Treba li priznati silovanje kao oblik nasilja nad ženama na razini Europske unije? Ako vam se ovo pitanje čini neobičnim, pričekajte dok ne saznate odgovore određenih država članica. Već nekoliko mjeseci traje neobična borba, a koliko god bila skrivena, toliko je ključna. Skrivena jer izaziva sukobe između Europske komisije, Parlamenta i predstavnika zemalja EU, ali izvan samih očiju javnosti. Ključna je jer se tiče milijuna europskih žena.
Nekoliko država članica, s Francuskom i Njemačkom na čelu, ulaže velike napore u razotkrivanju potrebe za prvim europskim zakonom o borbi protiv nasilja nad ženama.
Predloženi tekst Komisije iz 2022. godine, nakon izmjena i dopuna Parlamenta, donosi novitet s ciljem postizanja konsenzusa. Uključuje europski opis nasilja s posebnim naglaskom na žene, uključujući aspekte poput silovanja, genitalnog sakaćenja žena, cyberbullyinga, nedobrovoljnog dijeljenja intimnih slika te prisilnih brakova. Osim što su definirali pojam, zakonodavci su uspostavili popis kazni kako bi postigli usklađenost kaznenih sankcija na europskoj razini s namjerom sprječavanja pravnih propusta u ključnim pitanjima.
Europski parlament, predvođen Klubom zastupnika EPP-a, odlučno podržava svoje stajalište i trenutačno pregovara s državama članicama o konačnoj verziji Direktive. No situacija postaje sve kompliciranija. Unatoč činjenici da se čini nevjerojatnim, francuski predsjednik Emmanuel Macron i njemački kancelar Olaf Scholz stavljaju kočnicu na cijeli proces. Ono što ih posebno zabrinjava jest sama ideja uključivanja silovanja temeljenog na pristanku u definiciju nasilja i povezanih kazni. S njihove strane, odgovor je jednostavan: nema zajedničke definicije, nema zajedničkih kazni, nema zajedničke zaštite. Potpuno odbijanje suradnje.
VEZANI ČLANCI:
Lažne vijesti, možete misliti! Kako se Macron, koji s tolikim ponosom ističe nasljeđe Simone Veil, može suprotstaviti nečemu takvom? Kako Scholz, nositelj socijalističkih ideala i potencijalni zagovornik ravnopravnosti spolova, može poduzeti isti korak? Odgovor nije očit i pokazuje zbunjujući pogled na zakon.
Takve države, dok nastoje opravdati svoje postupke, tvrde da ne postoji pravna osnova za uključivanje silovanja kao "seksualnog iskorištavanja žena i djece" prema članku 83. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (TFEU), koji služi kao pravna osnova za spomenutu Direktivu. Iznenađujuće tumačenje, s obzirom na to da upravo na ovom načelu EU temelji svoje zakonodavstvo za borbu protiv "seksualnog zlostavljanja djece". Zakoni koje su Francuska i Njemačka usvojile bez oklijevanja.
Što se tiče Komisije i Europskog parlamenta, i dalje se smatra da bi ovaj prijedlog zakona bio ključan u zaštiti žrtava. Godišnje, prema podacima Nacionalnog instituta za statistiku i ekonomska istraživanja (INSEE), u Europskoj uniji zabilježi se više od 100 tisuća slučajeva silovanja. Trenutnim oskudnim zakonodavstvom neće se moći pružiti adekvatna zaštita žrtvama niti započeti s poboljšanjem trenutačne situacije.
Budući da ovaj tjedan započinju novi pregovori, vjerojatno posljednji, između relevantnih strana, nadamo se da će se Macron i Scholz predomisliti te postići suglasnost oko uključivanja silovanja u ovaj zakon bez presedana. To bi bilo minimalno što bi se moglo učiniti kako bi njihovi snažni govori o važnosti ženskih prava bili usklađeni s konkretnim djelovanjem.
VIDEO Žene u Indiji zapalile kuću muškarca optuženog za silovanje
