.