Ljubav, vjernost, poštivanje, uvažavanje, tolerancija - pravi su recepti za dugovječan, skladan i uspješan brak. Tih zapovijedi pridržavali su se Ana (81) i Vlado (86) Martinović, poznati Petrinjci iz Carekove ulice, koji su uz svoje najbliže obilježili prije nekoliko dana 65. godišnjicu zajedničkog života. U svibnju 1945. u crkvi sv. Ane u Križevcima vjenčani su, nakon godinu dana poznanstva, domaća 16-godišnja Ana Roncelj i 21-godišnji domobranski časnik Vlado, rodom iz Petrinje.
– Tek vjenčanu mladu, već drugi dan me ostavio, otišao sa svojom postrojbom, a s Bleiburga i križnog puta vratio se tek u jesen. Kako je izgledao, jedva sam ga prepoznala – sjeća se gospođa Ana.
– Zarobljen sam kod Celja i vođen do Bleiburga, ostao živ, a u povratku pješačio čak do Kovina. Poslije sam još morao služiti novojugoslavensku vojsku – podsjetio se Vlado. Tako je sudbina ipak spriječila da brak potraje kratko te se on odužio na punih 65 godina, a i još teče.
U Križevcima im se rodio stariji sin Danijel, za kojim tuguju dvije godine od njegove smrti, a povratkom u Petrinju dobili su i drugog sina, Zvonimira, profesora slikarstva, voditelja kulturnih djelatnosti u Hrvatskom domu.
– On je naš čuvar i pazitelj, obvezatno dođe svaki dan, a na samu godišnjicu vjenčanja častio nas je svečanim ručkom. Sjećanja na naš brak obnovili smo početkom tjedna, a sada u subotu u Sisku doživjet ćemo svatove naše unuke Ane – vesele se najstariji Martinovići. Velika im je radost praunuk Lovro, od unuka Dalibora, nasljednik umrlog sina Daneka, a od Zvonimira još imaju i unuka Hrvoja. Dan poslije 65. obljetnice vjenčanja Vlado Martinović produžio je vozačku dozvolu za dvije sljedeće godine, a ručkom ga radosno dočekala isto tako vitalna supruga Ana.
VELIKE ČEEEEEEEESTITKE! Želim Vam još puno zajedničkog života, koji bi trebao biti primjer mladima!