Instinktivan političar. Energičan. Odlučan. Prevrtljiv. Prgav.
Egocentričan. Sve su to atributi koje se pripisuju Nicolasu Paulu
Stephaneu Sarközyju Nagy-Bocsayu (53), sinu izbjegloga mađarskog
sitnog plemića Pu00E1la i Andree Mallah, kćeri solunskoga sefarda
urologa i venerologa Aharona “Benica” Mallaha i francuske pučanke
katolkinje Adele Bouvier.
Sarkozy, od 16. svibnja 2007. predsjednik Francuske Republike i suknez
kneževine Andorre, od 1. srpnja ove godine polugodišnji je
predsjedatelj Europskoga vijeća, skupa šefova država ili vlada 27
zemalja članica Europske unije.
Iako se u nedavnome tv-interviewu proglasio “predsjednikom Europe”,
predsjedateljica EU je Francuska, a ne on.
Sarkozy, doduše, na francusku politiku ima odlučujući utjecaj, no u EU
on je samo prvi među jednakima, s mogućnošću da tijekom svoje
prioritete nametne na europski dnevni red.
Francusko je predsjedanje trebalo završiti velikim krešendom:
imenovanjem novih ključnih voditelja EU, u skladu s Lisabonskim
ugovorom: predsjednika EU s obnovljivim 2,5-godišnjim mandatom i
“ministra vanjskih poslova”.
Pad Lisabonskoga ugovora na irskome referendumu poremetio je taj plan,
ali i općeniti Sarkozyjev naum da francusko predsjedništvo donese
veliki proboj Europe prema građanima; dobar će dio vremena morati
utrošiti na spašavanje Lisabona.
A kako ga u Belinu doživljavaju kao zaigrana dječarca, spremnoga na
svakakva iznenađenja – poput Euromediteranske unije, koji je obznanio
novinarima prije no što je o tome išta natuknuo europskim kolegama –
već su ga proljetos Nijemci odlučili obuzdati uspostavom brojnih
francusko-njemačkih radnih skupina.
Sarkozy, koji je na francuskim izborima pobijedio s liberalnom
reformskom agendom, ali se ubrzo od nje okrenuo, i u EU zagovara
“zaštitu građana od štetnih utjecaja globalizacije”. Odmah se sukobio s
predsjednikom Europske komisije Joseom Manuelom Duraom Barrosom i s
europskim povjerenikom za trgovinu Peterom Mandelsonom, optuživši ih za
preveliki liberalizam, a premalu društvenu osjetljivost.
Zbog irskoga otpora i britanske nezainteresiranosti, Sarkozy će morati
razvodniti svoj plan jačanja europskih obrambenih snaga. A da
prevelikom energičnošću ne ugrozi spašavanje Lisabona u Irskoj,
njemačka savezna kancelarica Angela Merkel najavila je da će mu i u
tome poslu pomoći.
OSOBA TJEDNA