Francuski predsjednik Emmanuel Macron suočava se s prvim općim štrajkom jer s nekoliko mjera želi reformirati tržište rada kako bi bilo efikasnije, a u konačnici i kako bi se smanjila nezaposlenost. Zanimljiva je reformska inicijativa jer hrvatsko i francusko tržište rada imaju dosta sličnosti.
Za početak obje ekonomije krasi visoka stopa nezaposlenosti, ali i čvrsti zid između privilegiranog dijela zaposlenika – a to su oni koji imaju stalni radni odnos – i zaposlenika drugog reda, a njih čini vojska radnika s ugovorima na određeno radno vrijeme. U Francuskoj se devet od deset novozaposlenih ne može nadati stalnom radnom odnosu, a isto je i u Hrvatskoj. Posljedica je to rigoroznog zakona o radu koji, umjesto da štiti zaposlenika, štiti određeno radno mjesto pa se pokušaj pretjerane zaštite zaposlenika pretvorio u travestiju. Stalno zaposleni radnik može dobiti otkaz praktički jedino ako tvrtka propadne pa je poslodavca strah uopće zapošljavati.
Macron je stoga presudio da će se u Francuskoj otkazi u malim i srednjim tvrtkama davati po olakšanoj proceduri, ali i da će penalizirati rad na određeno višim poreznim opterećenjem, što je i prijedlog dijela ljudi iz SDP-a. Štrajkovi koji će trajati više od mjesec dana neće ga zaustaviti, već je, rekao je, odlučan da od Francuske učini jaču ekonomiju, a ne bolesnika Europske unije. Boli ga vjerojatno uspjeh Njemačke, zemlje koja ima više stanovnika, a trećinu manje nezaposlenih. Koja radi više, ali ima i bolji standard i koja je na svjetskoj razini konkurentna, a samo zato što je započela reforme na vrijeme, odnosno za prve faze uzleta ekonomije u 21. stoljeću, danas već daleke 2004. godine. Francuzima je trebalo gotovo petnaest godina da shvate da bez promjena nema uspjeha, ali su shvatili. Mi se pak još bavimo Istanbulskom konvencijom, ustašama i partizanima... temama koje ne utječu na naš standard. Hoće li se Plenković probuditi i krenuti u reforme ili će Hrvatska možda tek 2030. godine sa začelja Europske unije dočekivati svog Macrona.
"Dio ljudi iz SDP-a" predlaže isto što i Macron? Da nije smiješno, bilo bi tragično. I usporedba Hrvatske s Francuskom i recepti iz "dokazano" ekonomski potkovanog SDP-a (možemo tu slobodno ubaciti i plenkija i HDZ, HNS, IDS, HSS, nema tu ekonomski gledano nikakve razlike). Francuska, kakva god da je (a vjerojatno je najlošija ekonomija G7, uz iznimku eventualno Italije), tržišno je gospodarstvo. To Hrvatska nije. Francuska također ima visoko kvalitetan kadar za javni sektor. Hrvatska nema, niti ga je ikad imala. Zato Hrvatska ne treba ni Macrona, ni nekoga iz SDP-a, ni Plenkija ni HDZ. Hrvatska treba prepoloviti javnu potrošnju da bi konkurirala Češkoj, Estoniji i drugim uspješnim državama. Problem je u tome što se politika kod nas ne želi odreći 130 milijardi kuna na državnoj razini i desetaka milijardi kuna na razini javnih poduzeća i razini lokalne uprave. Kao što je problem loš, nedemokratski izborni sustav i potpuna averzija većine ljudi u ovoj zemlji prema privatizaciji, maloj i jeftinoj državi.