Dok Hrvatska i BiH ulaze u novu sezonu polemika o vlasništvu
nad Velikim i Malim školjem, a bivši ministar
vanjskih poslova RH dr. Mate Granić u knjizi kolege Slavena Letice
piše poglavlje o tome tko je od hrvatskih dužnosnika i
zašto spomenute otočiće prodao BiH, Večernjakova ekipa na
njima je ovih dana gradelala ribu. Daleko od političke halabuke, uz
šum valova i nevjerojatno lijep zalazak sunca što
se lagano spuštalo iza peljeških brda, od braće
Josipa i Tihomira Putice, neumskih poduzetnika čiji je pokojni otac
stvarni vlasnik otočića, potražili smo odgovor zašto su
Veliki i Mali školj postali predmet stalnih sporova između
RH i BiH.
Zašto su nešto više od 7000 četvornih
metara zaraslih u makiju i draču Velikog škoja te stjenovita
hrid Malog školja toliko zanimljivi službenom Zagrebu i
Sarajevu, preteška su pitanja koja su kvarila raspoloženje u
morskoj idili.
Nema veze što su to mali otoci započeo
je svoju elaboraciju razloga zbog kojih je izbio međudržavni sukob Mato
Kitin, radnik iz Neuma, vezujući brodicu uz oštar kamen
Velikoga školja.
Čiji su otoci, taj ima i izlaz na otvoreno more, i to je
to... Zato BiH ne želi bez njih ostat, jer će ostat i bez izlaza na
otvoreno more tonom kakva stručnjaka prava zaključuje svoju
priču Mato.
Veliki školj nije vlasništvo ni
Hrvatske ni BiH, već našeg pokojnog oca uvjeravaju
nas braća Josip i Tihomir Putica, vlasnici obiteljskog hotela Orka,
sagrađenog na izlazu iz Neuma, a u koji je nedavno na putu iz
Dubrovnika prema Zagrebu svratio i hrvatski premijer Ivo Sander.
Mi smo jedina obitelj u državi BiH koja ima svoj otok i
baš oko njega se spore dvije države, a da nas ni jedna od
njih nije pitala tko ima na njemu pravo posaditi maslinu
dodaju ironično braća Putica.
Kao argument za svoje tvrdnje pokazuju nam posjedovni list izdan
još 2002. godine u Katastarskom uredu općine Neum u kojem je
jasno navedeno da je Veliki školj veličine 7624 četvorna
metra u vlasništvu njihova pokojnog oca Ivana Putice.
Još prije Prvog svjetskog rata njihovi su preci kupovali
parcele u Neumskom zaljevu od Turaka koji su se povlačili iz BiH nakon
dolaska Austro-Ugarske.
Naš otac Ivan dulje od 40 godina za Veliki
školj i zemljište na poluotoku Kleku u
našem vlasništvu uredno je plaćao porez. To se
može provjeriti u dokumentaciji koja je vođena u katastarskim knjigama
općine Neum. Tako da priče o nekom novom vlasniku iz Dubrovnika padaju
u vodu tvrde braća Putica i ističu kako dubrovački
polagatelji prava na vlasništvo otočića, ako to dokažu,
moraju njima isplatiti kompletan iznos poreza koji je tijekom 40 godina
plaćao njihov otac.
Posve apolitični i poslovično raspoloženi nasljednici jedinog otoka u
BiH otkrivaju nam da su bosanskohercegovački stručnjaci iz Komisije za
razgraničenje u nekoliko navrata od njihova oca tražili na uvid
kompletnu dokumentaciju iz koje se vidi tko su vlasnici Velikog
školja.
Bili su korektni kada je otac prošle godine
preminuo, nisu nam smetali. Dva mjeseca nakon njegove smrti ponovno su
nazvali obitelj i sve evidentirali onako kako sada mi vama
tvrdimo napominje mlađi brat Tihomir.
Tvrdnje bivšeg ministra vanjskih poslova RH Mate Granića da
je zbog "viših" političkih interesa Hrvatska ustupila BiH
otočiće Veliki i Mali školj nisu željeli komentirati.
Nemamo pojma o tom dogovoru. Nas ne zanima tko je kome dao
naš otok. Nama je isto! Bitno je da nije u Italiji. Obje su
države naše i BiH i RH, ne zanima nas kuda će
granična crta proći. Možda bi bilo najbolje da ide pola-pola
uza smijeh komentiraju posljednje političke opservacije između dviju
država.
Zagonetka čiji je Mali školj, braću Putica uopće ne zanima,
jer spomenuti otočić za plime posve prekriju morski valovi. U
katastarskom uredu općine Neum na temelju zemljišnoknjižnih
izvadaka kazali su nam da je Mali školj
vlasništvo općine Neum, i to zato što veličinom
ne prelazi parametre koji bi ga uvrstili u vlasništvo neke
fizičke osobe.
